Volim

i za još nekoga tko znam da će pročitati u ovaj moj preopširan dosadan zppzdt traktat, nema veze sa seksom bloškim intrigama a ni hranom a opet i ima na neki način. Vi koji ulazite ostavite svaku nadu već pri linku :P Link je ok.


Doba apsurdnosti Michael Foley
Link

Oduvijek me fasciniralo kako knjige koje moram pročitati baš u određenom trenutku moga života i psihofizičkoga stupnja razvoja, nazadovanja ili stagnacije kako god ,kako te učiteljice i moje najbolje prijateljice dođu do mene. Potpuno slučajno? Ili je neka metafizika upletena? Ne znam. Ponekad sate izgubim u knjižnici očajnički tražeć hranu za dušu i vratim se punih ruku knjiga koje mi ne govore ama baš ništa ili mi govore iritantno ili stupidno a nevjerojatno da je ukoričeno ili mi govore ono što već odavno znam ili se prave da su ono što nisu ili mi govore tako dosadno da je čisti grijeh trošiti vrijeme, taj dragocjeni otrov i opijum života na njih pa mi odu iz života ne pročitane zbog čega sam nekad imala grižnju savjest jer sam mislila da je svaka knjiga vrijedna pažnje a ja sam eto lijena , baš kao što sam u prvim danima iskričarenja mislila da moram odgovoriti na svaku poruku na pvt-u, dok nisam počela dobivati one odvratne i još puno gore od odvratnih one jedne te iste rečenice tzv proste sa nimalo tendencije ka bar prosto proširenim pa sam shvatila kako je uporno pristojno odgovarati na njih sizifov posao. Kada se desi čudo da mi u ruke dospije služeći se prečicama knjiga potpuno nepoznatog autora i naslova a savršeno potrebitog sadržaja onda ja to zovem čudom, baš kao što je nažalost rijetko čudo da naletiš na iskričara/ku s kojim/om prepiska teče neosjetno zajedno sa vremenom na koje potpuno zaboraviš.
U posljednje vrijeme često se prisjećam sokratove znam da ništa ne znam, a opet tako sam tvrdokorna braneći neka ovo stečena uvjerenja, i općenito mi se vrti u glavi od neodoljivog poriva da u svakoj tvrdnji nađem njezinu suprotnost neuspješno pokušavajući naći smisao i jednako neuspješno pokušavajući odustati od potrage i kužim da potraga uopće nema smisla ali ipak ju nastavljam. što me čini sigurnom u mojoj nesigurnosti i daleko tolerantnijom moja srednja dob trebala bi biti lišena materijalnih peripetija i brige o djeci no stjecajem hrvatske turobne okolnosti a i vlastite nesposobnosti potencijal mojih mogućnosti zadovoljavanja želja i kretanja mi je znatno skučena, a rezultat je megalomansko čitanje koje me katapultira do frenetičnog zadovoljstva kakvo mi ne bi pružio ni put oko svijeta kojeg si oduvijek priželjkujem.
Tako je u moje ruke nakon samo 5 minuta njušenja po knjižnici kao neka propisana obavezna lektira prsta sudbine dospjela knjiga Apsurdnost našeg doba , savršeno se nadovezujući na Zena i umjetnost održavanja motocikala koju mi je btw preporučio jedan iskričar potpuno slučajno ili namjerno ? enw ja sam se opet zaljubila u pisca . michael foley ( profač kao i Robert pircing ) je upravo prototip muškarca kakvog bi željela za prijatelja, duhovit, znaloznalac (maxić to je moja riječ nema je na hrvatskom jezičnom portalu, mi iskričari smo bašdareni u izmišljanju riječi bilo zbog neznanja bilo zbog nepismenosti bilo zbog maštovitosti , ja iz svih navedeni razloga) ironičan a optimističan , temperamentan.

Michael veli da je srednja dob sranje i potkrepljuje to istraživanjima. Svijest o promjeni i propadanju tijela o vlastitoj nemoći i beznačajnosti o svijetu koji postaje sve ravnodušniji zahtjevniji i nemilosrdniji dok vlastita snaga i energija jenjavaju uvode nas u starenje i smrt. Priznanje je sve. Kad si uspijemo priznati sve je svjetlije. Jer grafikon zadane vrijednosti određenog temperamenta ima oblik slova U pri čemu visoka razina raspoloženja u mladosti opada na najnižu točku u srednjim godinama da bi se poslije iznenađujuće popela na svoju prijašnju visinu. Znači dobra je vijest da će uspiješ li izdržati i ne ubiti se stvari krenuti nabolje. Jer čar potencijalnosti je kao urok koji otupljuje ćutila i pomućuje um. Kada čarolija naposljerku iščezne lakše je naučiti najvažniju lekciju da je putovanje važnije od odredišta a djelovanje važnije od ishoda.

Jedva čekam da se domognem druge njegove knjige, bit će to kao iščekivanje susreta sa virtualnim ljubavnikom jer prava knjiga u pravo vrijeme iskristalizira ti misli, obasja ih kao sunce klice baš kao što i pravi ljubavnik u pravo vrijeme iskristalizira ljubav. Joj kak volim bit romantično kičasta ko ljetni zalasci sunca kad penetriraju u more. :)

Kaže Mišo da je čist normalno i preporučljivo, čak šta više, kaj sam sad u bedu jer veli on.
„pokazalo se naime da vedro raspoloženje nema nikakve veze s dugovječnošću i da kronično veseli ljudi žive kraće od prosjeka , govoriti ljudima da se razvedre kako bi duže živjeli loš je savjet , ostanite još neko vrijeme kako biste plesali na grobu veseljaka."

Knjiga mu se može sažeti u njegovu priču o Sizifu :

„Depresija je često sudbina moderne pohlepne ličnosti željne pozornosti ogorčene uvjerene kako zaslužuje više progonjene mogućnošću propuštanja nečega boljega negdje drugdje željne priznanja i uvijek nezadovoljne. Valja ponovno pronaći klasičnu sizifovsku hrabrost i poniznost ne zahtijevajući zahvalnost znati kako okrenuti u svoju korist sve što nam bogovi nametnu i kako učiniti svako djelovanje nagradom po sebi.

Sizif je sretan u apsurdnosti i jalovosti stalnoga guranja kamena uzbrdo. Naravno i on katkad grinta. Kamen bi mogao biti manje grbav, a brdo manje strmo. S druge strane i kamen i brdo mogli su biti još nezgodniji. Može birati među bezbroj puteva tražeći savršen put no on se potajno nada da ga nikada neće pronaći. Često se Sizif pretvara da je zapeo i kamen podupire leđima kako bi ga snažnije gurnuo. Međutim kamen i čovjek se zapravo međusobno podupiru. Povremeno se prepušta i sanjarenju prisjećajući se svoje žene uz blagu erekciju. Često se upire svom silom i vrišteći kotrlja kamen sve do vrha u jednom maničnom naletu. Bogovi mrze takvu drskost , ali što im je činiti? Naravno, tu je i onaj iščekivani trenutak odmora na vrhu istina nikad toliko oslobađajući koliko priželjkuje ali ipak trenutak predaha. Ima li razloga da se poput kamena surva nizbrdo? Baš nikakvoga. On krivuda natrag sa iritantnom nehajnošću. A bogovi se pjene od nemoćna gnjeva. Sizif ima kamen s kojim je izgradio dubok odnos. A kako njegove ruke postupno upoznaju svaku grbu i šupljinu, kamen postaje sve senzibilniji i spremniji na suradnju. Tko bi pomislio da slabašne ljudske ruke mogu smekšati takvu grubost? Naravno ima i loših trenutaka kada je kamen tvrdoglavo nepomičan, a Sizif ga proklinje čak i udara. Ali kamen zna biti vedro čak i vrckasto raspoložen i tada se kotrlja lako i bezbrižno kao da ga zadirkuje. Sizifov je dodir u tim trenutcima topao i balg.
Sve to bogovi promatraju i mršte se. I oni mogu biti opaki i perfidni. Kažu odlučili smo olakšati ti tešku zadaću evo ti puno bolji kamen. Zbunjen Sizif pogleda dolje i ugleda znatno manji kamen i tkao gladak i okrugao da gotovo može osjetiti svoje ruke na njegovim oblinama kako ga bez imalo muke guraju uzbrdo ne može izustiti ni riječi bogovi čekaju zlobni i samouvjereni „ Zar si mislio da će te vječni tegobni rad osloboditi. Nitko ne može pobjeći od agonije izbora. „ Sizif i dalj šuti. Njegov se kamen sada čini težim većim i grbavijim. A onda su njegovu dušu iznenada preplavili opojni ocat i pišalina veličanstvene tvrdoglavosti ljudskog bića. On može prkostiti. On može odbiti. On može reći ne. Ili bolje u svojoj drskosti i poniznosti buntovnosti i prihvaćanju apsurdnosti i sreći nježno ga milujući on kaže „ Ovo je moj kamen“ „

Ajme meni što sam se raspišuljila. Zastrašujuće.To je od viška slobodnog vremena na godišnjem sam. Ova moja trakavica izgleda kao krizna epizoda srednjih godina , ne znam kaj će mi ovaj kao :)

ja ko teta Liza :)

http://www.youtube.com/watch?v=_TWvd8zOttg

Gelso, treba nekaj popiti... Nije tak komplicirano to sve.

sad sam mirna kaj se pisanja blogova tiče sljedeće tri godine :D

Jebo Sizifa...

tufiću idem si natočit pifce
http://www.youtube.com/watch?v=43vnSJ-CwiY

i to kaj veliš :)

Ja meditiram tu na terasi... sutra se vraćam u život. Zuji mi tu neki ružni bumbar...

nemam ni p od pive u friđu psmtr

To je nešt s kamenjem gore? Popustila mi koncentracija u ovaj rani sat.
Sizifa sam uočio.
A isto tako i manji kamen. Kad se spominju razne granulacije kamena, onda je mortik u pitanju tucanik, pa će valjda netko nasut kakvu cestu? Korisnosti radi.

je max tak je, teške je ko mlinski kamen, ali tu je "U", kak god okreneš :)

Đe je U? Promače mi :(

a jbg nije ni čudo :)

oj,kad ćeš nas provodati kroz svoje vrtove
ne treba na silu čitati
volim knjige koje pročitam 13 puta godišnje
hehe, takve imam čak3
ne zato što ih ne razumijem, ne s naporom, već zato što ih volim
sizif nije sretan, sizif je pomiren sa sudbinom i autističan
ako se i radi o ljudskoj tvrdoglavosti,o inatu, nikada inat ne bih svela na ocat i pišalinu kao što priča taj autor o kom pišeš
to mi je jeftino i potpuno u suprotnosti s njegovm pametovanjima i viđenjima mita o sizif
vjerojatno nije mogao dovršiti priču, pobjegla mu nit pa je posegnuo za kiselinama
e 0 tomslučaju je nije trebao ni objaviti jer to je onda krajnja depresija
trebao ju je zadržati za sebe dok ocat ne postane vino
a ako hoćeš preporuku, ja isto volimkad mikažu za dobar film - onda raosovo vječno nasmijano nebo ismijeh izgubljenih djevojaka

thnx Gelso...mogao bi me prosvijetliti ovaj Foley, al već sam i ja pomalo na tragu tih saznanja, :))

mindful crapping, transcendental defecation ...haha..

o!