?

Dobriša Cesarić
·
Večernji vidik
Proljetno veče puno obećanja.
Gle opet jednom osjećam se mlad.
Pod silnim nebom, koje zvijezde sanja,
Raširio se rasvijetljeni grad.
Nešto duboko, ko pjesma starine,
Pjevana altom u tišini mraka,
Teče u moje srce iz nizine,
Od nizova hrpa svjetiljaka.
Ko da mi šapću ta svjetla daleka:
Ne kloni! Nešto radosno te čeka!
U dublji zanos, ili ljubav novu -
Kuda me zovu?

u dublje blato te zovu.......

pusti to kad te nešto zoveeeee to nije dobro..... sama odredi put!!

neka samo zovu, ja ostajem :)

negdje sam nekad pročitao: stajanje ne mjestu često je zaostajanje, jebga!