Change your life today. Act now, without delay. S.De. Beauvoir

ODLAZAK

U slutnji, u čežnji daljine, daljine;
u srcu u dahu planine, planine.
Malena mjesta srca moga,
spomenak Brača, Imotskoga.
I bljesak slavna šestopera,
i miris (miris) kalopera.

Tamo, tamo da putujem,
tamo, tamo da tugujem;
da čujem one stare basne,
da mlijeko plave bajke sasnem;
da više ne znam sebe sama,
ni dima bola u maglama.

Odlazak, Tin Ujević

Link

Augustin Josip Ujević (Vrgorac, 5. srpnja 1891. - Zagreb, 12. studenog 1955.)
Učiteljski sin, rodio se u Vrgorcu, u turskoj kuli koja je sada ruševna, djetinjstvo proveo u Vrgorcu, Imotskom i Makarskoj. Školovao se u Zagrebu godine 1909. Studirao Književnost i Filozofiju, bio je pjesnik još u gimnaziji. Prve knjige 1914. objavio u Hrvatskoj mladoj lirici, u plejadi mladih pjesnika.


Arsen Dedić: Zagrli me

Ne trebaš mi ništa reći,
svoju prošlost, svoje ime...
Ako će ti biti lakše,
zagrli me, zagrli me...

Uzeću te u naručje
da te čuvam usred zime,
grijaće te moje tijelo,
zagrli me, zagrli me...

Zagrli me oko vrata
oluja se diže,
ne može ti vjetar ništa,
ako priđes bliže,
ako priđes bliže...

Ukrao bih sreću za nas,
kupio bih, nemam čime,
jedino si moje blago,
zagrli me, zagrli me...

Ne trebaju tebi draga
ove pjesme, ove rime,
najviše je sto se može,
zagrli me, zagrli me...

Link

P.S. IZJAVA NAJVEĆEG DIRIGENTA ARTHURA RUBINSTEINA:
"CIJELI SVOJ ŽIVOT DAO BIH ZA JEDAN TRENUTAK NADAHNUĆA
WOLFGANGA AMADEUSA MOZARTA"...

P.S. ERNEST HEMINGWAY: Kome zvono zvoni (1940.)
"Niti jedan čovjek nije otok sam za sebe; svaki čovjek je dio kontinenta, dio oceana. Ako more odnese grudu zemlje, Europe je manje, kao i ako rta nestane, imanje tvoga prijatelja ili tvoje vlastito. Smrt svakoga čovjeka umanjuje tebe jer si obuhvaćen u čovječanstvu. I zato nikada ne pitaj kome zvono zvoni; tebi zvoni!"

P.S. Ako ima jedan soj ljudi kojima stvarno zavidim, to
su pjesnici, ostalo se sve da naučiti, ali pjesnik ili jesi
ili nisi...

P.S. Za Mai, Juicy, Pasemi, Geru, Janu, Vrbicu i ostalo
kulturno društvo na blogu ...:

Kada umre pjesnik, nitko ne primijeti,
kiše dalje liju ili sunce cvate.
Kada umre pjesnik, samo jedna duša,
umorna od bójā, u bijelo ide za te.
Trave dalje rastu, ševa u njim' pjeva,
ljubiš svoju dragu uz jaglac žut k'o prije.
Kada umre pjesnik, bilo gdje u svijetu,
u tvom životu ništa promijenilo se nije.
Kada umre pjesnik, umoran od bójā,
već drugi se rodi u tom bijelom trenu.
Jer uvijek se mora slavit' pup i pticu
i ribu i ikru, živu morsku pjenu.
Ti o tom ne misliš al' netko stvarno mora
o životu pjevat' čim bljesne nova zora.

Link

To je tin ujevic.

Ali za jednog pjesnika boema Tina Ujevića,
treba i boem pjesnik i kantautor Arsen Dedić..

Spomenuh samo.

Veliko poštovanje svestranom umjetniku, sad nažalost već pokojnom Arsenu.

Umro je, a ja se sjećam samo jednog njegovog stiha: " Ne daj se, Ines!"

Malo kontre: Uzimao je tuđe stihove, uzeo je tuđu ženu, uzeo je tuđu jetru...i slomio kuk... na izlasku....( nisam volio njegove stihove )