Restart - Legende iskrice

Moj prvi izlazak

Dočekao sam i to. Hvala ti bože! Nakon SAMO 16 mjeseci provedenih na Iskrici i nebrojenih sati ulupanih u pisanje poruka, nakon kojih bih redovito dobivao nogu, uspio sam se naći u živo sa osobom sa Iskrice. Vjerovali ili ne, osoba sa kojom sam izašao je bila ženskog spola. Doduše, nisam je baš natjerao da spusti gaće tako da još uvijek nisam 100% siguran da se možda ipak nije radilo o transvestitu željnom muškog društva. Međutim, uspjeh je postignut iako na početku nije izgledalo da bi dopisivanje moglo završiti susretom. Kao što je to kod mene već uobičajeno, žena se prva javila meni. Njena prva poruka je bila uobičajena čestitka za moj profil kakve inače dobivam od većine ljudi koji mi pošalju poruku. Međutim, ono što me iznenadilo u toj poruci je bio stil kojim je poruka bila napisana. Jednostavno nisam mogao odrediti da li se netko žestoko zajebava na moj račun ili ženi nisu sve daske na broju. No, da ne ispadnem nepristojan, odgovorio sam na poruku i tako je započelo naše dopisivanje. Poruke su sa vremenom postajale sve dulje i dulje i jednog dana sam umjesto odgovora na moju super-dugu poruku dobio ovo kao odgovor:

toliko toga bi te htjela pitati i..ja i ti smo razmijenili pisama i pisama, ja vrlo skoro odlazim. Iako je ovo nesvakidašnje i obično izbjegavam susrete i kad se sami nameću s tobom bi se htjela upoznati.

Toliko sam već bio frustriran zbog brojnih nogiranja koje sam doživio na Iskrici da sam ponudu za susret prihvatio bez razmišljanja. Međutim, što je dan susreta bio bliži, postajao sam sve nesigurniji u svoju odluku. Što je to meni trebalo u životu? Što ako je ženska neka luđakinja? Moj prijatelj je imao neugodnih iskustava s iskričarkama, što ako se to dogodi i meni? Ista takva pitanja su mi prolazila glavom i prije otprilike godinu dana kada sam dobio prvu poruku na Iskrici. Unatoč svim tim strahovima, na susret sam ipak otišao. Žena je bila prilično sitna i djelovala mi je pomalo krhko i mlađe od broja godina koje je napisala u profilu tako da nisam uspijevao povezati njen fizički izgled sa njenim porukama, SMS-ovima i kratkim razgovorima preko mobitela. Izgled stvarno vara. Odmah na početku susreta mi je dala do znanja da se moram ponašati kao da se odavno poznajemo da konobar ne bi shvatio da je to susret na slijepo jer ona redovito zalazi u kafić u kojem smo se našli. Ha, ha ha... Čovjek zbilja mora biti oprezan prilikom izbora mjesta za susret. Tijekom razgovora sam shvatio da ja nisam bio jedini koji je imao strahove zbog našeg susreta. Cura mi je priznala da je mislila da sam oženjen jer je uočila da sam rijetko na Iskrici, iako mi u profilu piše da tražim osobu za dugotrajnu vezu, i da na Iskricu dolazim u gluho doba noći. Ja oženjen? Ha, ha, ha... Naš razgovor je potrajao nešto više od sat vremena i protekao je uglavnom u redu. Ono "uglavnom" znači da je razgovor bio tečan dok me ženska zapitkivala i pričala o sebi. Kad bi ona zašutjela i dala mi priliku da govorim, počeo bih se osjećati kao da mi je netko u tom trenu iščupao mozak. Umjesto smislenih pitanja za nju, u praznini lubanje bi, poput jeke, odjekivalo jedino pitanje "Što ću sad?!?!?!". Sva pitanja, koja bih joj mogao postaviti, su mi se činila bezlična, uobičajena, bezvezna i ...dosadna. Uvijek sam osjećao potrebu da u takvom razgovoru izbjegavam uobičajena pitanja i pokušam zadiviti sugovornicu. Međutim, nikada nisam uspio smisliti originalna pitanja koja bi mi to omogućila pa sam uvijek šutio. Na kraju razgovora mi je žena priredila jedno iznenađenje. Prvo me pitala da li sam izbirljiv kad su žene u pitanju, a kad sam odgovorio potvrdno pitala me što ja, u smislu vlastite osobnosti, imam za ponuditi drugoj strani. To pitanje me potpuno izbacilo iz takta. Na trenutak sam se počeo osjećati kao da sam na suđenju. Tako mi i treba kad sam izašao sa pravnicom. Nisam znao što bih joj odgovorio pa sam počeo nešto nesuvislo mucati. Moje muke je prekinuo njen prijedlog da završimo sastanak. Oboje smo ustvrdili da je naš sastanak bio zanimljivo iskustvo, rukovali smo se i nakon toga je svatko pošao svojim putem. Bio sam sretan što sam konačno izašao s iskričarkom i što žena nije bila niti luđakinja niti serijski ubojica tako da sam kući otišao živ i zadovoljan. Putem sam razmišljao o tome kako sam na dobrom putu da na Iskrici nađem curu. Ako mi je za prvi izlazak trebalo SAMO 16 mjeseci, za prvu vezu će mi vjerojatno trebati još 16 mjeseci, za prvu ozbiljniju vezu još 16 mjeseci što znači da ću onu pravu dočekati nakon 3*16+16 mjeseci odnosno nakon SAMO 5 godina i 4 mjeseca provedena na Iskrici. Što je 5 godina i 4 mjeseca prema vječnosti? Ništa ! Eh da, svjetla budućnost je predamnom !

Stvarnost ili mit?

VAŽNO UPOZORENJE: Postoji mogućnost da administratori ubrzo uklone ovaj zapis iz mog webloga. Zato vam savjetujem da čitate brzo i da ne odustajete odmah u prvoj polovici teksta. Druga polovica je sigurno dosadnija od prve i mislim da je to šteta propustiti.

Koji je najbolji način da se započne još jedan dosadan dan na radnom mjestu? Ne znam kako započinje vaš, ali moj idealni radni dan najprije započinje 30-minutnim kašnjenjem na posao. Nakon toga slijedi obavezno razbuđivanje, a najbolji način za to je gledanje slika ljepotica dana po svim domaćim Internet portalima. Kad ugledam izbočenja i udubljenja na onim raskošnim, golim i polugolim ženama, uvijek pomislim kako ću jednog dana, kad se napokon obogatim, i ja biti oženjen sa jednom takvom. Kad mi ta misao prođe glavom, odmah sam spreman da se uhvatim u koštac sa naoko neriješivim problemima koje bi inače dvaput brže uspješno riješila osoba sa završenom srednjom školom. Na isti način moj radni dan je započeo i u svibnju 2004. godine. Gledanje sličica sam, po običaju, započeo na web stranici Internet monitora. Baš kad sam se spremao kliknuti na link koji će me odvesti do slike neke raskošne plavuše, za oko mi je zapeo banner koji se nalazio na vrhu stranice. Bio je to banner kojim se reklamirala Iskrica i na njemu je pisao broj trenutno registriranih članova. Gotovo 70 000, pomislio sam. Prvo što čovjeku padne na pamet, kad u takvoj situaciji krene brzopleto i površno zaključivati, je da je Iskrica idealno mjesto za traženje potencijalne partnerice zbog velikog broja žena sa kojima može stupiti u kontakt. Međutim, ja sam tada imao čak 4 mjeseca staža na Iskrici i bio sam sve više uvjeren da, bez svog znanja, sudjelujem u nekakvom suludom sociološkom eksperimentu, koji je vjerojatno započet na nekom razuzdanom studentskom tulumu, na kojem je skupina nadobudnih studentica sociologije naletjela na dva ili tri još nadobudnija studenta FER-a. Studentice su vjerojatno željele istražiti promjene u načinima upucavanja i očekivanim poželjnim osobinama potencijalnih životnih partnera s obzirom na tranziciju i globalizaciju. Studenti FER-a su vjerojatno željeli utvrditi gradivo iz predmeta "Baze podataka" i usput ostaviti neizbrisiv trag u povijesti hrvatskog dijela Weba izradom bilo kakvog web servisa. I tako se, između ispijanja dva gutljaja Ožujske, rodila zamisao o Iskrici. Na brzinu su sklepali nekakvu bazu podataka, ispunili je smiješnim muškim i ženskim nadimcima, riječima i frazama poput "duhovit", "široka ramena", "iskren", "kašnjenje", "neiskrenost","laž", "sportski tip", "odlučan", "opušten", "umišljenost", "vedar", "kukavičluk", "komunikativna" i tako dalje i tako bliže i voila ! Iskrica je bila spremna za doček zbunjenih naivčina poput mene ! Dok sam u čitao profile, često sam imao dojam da ih je ispunjavalo računalo i zato mi je podatak o 70 000 registriranih korisnika bio smiješan pa sam odlučio osobno provjeriti stvarni broj članova. Dodatni motiv su mi bili članci, koji bi se s vremena na vrijeme pojavili u novinama, i u kojima se naivno govorilo o velikom broju članova Iskrice. I tako sam iz mjeseca u mjesec, godinu dana provjeravao koliko profila je bilo aktivno unutar 14 dana, a koliko unutar 7 dana. Eto vidite što osamljenost čini od čovjeka. Pretvara ga u običnog statističara. Konačno je došao trenutak da vam predstavim rezultate svog istraživanja. Ne nalazim odgovarajuće riječi kojima bih vam prikladno dočarao svoj ponos što je ovo iznimno važno istraživanje privedeno kraju pa ću vam rezultate samo jednostavno zalijepiti na ekran.

