Anais Nin - poezija

Toliko me ovih dana milujes rijecima…

Osjecam kako me tvoje rijeci dodiruju.
Tople su i zavodljive,
carobne poput ljubavne predigre.
Kad sam sama, vracam im se u mislima i prepustam...

Moja zudnja dobiva oblik tvojih prstiju i tvog jezika
na mojim usnama, licu, vratu...
Cini mi se da ne postoji veci uzitak
od prijanjanja moje koze uz tvoj dlan...

Osjecam sjedinjene:
Toplinu kojom me obavijas,
Zelju koja mi oduzima dah i
Snagu u kojoj se utapa moja zenskost...
(26.01.2003)


Dosao si snazniji…

Sinoc, u gluho doba noci,
zudeci za tvojom prisutnoscu,
prizvala sam te
u svoju postelju.

Oboje smo bili goli,
ali samo siluete
pod slabom svjetloscu ulicne rasvjete
sto dopire kroz prozore.

Jezikom si klizio niz moj vrat,
preko dojki, trbuha, pupka...
Zabacila sam glavu
izvijajuci se od uzitka tvog dodira.

Moji su se bokovi
ugnijezdili u tvojim dlanovima,
tvoj jezik vrludao je mojim preponama,
tvoj me dah ugrijavao...

Obuzela me vrelina,
tonula sam u mrak...
Prodahtala sam: "Uzmi me, dodji..."
Kao poziv... I kao vapaj.

Vrijeme je stalo,
u meni se otvarao unutarnji svemir.
Ti si ulazio u njega,
a ja sam te obuhvacala…

Ti i ja
bili smo sami
medju zvijezdama,
goli i zagrljeni.

Uzitak je u valovima strujao
mojim tijelom
u tvome narucju
u nasem svemiru...Dugo…

Onda sam se utopila
u tvojim ocima...

Kad sam se osvijestila,
moje je tijelo podrhtavalo
poput tla nakon potresa,
a oci se suzama ispunile...

***

Prizvala sam te mastom.

Ali dosao si snazniji
no sto sam ocekivala.

I prepustila sam ti se potpunije
no sto sam namjeravala.

Moja mi se masta nije pokorila.

Kakva li je to snaga u tebi,
moj izmastani ljubavnice?
(27.01.2003)


Nase su se duse prepoznale…

Ne mogu drugacije objasniti
nemir koji u meni budi svaka tvoja rijec,
unutrasnje treperenje s kojim lijezem i ustajem,
silovitu zudnju i ceznju koje osjecam...

Ne mogu drugacije objasniti
zasto su u prah smrvljeni svi zidovi
koje sam gradila vijekovima,
sve obrane ponikle, sva oruzja predana...

Ne mogu drugacije objasniti
odakle izvire ova bujica nepoznatih rijeci
koja se iz mene izlijeva
i zasto te mastam u stihovima...

Ne mogu drugacije objasniti
zasto se vise ne prepoznajem,
ali prepoznajem tebe
koji si stranac u mome svijetu...

Ne mogu drugacije objasniti
odakle potjece sreca koja u meni
buja do raspuknuca
i zasto sam samo skoljka koja ti se otvara…

(29.01.2003)


Dodirujes me dusom…

Dodirujes me dusom,
predajes mjesecini
i otimas od zore.

Ponirem u dubine tvojih zagrljaja,
uspinjem se na vrhunce tvojih cjelova
i istjecem poput tvoga sjemena.
(29.01.2003)


Izmastacu te…

Odlucila sam:
Izmastacu te na bezbroj nacina.
Izmastacu te onako kako te nikada
niti jedna nije.

Mastacu te zorom i veceri,
o proljecu i jeseni.
Mastacu te mislima i snovima,
tijelom i usnama.

Odlucila sam:
Izmastacu te dahom i jecajem,
izmastacu te znojem i vrelinom,
vlagom i nutrinom.

Mastacu te dodirom i uzmakom,
jutrom i sumrakom.
Mastacu te njeznoscu i srsima,
oduvijek i zanavijek.
(29.01.2003)


Budim se nocu…

Budim se nocu,
nemirna,
prozeta tobom na cudne,
snovite nacine...
(04.02.2003)


Stvorena da sagorim…

Ti si utjelovljenje moje maste,
moj san
i moje ispunjenje...

Ja sam tvoja nocna leptirica,
sa krilima od vilinskog praha,
stvorena da sagorim u svjetlosti tvoje zelje...
(05.03.2003)


Previranja

Rijeci su prazne ljuske
Nemocne izreci ono sto cutim

Vjeru i sumnju
Bojazan i nadu
Radost i tugu
Ljubav i ocajanje

Placem bez suza
Smijem se bez glasa
Milujem Te mislima
Bjezim u nistavilo

Uzdizem se iznad sebe
Propadam u podzemlje
Gubim se u vrtlogu
Nemoci i zelje

Proklinjem sudbinu
Preklinjem usud
Napustam Te rezignirajuci
Vracam Ti se pokajnicki

Ne mogu zivjeti
Ne mogu mrijeti
Raspeta sam na krizu
Ljubavi
(06.09.2003)


Voljela bih…
Voljela bih da Ti mogu napisati stihove.
Ne mogu. Svi su stihovi vec odavno napisani.
A ja i nisam pjesnik.

