Neuhvatljiv...

...svima osim komarcima koji me grickaju upravo sada dok pocinjem s ''urjecjivanjem'' misli koje se motaju po glavi od zadnjeg bloga...

Link

Nisam jos naucio voljeti ljude koji vole mene...

...nisam naucio ni prestati voljeti one koje volim ja...

Mozda cu.

Jednog dana.

A mozda i ne...

Time ostetivsi samo sebe...nikog drugog...



Odlucio sam voljeti samo nju.

Utopisticki...naivno...djecji...nezrelo...ma kako god Vam srce zeli...

Vase...

Odraslih...zrelih ljudi...


Ljudi koji cijenite pisce ciji je cijeli zivot bio inspiriran bas tom jednom ljubavlju...nesretnom i nikada ostvarenom...

Ali niste imali hrabrosti...

Jer bas emocije su te koje razlikuju ljude od ljudi...ma koje god od njih pisali velikim slovima...


Ja sam knjiga.

Moj zivot je prica.


I pisati cu je kako ja osjecam...

Trijezan.

Pijan.

Tuzan.

Ili sretan.



A na gubitku ce biti samo ona.



Jedna osoba.



No bolje i to...nego zivjeti s nekim tko je zadovoljan ostacima onoga sta si bio...


To nitko ne zasluzuje...

NE...


Zivjet ce u meni do kraja zivota.

U vizijama onoga sta sam mislio da cemo biti...

U jutrima s doruckom u krevetu...setnjama...zajednickim kupovinama na trznici...


Jer sam ja tako odlucio...


Jedino sta jos treba je skupiti snage za hladne zimske noci i kisu na prozoru...


I doci do svog kraja...


Kao jedan od rijetkih...hrabrih...koji zive srcem...bez trunka logike...


Voljeti...i u isto vrijeme zeljeti da vise nikada ne budem u njenoj blizini...

Link

20.06.2014. u 1:04   |   Editirano: 20.06.2014. u 1:22