The Romans: Marriage And Weddings



What’s striking about Roman marriages is how many of the ancients’ customs have become traditions that continue to this day. Marriage for Roman citizens was a monogamous institution, a practise that became standard in Christian and Western cultures. Although couples did marry for love, marriage among the elite was regarded as a way of forging alliances to consolidate power, wealth and territory. However, marriage remained a largely private matter until Emperor Augustus introduced legislation in 18 BC.

He was keen to encourage marriage, stamp out adultery and increase the Roman birth rate in Italy by encouraging childbearing. Augustus made adultery a crime and punishable by exile, and raised taxation on unmarried men and women. The wealthier and more important the person, the more likely it was that they would wed young, because their marriage carried greater economic and political importance than that of a plebeian. Men and women from the elite might become engaged and marry as teenagers, or sometimes they might wait years to marry. A ring, the annulus pronubis, was considered the norm where a man could afford to buy one. The prospective husband gave his fiancée a ring in a formal betrothal ceremony to mark what was regarded as the closure of a social and business contract.

A wedding consisted of various rituals and a religious ceremony that varied in format over the centuries but it is likely that it included sacrificing an animal and asking for the gods’ blessing. Among rich families, on the eve of the wedding a bride would don her tunica recta, a floor-length white tunic that she would have woven herself. It also served as her wedding dress. - See more at: http://www.italymagazine.com/featured-story/romans-marriage-and-weddings#st
hash.iNPjMMro.dpuf


Link

09.09.2015. u 10:18   |   Editirano: 09.09.2015. u 10:21   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Smijem li ja ovo prevest na palanjački, Alane?

Autor: pasemi   |   09.09.2015. u 10:21   |   opcije


Naravno...

Autor: ALAN4   |   09.09.2015. u 10:23   |   opcije


Ne znam hoću li ja to moć, obzirom na to da ću prevodit s vešmašine na deponiju, ali ja ću se napet, pa možda uspijem ovako simultano nešto suvislo otipkat, Omiljeni.

Autor: pasemi   |   09.09.2015. u 10:25   |   opcije


Zašto to?
Jedni pišu na engleskom, jedni na bošnjačkom-hercegovačkom, jedni na jugoslavenskom, jedni na srpskom, jedni nerazumljivo...
Hrvatski jezik se koristi samo za uvrede i psovke. Jel to mora tako biti?
Jel tako i u drugim zemljama.? ( vidim da Slovenci drže do svog jezika i svojih ljudi )

Autor: MedoDebeli   |   09.09.2015. u 10:33   |   opcije


Ako sam gdje fulala to je zbog toga što cigani čupaju staklo s vrata vešmašine i planiraju ju upotrijebiti za zdjelu za salatu. :))
Borila bih se za "zdjelu", ali njih je više.

Autor: pasemi   |   09.09.2015. u 10:55   |   opcije


Rimljani: Brak i svadbe

Ono što iznenađuje vezano za rimske brakove je u kolikoj su mjeri ti drevni običaji postali tradicija koja se nastavlja do današnih dana. Brak je za rimske građane bio monogamna institucija i ta praksa postala je standard kršćanskih i zapadnjačkih kultura. Premda su se parovi ženili zbog ljubavi, brak među pripadnicima elite bio je i način kojim se sklapaju savezi usmjereni na konsolidiranje moći, bogatstva i teritorija. Međutim, brak je ostao u velikoj mjeri privatno pitanje sve do zakonskog okvira kojim je to pitanje regulirao car August 18 p.n.e.
Naime, Caj je bio odlučan ohrabrivati stupanje u brak, suzbiti prijeljub i povećati natalitet rimskih građana u Italiji ohrabrujući rađanje djece. August je proglasio preljub zločinom kažnjivim egzilom te je povećao poreze za neoženjene muškarce i neudate žene. Koliko je osoba bila bogatija i važnija (patricij), toliko se povećavala mogućnost da će u brak stupiti mlada, obzirom je takav brak sa sobom nosio znatnu ekonomsku i političku bitnost, nego plebejski brak. Muškarci i žene patriciji stoga su često bili zaručeni i vjenčani već kao tinejđeri, a ponekad su čekali godinama da bi se vjenčali. Vjenčani prsten, annulus pronubis, smatran je normom ukoliko si muškarac može priuštiti kupiti ga. Budući suprug dao bi zaručnici prsten u formalnom zaručničkom obredu kao znak zaključenja tog društvenog i poslovnog ugovora.
Vjenčanje koje čine razni obredi, uključujući i one vjerske, mijenjalo je oblik kroz stoljeća, međutim čini se kako je svojedobno uključivao i prinošenje žrtve ubijanjem neke životinje kojim činom se tražio blagoslov bogova. Bogatije obitelji bi u noći vjenčanja mladenki priuštile nošenje tunica rectae, bijele tunike do poda koju je ona sama izradila, a koja je ujedno služila i kao vjenčanica. Više o tome na: http://www.italymagazine.com/featured-story/romans-marriage-and-weddings#st


hash.iNPjMMro.dpuf

Autor: pasemi   |   09.09.2015. u 10:57   |   opcije


Medo, čovjeka možeš jako izvrijeđati bez ijedne psovke.
To je samo forma.

Autor: pasemi   |   09.09.2015. u 10:58   |   opcije


Možeš ali ne istinom! Tu je zamka što su nam istine relativne.

Autor: MedoDebeli   |   09.09.2015. u 11:44   |   opcije


Objektivna istina ne postoji. Sve je subjektivno, pa i očitanje s mjernog instrumenta.

Autor: pasemi   |   09.09.2015. u 11:48   |   opcije


I zašto je to bilo na engleskom? Samo za određene krugove, ili da ja ispadnem staromodan?( ne znam engleski, pa što, ne zna ni HDZ )

Autor: MedoDebeli   |   09.09.2015. u 11:48   |   opcije


Vjerojatno je objavljen na tom linku na engleskom.

Autor: pasemi   |   09.09.2015. u 11:49   |   opcije


Dodaj komentar