Voljela bih da Ti mogu reci zbogom.
Ne mogu. Kako da Te napustim
kada Ti u meni stanujes.

Voljela bih da mogu sebi reci:
volim ga kao sebe samu.
Ne mogu. Volim Te vise.

Voljela bih da mogu zaspati
i ne probuditi se opet.
Ne mogu. Sve dok Te ne vidim sretnog.

Otidji, molim Te. Ostavi me samu.
Ne mogu vise gledati svoje nesavrsenstvo
u Tvojim ocima.
(23.10.2003)

SAPUTANJA

Pod starom strehom stoji sat.

Odbrojava dane, osluskuje noci.
Prkosi oluji, ulaguje se suncu.

Rastoceno vrijeme u snove se pretace.

Sneno, skrovito, tiho
srca otkucajima kuca.

Prolazi vrijeme, godisnja doba
suton se prikrada tiho.

Jucer, kao i danas
sve uvijek je isto.
Danas, bas kao sutra
i opet sve je novo.
(14.12.2003)

Osmjesi pronadjeni u pjeni
razdraganoscu bljeste.

Beskraj pucine u uzdah se slijeva.

Dok prolaznost vala pricu raspreda,
otisak u pijesku novi vjetar ceka.
(14.12.2003)

Reci...
ono sto nikada nikome nisi.
Reci...
koliko snova u sjecanje stane.
Reci...
ciji su poljupci sto putuju.
Reci...
koliko dana u srcu nosis.
Reci...
kamo odvodis kise.
Reci...
cije su pjesme sto teku.
Reci...
zasto trava svira.
Reci...
koliko noci zvijezdom bivas.
(14.12.2003)

Rijeci se prelijevaju poput snova
dok budjenja nepozvana stizu.

San ili java, tko vise pamti?

Mjesec i zvijezde i noci tihe
u nama mirisu mirtom.

Misli ili sjene, zar je vazno?

Zora i suton i dani dugi
vjetrom raznose pricu.
(14.12.2003)

Kamo nestade vrijeme kada je nebo
bilo toplo?
Kamo nestadose dani kada je krilo
bilo meko?
Kamo nestadose sati kada je trava
bila rosna?
Kamo nestadose minute kada je zora
bila rumena?
Kamo nestadose sekunde kada je noc
bila duga?

Koloplet vremena ljepotom radja.
(14.12.2003)

Jutro na usnama.
Proljece istkano medju nama.
Ples osmijeha duginih boja.
Miris radosti leluja zrakom.
Sapuces mi njezno
rijeci bez znacenja.
Dodirujes me smijeskom,
a ja te snenoscu ljubim.

Ne sjecam se, ali ipak znam
da se danas nedjeljom zove.
(14.12.2003)


Moje su oci kaplje meda
sto suncu slatkocu daju.

Moje su ruke vlati trave
sto namjerniku postelju predu.

Moji su prsti niti tkanja
sto carobne strune cimaju.

Moje su misli vreteno
sto koloplet vremena pokrecu.

Moji su snovi ptice
sto ljubavnim glasom pjevaju.

Moje su usne svirala
sto zvijezdama put pokazuje.
(07.02.2004)

Carobni san ispreden od niti bijele boje
protice vjecnoscu netaknut tamom
slusajuci sum valova morskih
i vjetrova pustinjskih.

Oaza sapucucih gledajuc prolaznost
i likova snenih zaogrnutih u sjeni.

Iskra u srcu voljenog bica,
osmijeh na licu starca,
igracka u rukama djetinjim
i mir gorskog jezera nocu.
(07.02.2004)

Proticuci,
preskacuci,
tekuci,
zuboreci,
mrmoreci,
slijevajuci,
leprsajuci,
lebdeci,
snivajuci,
mirisuci,
vrteci,
iznalazeci,
pokrecuci,
obilazeci,
radujuci,
klizeci,
preokrecuci,
donoseci,
raznoseci,
okrecuci,
cimajuci,
dodirujuci,
njedreci,
bujajuci,
stapajuci,
rastacuci,
pronoseci
mir.
(07.02.2004)


Cudesne preobrazbe
sirinama snovitim putuju.

Sanjama nocnim
bijeli oblaci lebde.

Tajnovitost sume
zelenim mirisima radja.

Jezici plamenih sutona
pticama nebeskim govore.
(07.02.2004)

izabela.kolar-furjan

16.03.2010. u 22:52   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar