Ručkić krčkić

Svake večeri između 8 i 9 sjednem na balkon, ispijem čašu vina, ispušim cigaretu-dvije i zurim u suton. Ponekad ga uslikam. Ovaj je od 3. srpnja ove godine.

Volim taj dio dana: obaveze su gotove, ili znam da ih više ne stignem, sunce je grijalo koliko je mislilo, sad stiže povjetarac, svježina... Sve naporno u danu je iza mene, a dana još ima, za mene, za gušte.

Tako je i sa starenjem, ako ga znaš i možeš ovako sagledati. Mnogi ne mogu, vide samo kraj dobrih stvari, a ne vide da se neke dobre i nastavljaju, a neke tek dolaze. Dođu i loše, ali zabloga, pa kome bi se dalo umrijeti da nam je stalno super???

Kad bih zaista mogla opet biti mlada, nisam sigurna da bih to htjela. Kao i stari prije mene, i ja velim, OK, može, ali uz sadašnju pamet. Onda da. Ali onda bismo svi mi bili mudri mladci i mladice i opet bismo našli načina zagorčavati si život ovim-onim moranjem ili htijenjem, zar ne?

Šteta je što živimo u kulturi podređenoj mladima: dok su se starci štovali, a tisućljećima jesu, sve ono što naučimo iz svojih pogrešaka živjelo bi dalje jer bismo podučili mlađariju. I zato je bilo napretka. A sad, ovisimo o neiskusnima, brzopletima i razmaženima... Nisam baš optimistična! Jer mudrost nije u mobitelu. A znanje nije hrpa neprovjerenih podataka s interneta.

I eto, ostarismo i mi blogeri... Fotke klope, lijepih mjesta, malo lelekanja za minulim seksualnim radom. Moglo bi se u tome uživati. Samo treba znati!

Lipa slika

Vega....u svemu se može uživati ako čovjek zna....mislim da ti znaš uživati:-)))

ovo je na staroj adresi bilo nezamislivo :)

Kažem ja, dok meni vrime stalno dolazi, drugima samo prolazi.
Vidim da i tebi dolazi!
:)

Isto nebo, vidimo različite komadiće.
Sedeći na terasi u nekom udaljenom gradu sa čašom vina.
Bulji se isto sa razlicitim mislima, i naravno slika ;)))

Ljepota je tu, mrežica zaštitnica je tu, čaša vina, cigaretica...Ponekad je to dovoljno, možda bi drugo biće samo kvarilo ugođaj:) Živio autizam:) I sam sam pobornik
. Čuvaj u sebi ono što ti ne proturječi:)
:)*