ZBRLJ



Cijeli dan smo čistile. Obožavam svoje životinjke sve dok ne dođe taj dan temeljitog čišćenja. Ah! A čistile smo cijeli dan zato jer ja to natenane, malo prionem, pa odahnem, pasijans, žvak, Iskrica, kaj već...

I mislim si tak, ti vrapca, ovi moji susjedi preko puta, ne samo oni nesnosni, nego i oni simpatični, oni sve znaju o mojoj zgradi, kak si je tko uredio stan, kad objedujemo, sve... A meni nikad nije ni palo na pamet da tak motrim njihovu zgradu. A mogla bih. Štoviše, čak ni o stanovima u svojoj ne znam bogznakaj, iako sam bila kod svih susjeda, ali uvijek s nekom svrhom i namjerom, dođem, obavim što trebam, odem, ne zjakam okolo. I sad si mislim, ovi ziher gledaju i misle si kak sam lijena; ali ja sve obavim. I dominol je pao po parketima, ma sve, stolnjaci oprani, zakutci pozaugani, i pod elementima, i ispod kredenca, sve... Ne cijeli stan, to jednostavno nije moguće u jednom danu, ali dnevni boravak, kuhinja, hodnik, predsoblje i kupaonica jesu. Čak i predosoblje i zahod u nekorištenom dijelu. Spavaća i ostatak dolaze na red ovih dana, sutra ne, nego kad zaboravim traume.

I tak, dok čistim, svakakve mi misli struje glavom, nije to neki posao za veleume, ruke zaposlene, a mozak na paši, pa pase... Mislim si, muški me vole u dvije moje faze, a ni u jednoj od njih ih ne trebam: kad sam sretna i kad sam jadna.

Kad sam sretna, vole me zato jer sam sretna, jer se očešu o tu moju vibru, a vjerojatno najviše zato jer ih tad zaista ne trebam. Bolji muškarci me vole kad sam sretna, snažniji, samopouzdaniji. Jadnu me vole slabići, jer onda sam, valjda, na njihovoj razini, djelujem dostupno, djelujem zahvalno, pa i budem zahvalna, ali ti samo čekaju trenutak da mi natovare i svoja govna, ono, kad je već svinjac, nek je kompletni, a mi se valjamo... Zna i to biti dobro. Ali je beskorisno: takvi me hoće TAKVU. Jadnu. A ja ne želim biti jadna.

Heh, možda će se netko zapitati, kak to da nisam s nekim iz sretne faze... Pa, nisam. Valjda iz sebičnosti, jer uvijek me pomalo trta da bi se taj uvalio samo zato da je pokvari; to je jedan razlog. A drugi je taj što se takvi čudom čude kad nisam non-stop sretna, kao na navijanje, kad popizdim, kad sam umorna, kad mi je svega dosta i kad poželim biti malo jadna. Ne znaju oni sa mnom takvom.

Zato godinama već, ako uopće pripustim neko muško u svoj život, imam dvojicu: jednog za sretnovanje, drugog za jadovanje. Jednog pametnog, britkog, okrutnog i okretnog i drugog toplog, gnjecavog i ljepljivog. To mi šljaka. To mi je OK. Najčešće znaju jedan za drugog i naravno, ne podnose se, iako će doći ako obojicu pozovem u neko šire društvo, što rijetko činim, osim kad jako, jako, jako trebam ego-trip.

Međutim, ja njih ne volim. Oni su moje sinegodhe, onaj dio koji zastupa cjelinu, a cjeline nigdje...

Zato sad svečano izjavljujem: zaista više volim životinje nego ljude. One su uvijek čitave i svim svojim bićem tu. Sad. Bez ikakvih projekcija unatrag ili unaprijed.

Više ih volim čak i kad se popiške na friško opran i uglancan pod.

21.12.2014. u 18:43   |   Dodaj komentar

Hvala! :-))

Autor: vegavega8   |   21.12.2014. u 18:52   |   opcije


Nema na čemu...

Autor: REXTOR   |   21.12.2014. u 18:55   |   opcije


Samo ti dojdi,
ak te kaj boli.

Autor: REXTOR   |   21.12.2014. u 18:56   |   opcije


Rexše, ajd ti nekoj drugoj odnesi svoju kiticu. Meni dost kićenja za jedan dan.

Autor: vegavega8   |   21.12.2014. u 18:57   |   opcije


Već trčim,rukoljub...

Autor: REXTOR   |   21.12.2014. u 19:03   |   opcije


Nemreš bilivit, moj nemogući susjed s ugla i danas burgija! Sva je sreća što sam dnevni boravak premjestila 20m dalje.

Autor: vegavega8   |   21.12.2014. u 19:17   |   opcije


E da, i gledala sam danas te neke feng shui savjete... Pa ja sam sve i bez teorije napravila kak treba: maksimalna svjetlost, nigdje zapreka prolaženju, glavna područja druženja uza zid... Sve pet! A ja brinula da biljke nis dobro rasporedila, pih!

