V for...?



Čitam dolje kak se boža i krelec lijepo slažu u svojem političkom imbecilizmu, a istovremeno se pitam kakav je to mene virus imbecilizma svojevremeno spopao da te ljude cijenim...? Ali, OK, nisu oni loši ljudi, nitko nije, a oni imaju baš i krasnih značajki. Koje definitivno nisu politička pronicljivost.

Ovak, glečte, kak si ja to mislim, a ni ja sama nisam neki politički veleum: čovjek je po naravi sebično biće sklono kratkoročnoj ugodi. Štoćereć, kad god ima izbora ugoditi si odmah, bez mozganja o posljedicama te ugode, učinit će to. Međutim, kak to evolucijski baš ne pridonosi dugoročnijem preživljavanju pojedinca, a onda niti pojedinčevog potencijalnog potomstva, razvijaju se tzv. altruizam i odogda zadovoljstva pa vam danas ti raznorazni self-helpovi koje čitate (bez osobitog razumijevanja, koliko primjećujem) govore da ljudi koji čine nešto za druge osjećaju "bolju sreću" od sebičnjaka, a da oni koji znaju odgoditi gratifikaciju "postižu više".

Je. Samo zato jer moraju. Inače ne bi.

Dakle, naša evolucijska društvena nadogradnja nas uči, ali i PRISILJAVA, da suspregnemo svoj egoizam. Nije istina da smo manje sretni ili lošije sretni kad smo sebični - naprotiv! Baš TO je istinska radost!!! Samo kaj onda uslijedi grizodušje zbog društveno izdrilanih inhibicija, pa nam se fakat učini da to baš i nije u redu.

I nije u redu. Sve dok živimo u zajednicama i povremeno računamo na podršku svoje zajednice, moramo se pobrinuti da toj zajednici bar ne škodimo, a po mogućnosti i da joj koristimo. I onda to samo po sebi bude svojevrsna nagrada, zadovoljstvo koje nam daje osjećaj svrhovitosti življenja, ispravnosti i pravičnosti, a u konačnici i isplativosti truda da si ponešto pokatkad i uskratimo.

Svojedobno sam prevodila neki tekst o američkim reperima, sasvim ozbiljan znanstveni članak, i evo (koliko se sjećam) što su bili zaključci:

- kad nema zakona koji bi regulirali isplativost samoodricanja, zavlada načelo osvete, tj. bezakonje;
- u bezakonju nema sigurnosti pojedinčeve egzistencije (a posljedično niti potencijalnog potomstva) pa pojedinac ne vidi razloga zašto bi se pridržavao načela alturizma i odgode gratifikacije;
- kad pojedinac ne vjeruje da će poživjeti (do starosti), tj. kad ne cijeni svoj život u perspektivi, ponaša se rizično po sebe i po druge;
- kratkoročno zadovoljstvo i zadovoljština postaju osnovna načela društvenog funkcioniranja.

I možemo mi sad filozofirati o pravu i pravdi unedogled, ali nepravda je očigledna: jedan sebičnjak je do sada u prometu likvidirao četvero (4!) ljudi i ne snosi NIKAKVE POSLJEDICE. To nije u redu. Nikako nije u redu. I nema blage veze s prethodnim političkim režimima (s njima ima veze to što nitko nije organizirao prosvjede čim je sutkinja izjavila da ona "ne odgovara narodu", koji je plaća svojim izdvajanjima od prihoda). Međutim, evo, pravde i istine zbogradi, ovdje ću napisati da ta bahata sutkinja najvjerojatnije NIJE prekršila zakon: moja prijateljica ima epilepsiju, zbog koje je već nekoliko puta doživjela sinkopu za volanom, jednom se zabivši u stup, drugi put je fljusnula niz štenge (pješice), jednom je "zaspala" na semaforu, pa i ona i dalje ima vozačku dozvolu (srećom, ukralo joj auto pa ne vozi, ali dok ga je imala, ni nakraj pameti joj nije bilo da ona ne bi trebala voziti).

Eh, sad, što bi bilo da je npr. moja prijateljica sinkopirala pa ubila 3-4 osoba? Hm. Bi li i ona prošla lišo, bar što se tiče zakona (emocionalno sigurno ne bi, jer inače ne bi bila moja prijateljica)?

Ono što je u prošlom režimu bilo bolje u ovakvim situacijama jest ta izdrilanost svakog pojedinca da spremno prihvati kako netko drugi zna bolje od njega - jer ponekad netko drugi zaista ZNA BOLJE. I makne takvoga iz prometa. Pa i kazni za taj kratkovidni egoizam kojim godinama ugrožava zajednicu, na koju računa u trenucima vlastite slabosti.

No, na stranu sad ovo: ajmo malo o ljudima koje ovrše zbog 25 kn participacije na Rebru... Kad takav "šlamperaj" kontrastiraš ovome, zbilja ti više nije ni do zakona ni do onih koji kakti "znaju bolje". Imaš li volje uplaćivati u državnu kasu? Ja ne. Imaš li volje tražiti bar zadovoljštinu, ako već ne i pravdu, na "višoj instanci"? Ja ne. Imaš li volje sama istjerati svoju pravdu i svoju zadovoljštinu? Ja da.

Samo nemam snage; ni znanja; ni hrabrosti. Kao i ta nijema "većina" koja klika na ovakve novinske članke.

Ali, NETKO IMA. I toga se zaista treba bojati.

15.10.2017. u 15:47   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar