S kim si - takav si...

Nemam puno pravih prijatelja...
Ali pod prijatelja mislim bas ono - PRIJATELJA.

I ti koji su jos uvijek uz mene imaju sada vec dugogodisnji ''dosije''...minimalno 10+...

S njima sam dijelio i dobro i zlo...izlazio van i lovio komade a i sjedio u pritvoru nakon pijane noci koja je otisla malo dalje nego li je smjela...

Jer bili smo takvi...jedni drugima preslicni...i zato smo se postivali a i voljeli...ponekad do mjere da bi ''nove cure'' bile ljubomorne i znale ispaljivati recenice tipa ''uzmi si njega u krevet veceras'' ako bi se osjetile ignorirane u razgovorima, zajednickim vecerama i slicno...

Jedan sam od malobrojnih koji je ostao solo u ovim vec poodmaklim godinama...i kao takav jako sam im zanimljiv sada...i njima i njihovim zenama...
Oni valjda kroz mene i moje dogodovstine zive ono sta im nedostaje dok one...hmmm...one vjerojatno samo pazljivo slusaju i sklapaju sliku toga kakav im je ''odabranik'' bio u mladosti...

Na spomen izlazaka njihovih muzeva samnom im se vjerojatno i dize kosa na glavi...ali ustvari sve se svodi na opijanja...i tu i tamo poneki bezazleni flert u vidu kratkih razgovora na sanku...(osim ako se i od mene nisu dobro naucili skrivati :-))

No primjetio sam da smo se i prilicno odvojili...
Neki su prosirili svoja drustva dok sam ja, ''onaj koji je slobodan'' svoje smanjio...
I vecinu vremena ako ne radim provodim u miru i tisini...bilo na netu ili uz knjigu...

Jedan od njih radi vani.
I dugo ga nema doma.

A kad se vrati, hmmm sve vise i vise ga ne prepoznajem...

Znam da je lijepo vidjeti svijeta.
Znam i da je bitno steci sto bolje financijske temelje za starost...

Ali...preuzelo ga je to sve...mrvicu prevse...

I sada se nalazi u velikim problemima.

Svađe sa zenom...povecana nervoza...ma jednostavno - postaje osoba s kojom mi nije vise tako ugodno...

Mislim da i on shvaca kako se nesto desilo.
Kad je tu cesto skupa radimo ali i tisine su sve duze...

Kao neki jaz...

Ja valjda otisao u duhovno...a on u financijsko...i sad me naziva ''malo posebnim''...

Jedna vrlo draga osoba s ovog bloga mi je ne tako davno rekla kako cu vjerojatno jos neko vrijeme otpustati ljude iz svog zivota penjuci se prema necemu sto mnogi ne razumiju...mozda i na kraju ostati sam...tamo gore...

Mir je danas jako veliki luksuz.
I mislim da je potrebno jako puno stvaranja i rada da bi se steklo pravo na isti...
Idem li precicom?

Ili to cine oni?

Jer...u biti su to sve vrlo dobri i kvalitetni ljudi...ali kao da su skrenuli malo...odmoriti negdje drugdje...

U novcu...ljubavnicama...pijankama...

Dok moja moralna nacela postaju sve cvrsca...

Huh...

What say U?

Jeste prosli kroz takvo razdoblje?

07.06.2014. u 15:40   |   Editirano: 07.06.2014. u 16:02   |   Dodaj komentar

Da, negdje u tvojim godinama..kad sam preispitivala sebe, kao ti sad ti sebe..gdje sam dosla, kud sam posla..dokle cu? To su godine kad nekako pocinjemo raditi racun zivota, pa nesto ispadne dobro, nesto ne.. ali je dobro da to pocne.. i nece prestati do nekih godina kad ce ti postati svejedno gdje si , dokle si , vec samo jesi li zadovoljan sa sobom iznutra.. i nisam rekla da ces na vrhu biti sam , nego da do vrha moras doci sam. a onda nek se desi sto treba da se desi..to nitko ne zna sto nas ceka.. ali mi se svidja put kojim ides... samo se dalje penji... :))) na drobrom si putu..:)) cmok.

Autor: Iris-i-Miris   |   07.06.2014. u 15:49   |   opcije


Tvoja moralna načela postaju čvršća..u odnosu na što?

Autor: PAMELA_007   |   07.06.2014. u 15:53   |   opcije


Njihova.
Puno je tu toga sto se nesmije ni napisati...posto je krug ljudi jako uzak.
Kratko - moja avantura s udanom zenom je macji kasalj...

Autor: Truly_madly_deeply   |   07.06.2014. u 15:59   |   opcije


Uvjeren si da bi ti..u njihovoj situaciji, imao drugačije afinitete?

Autor: PAMELA_007   |   07.06.2014. u 16:01   |   opcije


Tesko je reci ''siguran'' ali s obzirom da sam u jednom periodu zbilja uzivao u svim blagodatima zivota (no opet nisam bio usidren poput njih) pa nisam radio ni pola od onoga sta rade - mislim da ne, ne bih se promjenio.
I nikada ne bih mogao ispaliti recenicu tipa ''ma boli me i a se pohebe s nekim, samo neka mi se skine s vrata'' za nekoga s kim zivim...

Autor: Truly_madly_deeply   |   07.06.2014. u 16:04   |   opcije


možda tako misliš jer nisi uparen...i ne živiš s nikim. Možda ti se samo čini da je suživot..bajka! U kojoj su svi sudionici divni, krasni ljudi...koji se neizmjerno jako vole..i poštuju...dok ih smrt ne rastavi!?

Autor: PAMELA_007   |   07.06.2014. u 16:07   |   opcije


Opet idealizam mislis?
Ispada da je lose vjerovati?
Zasto?
Ti (i jos mnogi ovdje) si se ''opekla'' zar ne? Zasto automatski odustajanje od sna?

Autor: Truly_madly_deeply   |   07.06.2014. u 16:09   |   opcije


ma jok...nikad odustati od snova. Revidirati..eventualno. Smisao življnja ne može biti 'brak'! Jer to nije jednokratna utrka! ...

Autor: PAMELA_007   |   07.06.2014. u 16:10   |   opcije


Hm.
Nije?
Hm.

Valjda gladan sitom ne vjeruje :-)

Autor: Truly_madly_deeply   |   07.06.2014. u 16:12   |   opcije


ma ne znam....tema me rastužila. Drago mi je kaj imaš bodritelje....al' ja mislim da s ovakvim pretenzijama...ne ideš baš naprijed. Više ...stojiš na mjestu..i gruntaš.

Autor: PAMELA_007   |   07.06.2014. u 16:17   |   opcije


Da, gruntam.
Gledam ljude koji se mijenjaju na losije zbog mogucnosti koje su im se otvarale.
Strahovito na losije...
Ali znas u kojem sve rasponu?

Od frendova do roditelja (jednog)...

Dobro, tu i tamo dobiju neki humanisticki ''napadaj'' pa se angaziraju u nekoj akciji pomoci bolesnom djetetu, napustenim zivotinjama i slicno...ali sve to meni koji ih uistinu znam skoro do zadnjeg detalja sve vise izgleda kao kupovanje savjesti...

Ono...WTF...

Napit cu se i ici voziti pa cu lako ujutro platiti kaznu...

Zasto se isto tako pocinju ljudi odnositi prema ljudima?

Nemozes platiti drugog covjeka ili otkupiti njegovu povrijeđenost ako se ista sazna...

Da, ima i ona - lijepse je plakati u Mercedesu nego u Zastavi...ali cemu uopce se i dovesti do toga?

Selfcontrol.

Autor: Truly_madly_deeply   |   07.06.2014. u 16:31   |   opcije


s tim ti se ja slažem. No...naučila sam da prozivati na samokontrolu..i upotrebu mozga PRIJE....mogu samo sebe. Ne druge. Ljudi su slabi. Često. Posebice oni, koji su kroz život bili pošteđeni trauma. Ovi drugi...naučili su biti 'svoji vlastiti vladari'....no..ne poznajem te...ali iskreno mislim da trebaš prevaliti jednu težu stepenicu. A tu sačinjava odmak od 'osuđivanja' i frustriranja zbog tuđih postupaka. Nauči to...i život ćeš vidjeti drugačijim očima. Pronalazit ćeš ljude slične sebi...privlačit ćeš ljude , koji zaista nisu za osudu. Sve dok se vrtiš oko onoga što ne valja kod ljudi...koji svo to vrijeme sami ne vide kaj ne valjda...truješ se njihovim toksinima. Istupi...jednostavno iskorači iz poveznice sa starcima..lošim društvom...posrnulim 'prijateljima'....nađi ono što tražiš...a ne ono..što prezirš:)

Autor: PAMELA_007   |   07.06.2014. u 16:38   |   opcije


Hm.
Savjet zlata vrijedan.
Mozda to i radim.
Mrvicu na krivi nacin - odmicanjem u mir samoce.
Izgovaras sada nesto drugo sta je ista rekla - Hrvoje odi van, ''razbacaj se'', privuci ljude sa pravim sobom...
Da, trebao bih...umjesto cekanja da se ovi ''poprave'' pronaci nove...
Hm.
Rob navika.
Drugi zakljucak o sebi koji polako nadolazi...

Autor: Truly_madly_deeply   |   07.06.2014. u 16:50   |   opcije


ma čuj...ljudi su pronalazili načine i puteve da bi 'ozdravljali'...zato ih ima sore. Načina, mislim. Ne znači da je svaki za tebe. Nađi svoj....ali dobro je otvoriti oči i načuliti uši..da bismo čuli ono što ćemo prepoznati kao..putokaz. Meni osobno..uvijek..ali uvijek...prvo pomogne povlačenje...samotnjaštvo....za postizanje ravnoteže..prije nego li se opet lansiram među ljude. Nekom drugom..povlačenje možda šteti. Ti sam procijeni. Ugađaj si....brijem da ti već dugo nitko nije :))

Autor: PAMELA_007   |   07.06.2014. u 16:54   |   opcije


Dodaj komentar