a,e ....

..rojen na sivu kamenu ....
rasta uz kamen ,,kupinu i draču
.. uz babu ,,dida ,,,mater i ćaću
uživa u svakom plaču ...
i tako puza uz komin .... držeć se za bronzin
čita i učija uz sviču od voska
... gladan ..bos ... gol i ponosan
a onda sam otuša u svit .... solin ..kaštela ,....split
... rekli su da imam u guzici srva ...
al prva stanica je uvik prva .... upozna sam nekog prijatelja
zva se mrva ... i tako smo lagali curice u srednjoj školi
... a onda kad onaj crv proradi .... vrača bi se selu u zagori
..a tamo klapa .... uz komin ,,vino ..pršut i silo
veselo je i dobro bilo .... na silu je bilo svašta
.. doša si da bi se mene mašija ... rekla bi ona
... nu nego onoga ti boga .... na sijenu u pojati odma bi se povatali
... zimi su dani bili kratki ....a noći slatke ... one je čekala s murtilom u kosi ....
baš smo se volili ...gladni i bosi .... ka prosjeci ljubavi
.... radova se kavi biloj ... u tećici udrobljenom kruvom ispod peke
a spavalo se lipo ispod sukanca i mutapana .... na slamarici bez žice
.... zato smo imali dobre živce ... bez svile ... jogija i oni moderni pizdarija ...
... a pura i žmara bila je glavna hrana .... nijedan kupus nije ima mana
a onda je java odnija svoje .. tribalo je poć na more ..u neki tamo daleki svit ...
zaboravit selo i neki split ... ništa ja nisam o svitu zna ..osim da je ravna ploča
... i tako sam nekad piva ..plaka i smija se u utribi ruzinava broda ...
... sanja sam kućicu na brijegu ... djecu u snjegu ..i mandu u kužini ,,,,
.... čuja sam njen glas kako me doziva ...di si javla crna ne izija ....
a svit je zajeban .... i vrime bez veze .... kad vežu one velike brodove
a svitla grada sve zablješte .... sve je to zbog tesle ...
i tako mande se za drugog udala .... nije luda da bi budalu čekala ... mande je bila pametna
... i tako ..kad si rojen na sivu kamenu ..u nekom sjebanom i zaboravljenom selu
a duša zaboli ..ka da su te na toj zemlji odranili
... vratiš se ...baciš sidro ..zamotaš idro .... sitiš se svega ...
... ka da nisi nigdi ni bija ....
... a onda smutiš kavu razbuđenicu ..popiješ rakiju ..i kažeš
nek sve ide u čipku materinu ...





.
....
Tamo rođen, tamo ću i umrit, uzdam se u boga,
nikad se ne odriče rođenog praga svoga.
Veže me ta ljubav, veže taj kamen sivi,
za Zagoru moju, gnjizdo moje, tamo se duže živi.

09.01.2022. u 9:56   |   Editirano: 09.01.2022. u 10:00   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

rakyce mene ovo rastužilo nekako.

a od mog djeteta prababa, baba Iva iz Zagore, ona ti svako jutro jede bijelu kavu s udrobljenim kruhom.
to sam zapamtila.
i nemoguće voli naranče a dućan je daleko a gore ne rastu. ja se nadam da joj se netko sjeti donijeti naranče gore.

a baš si me nekako... lipo rastužija :)*

Autor: BrkataZmija   |   09.01.2022. u 10:49   |   opcije


Dodaj komentar