Gdje je moje mjesto?

Na bunaru neispunjenih želja, zamislio sam u glavi ljepoticu vitkoga stasa, duge, smeđe kose i tamne, nježne puti. Slatkih, punih usana kroz koje se pri osmijehu nazire niz bijelih zubiju. I plave oči, o da, i njih sam zamislio.

I bacio sam novčić da takvu ljepoticu nikad ne sretnem.

Zbor u pozadini:
Ne igraj se sa srećom, ne igraj se sa srećom, prevarit je ne možeš obrnutom logikom.

Još dok je novčić padao ja sam je ugledao.

Istina, samo na tren, prije nego što je, u gužvi toga popodneva, prebrzo nestala.

U tom jednom trenu, nekom se nasmiješila, dugu tamnu kosu zabacila, i imala je sve, baš sve ostalo, sa moga malog popisa.

To pamtim, to znam.

Ali.. ne znam ništa, baš ništa drugo o njoj, ni njeno ime, ni od kuda dolazi, ni kuda odlazi.

Samo znam da kad se sjetim njenoga osmjeha, ja se prvo nasmiješim, a onda zamislim.

Zbor u pozadini:
Ne igraj se sa srećom, ne igraj se sa srećom, prevarit je ne možeš obrnutom logikom.

I dalje se pitam da li sam novčić uzalud bacio, da li mi je bunar želju ispunio ili me zafrknuo.

Zbor u pozadini:
Zafrknuo, zafrknuo, obrnutom logikom.

niš od novčića.....
treba bacit 100 eurića

sad znaš da ti je bolje zamislit bepu jozef:)

http://www.youtube.com/watch?v=TjOvH8pE1ek&feature=related
(...plavooka latina)

sviđa mi se što si napisao!