iz arhiva... (nekada ljubav nije dovoljna)

Ti meni pišeš o sebi, o svojim osjećajima, o svojoj ljubavi.. čitam, to su najljepše
riječi koje mi je netko napisao .. to su najljepši stihovi što su upućeni meni...i
oni izazivaju u meni plimu osjećaja.... plimni val koji prijeti da me cijelu otplavi u
more ljubavi.... da ovo je more ljubavi u kojem se kupam svakog minuta i sekunda.
svakim udisaljem i izdisajem ja dišem našu ljubav... i svaki put je druga slika nas,,, druga slika
mi je pred očima i izmjenjuje se ...a ne znam koja mi je ljepša i koja više mi znači..
Volim te ... volim te to samo Bog zna kako i koliko i ja ću se potruditi da ti to pokažem
da i ti osjetiš .... i što više o ovom pišem to je veći osjećaj u meni i raste i raste...

Volim se baviti mislima na tebe i mene... i kreirati sadašnjost jer prošlo vrijeme s tobom mi je pokazalo koliko
u tebi imam i ljepote i nježnoati za mene, za tebe, za nas.
Nešto lijepo si mi rekao danas našto tako blisko da mi je sve na sekundu stalo...
nedostajem ti ... da me pitaš gdje mi je ono ...gdje mi je ovo.... to je tako intimno...to je tako
prisno da sam na trenutak stala bez daha.

Ljubav... to je kao jedna nova tvorevina, jedno biće za sebe ... jedan svijet koji smo
svojim emocijama mi stvorili.. i ono sada raste i hrani se s našom energijom ...mi smo izvor
života te ljubavi koja svakim danom sve više buja i raste ... dodirujući nas svojim rubovima... nekada manje a nekada više
kada zaronimo dugoko u osjet jedinstva ...kada naša tijela postaju jedno.. kada više ne znam gdje počinjem ja
a gdje prestaješ ti..... koliko budemo iz srca i čiste radosti hranili tu ljubav ona će biti jaka i snažna i moćna...
i nabacajem danas neke riječi,,, neka unutarnja snaga me tjera da pišem i pišem...i kada
se vratim na pročitano upitam se tko piše... znam piše duša, a nekada ne znam ni što ona želi,
što poručuje, jer neke riječi i stanja je ne mogu protumačiti sebe a kako bi tebi objasnila
zašto se ponašam tako i tako.
Ali ako kažemo da sve ima smisao i da je uvijek savršeno baš i upravo jedino kako može biti, tada
i ovo pisanje i ova izmjenjiva stanja prihvatim kao nešto najnormalnije koje mi
pomaže u rastu kako osobnom tako i rastu našeg odnosa.

sms
obljubljujem ti dusu i tijelo polako polako .. dio po dio... mekoćom dodira .. toplinom kože na kožu

15.03.2013. u 19:31   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar