čudan čovjek čudnog imena

S tobom osjećam kao da se vraćam nevinom poljupcu djeteta.
Nema stida kao u žudnji.Potpuno sam ogoljen.Bestidan u nježnosti kojom me obavijaš.
Znaš li da te čekam?
Čekat ću koliko god bilo potrebno.
S tobom ne želim komadati vrijeme.Ne mogu biti samo čista nepatvorena strast.
Koitus.
Uzdah.
Krik.
Ne mogu brisati zapise snova u kojima te držim za ruku.
U nekom perivoju.Neke umorne jeseni.Koracima lomimo krhka tijela osušenog lišća.
Onda, iscrpljeni od hoda liježemo na prostirku od ogoljelih krošanja.
Dlanovi su u jedinstvu.Zjenice su zrcala onog drugog.
Tihi smo i smireni.Snatrimo kroz zimu
ušuškani u strpljivost.
Prekriva nas snijeg.
Otisci nekih koji ne žele čekati blijede istopljeni pod titravim Suncem.
Nestrpljivi nestaju iza uglova zaborava.
Ja te čekam.I čekat ću.
S pupoljcima mladog proljeća istrest ćemo prašinu snova i dijeliti stvarnost

:)

vrijedi čekati
očito :)

perooooo ojjjj :))
nista nista
samo te cimam :))

ne treba meni puno Amy
odma se zaljuljam :)

:)

slavojed

pssst, bezobrazniče

ne znam tak pisat (nažalost)
al znam čitat