Autor: vegavega8   |   21.12.2014. u 19:18   |   opcije


Heh, tek sam u predahu od glancanja vidjela da je kokoš jučer imala ispad na mojem blogu...

Autor: vegavega8   |   21.12.2014. u 19:19   |   opcije


Dakle, osim što mi je smiješno što se netko uopće u stanju uzrujati zbog nekih mojih ovlašnih i manje-više naslijepo izraženih mišljenja, fenomenalno mi je kak dugo pamti sve ono što je oduvijek htjela reći, a nije imala petlje.

Autor: vegavega8   |   21.12.2014. u 19:19   |   opcije


Rekla je da sam joj ja dijelila financijske savjete, a ja sama jedva spajam kraj s krajem. Drugi dio je točan, zaista jedva spajam kraj s krajem, ali hebga, ja sama izdržavam 132 kvadrata i pride niš ne otkidam od zuba ni sebi, ni svojim ovisnicima, kojih je trenutno 3, a bilo ih je 5, a pokojna 2 su trebali posebnu skrb, lijekove za lijepih 500-ak kunića mjesečno i stručni nadzor za x kunića kad zatreba.

Autor: vegavega8   |   21.12.2014. u 19:22   |   opcije


A ona prelijepi preko minusa plus pa joj uleti, ali ona ne skuži da je uletjelo... Ma. Glupačetina. Meni lova nikad nije bila problem, ne zato jer je znam jako racionalno rasporediti, nego zato jer sam uvijek uspijevala zaraditi koliko trebam. Sad ne mogu. Prije sam odjebavala honorare, a sad moram moljakati za njih, i još mi ne plate, ili ne kad bi trebali, ili ne uopće. Spuših ja tako više tisućica kuna nego što su mnogi uspjeli zaraditi iskričarenjem u stalnom radnom odnosu na puno radno vrijeme.

Autor: vegavega8   |   21.12.2014. u 19:24   |   opcije


Pa, ja se nemrem pohvaliti uspješnom vezom. Mogu, itekako! JA se nisam razvodila, udala sam se iz ljubavi, a odnos je okončan bolešću i smrću. Evo, nisam to nikad prije ovdje napisala, ostavila sam muža 9 mjeseci prije nego što je umro. Ja njega. Kad je zatražio križ iznad kreveta i istovremeno kovao planove kak bumo živjeli u Japanu kad on ozdravi. Uvalila ga materi, koja me do tada optuživala da sam bacila čini na njega zbog kuće, jebla je kuća, nisam je htjela ni primirisati, sve je naslijedio njegov sin iz prvog braka, a stara ostala povlašteni stanar i nazivala me bar 4x tjedno da mi veli "Sad ja vidim..." Je, i ja sam vidjela: da može i lakše. I s boljim ljudima nego što je ona.

Autor: vegavega8   |   21.12.2014. u 19:29   |   opcije


Nemrem ja odmjeravati što je kome dobro, ali meni je izvrsno bez balasta. Meni se zbilja neće neka veza koja je onak, ko rijetko raspoređene kopčice, nekaj drži, a nekaj lamata. To lamatanje mi smeta. Ja ću radije "muški" pojebati kad mi se jebe i otići doma, bez broja telefona ili kućne adrese, i biti u svojoj kućici - svojoj slobodici, nego u nju uvoditi zahtjevne ukrase. Ako nisu ukrasi, nego npr. gumene metle (to si fakat moram kupiti!), onda OK, bum potrpjela cijenu i prostor koji zauzima. Inače jock, dvojica, pa na smjenu, koji mi kad paše.

Autor: vegavega8   |   21.12.2014. u 19:33   |   opcije


Ili ni jedan. Jer, bez ijednog se isto može. Možda je u nekim aspektima teže, ali u nekima je lakše. I sad samo treba procijeniti koji su bitniji. A to jel bu me netko našao usmrđenu na podu kad riknem, čega se boji juicy, ma fućka mi se, kao da će to onda biti moj problem!?

Autor: vegavega8   |   21.12.2014. u 19:35   |   opcije


Nego, sad mi je pri kraju "ručkić", koji će očito biti večerić, wein gulasch, a uvalih u njega ostatke slatkih vina, bijelog sauvignona i crnog cabernet sauvignona. Baš me zanima ishod! A gladna sam da bih mogla cijelog pajceka oglodati!

Autor: vegavega8   |   21.12.2014. u 19:38   |   opcije


samo je jedan izbor optimalan za tebe, a to je ovaj kojega živiš:) Homeostaza te vrste nema cijenu...Daleko od toga da je moja tvrđava tak stabilna kao tvoja, ali donekle razumijem radost koj stoji iza njezing održavanja, jer niti meni takva radost nije strana...Ugodna večer i u slast ti bilo:)

Autor: eteerniis   |   21.12.2014. u 20:26   |   opcije


Dodaj komentar