Datum 14 dana 7 dana
2004-05-29 32127 27405
2004-06-04 32301 27527
2004-07-19 31244 25706
2004-08-10 29359 23223
2004-09-15 33141 28252
2004-10-25 35603 29739
2004-11-09 35425 30035
2004-12-12 35167 29590
2005-01-23 36472 30828
2005-02-22 38652 32700
2005-03-17 39524 33491
2005-04-01 39207 32588
2005-05-16 39505 33005
2005-06-06 39544 33474

Kao što vjerojatno vidite, moje istraživanje je završilo početkom lipnja ove godine. Ovih 6 mjeseci između završetka istraživanja i objave rezultata je proteklo isključivo zato što sam, pod stare dane, malo posenilio pa sam smetnuo s uma da bi rezultate trebalo i objaviti. Unatoč tome, mislim da se na Iskrici nije puno toga promijenilo. Kad sam krenuo dodavati ovaj zapis u svoj weblog, na početnoj stranici me dočekala informacija da je broj članova narastao na 135898. Pretraga profila je pokazala da je u 14 dana bilo aktivno 40748 profila, a u 7 dana 33230 profila. Netko naivan bi sada vjerojatno mahnuo rukom i rekao "I 33230 osoba je još uvijek velik broj". Ja jesam naivan, ali ipak nisam toliko. Unatoč mojoj užasnoj osobnosti i još gorem profilu, tu i tamo bi naišla poneka osoba koja ne bi dobro pročitala upozorenja u mom profilu pa bi mi poslala poruku. Prije nego što bih dobio nogu, što se obično dogodi nakon prosječno 4 poslane poruke, gotovo uvijek bih uspio saznati da osoba ima više profila. To znači da broj aktivnih profila treba, u najboljem slučaju, dijeliti sa 2 što znači da na Iskrici nema više od 16615 osoba. Možda je nekome od vas ovo istraživanje upropastilo dan. Za ljude iz marketinga sam siguran jer oni pred nosom kupaca oglasnog prostora sigurno mašu brojem profila. Njih mi nije žao jer mislim da previše zarađuju i premalo rade. Da budem potpuno iskren, ja sam izuzetno zavidna osoba i najviše me smeta to što zarađuju više od mene. Svima ostalima, koji su ovdje iz istog razloga kao i ja, tj. zato da pronađu srodnu dušu, mogu poručiti da poznam tri osobe kojima se ovdje posrećilo. U moru lažnih profila ipak postoje profili iza kojih se skrivaju osobe, koje su ovdje iz istih razloga iz kojih ste i vi. Ako budete dobri, možda ih jednom pronađete. Sretno ! Kupcima oglasnog prostora poručujem da inače ne čitam bannere tako da društvo iz marketinga u buduće ne shvaćajte ozbiljno kad vam počnu prodavati maglu o novom i superiornom načinu oglašavanja.

Nogom u guzicu - 100-ti put

Dragi dnevniče,ponekad se zapitam kome u životu trebaju reprize. Ok, trebaju meni kada želim pogledati neki film kojeg sam zbog spriječenosti propustio, ali sada ne mislim na takav tip reprize.Dakle, opet me nogirala jedna ženska sa Iskrice. Opet se pokazalo da je moja treća poruka kritična. A baš u trećoj poruci se opustim i postajem čist, divlji i nepatvoren Dosadnjakovic. U prve dvije se obično samo kurtoazno zahvaljujem na komplimentima koje dobijem za profil.No vratimo se ženski koja me je nogirala. I ona se, kao i sve prije nje, sama javila na moj profil i prva mi je poslala poruku. I ona je, kao i sve prije nje, to učinila zato jer je došla do zaključka da sam, pazi sad ovo, DUHOVIT. Mislim, HALOOO !!! Otkad je to DOSADNJAKOVIĆ=DUHOVIT? Kaj su na ovoj Iskrici svi nepismeni ili teško shvaćaju ili prihvaćaju neke stvari? Kaj iz mog profila nije svima jasno da meni fali par dasaka u glavi? Koliko još upozorenja moram polijepiti po profilu da bi me se ovdje počelo shvaćati ozbiljno? Profil služi zato da opisujem svoje osobine, a ne da lijepim upozorenja koja ionako svi ignoriraju. >:-(Da sam želio ispasti duhovit, uzeo bi nick tipa Smijeshni_guy iliSeinfeld_Zg. Nickom "dosadnjakovic" sam odmah želio dati do znanja da tražim ženu koja može podnijeti život u društvu užasno dosadnog i napornog tipa.No, da te više ne držim u neizvjesnosti, dragi moj dnevniče, pokazati ću ti poruku koja ju je toliko šokirala. Poruku sam pisao gotovo sat vremena, ali sam opet uspio napraviti sranje. Čini mi se da količina boleština u poruci eksponencijalno raste sa vremenom potrebnim da napišem poruku. Poruka je vrlo duga pa ću ti ovdje citirati samo par ključnih dijelova.

...meni treba malo više vremena da napišem suvislu poruku jer obično govorim prilično nepovezano i neodređeno...Nisi valjda mislila da sam nick odabrao samo tako. ...sada ćeš saznati zašto sam Dosadnjaković. ...što se mora nije teško. Na internetu, znaš, ima i psihopata, a ti si upravo naletjela na jednog ( mene ).>:-(...ja sam se...zapalio za tebe jer si plavooka plavuša i odmah sam počeo zamišljati curu iz Playboya. Zato ću...ti poslati... "Koja si ti ovca!!!!". Uoči broj uskličnika i zamisli kako bi moja reakcija izgledala i zvučala u stvarnom svijetu...Sigurno si čula za priče poput "Moj suprug je bio dobar i drag dok smo hodali, a počeo me zlostavljati odmah nakon svadbe." Znaš, pedofili su dobri i dragi susjedi sve dok ih se ne otkrije. A onda je već prekasno... Eh, sada sam...počeo sumnjati da...nisi žena nego frajer...Bok!P.S. Nadam se da ti ova moja paranoična poruka...skrozsjebati dan i da...postati plašljiva osoba koja se boji i vlastite sjene.

Žena je u profilu lijepo napisala da voli horor filmove, a kadasam joj ja poslao ovu prigodnu porukicu odmah me otpilila.Pa kako su ljudi na toj Iskrici netolerantni, okrutni i neiskreni! I jošne znaju što zapravo vole! O čemu bih trebao pisati u porukama? O cvijetićima, leptirićima i ptičicama koje cvrkuću ljubavne pjesmice? Kaj smo mi djeca ili odrasli ljudi? Toliko sam isfrustriran i toliko me boli to neprestano šupiranje u guzicu da sam počeo ozbiljno razmišljati da svaku slijedeću Iskričarku, koja mi pošalje poruku tipa "jeben profil!!!! svaka ti čast!" , odmah, bez pardona, puknem na Ignore listu. I onako mi se na toj listi već skupio lijep sloj prašine, a prsti me svrbeee....

NO SILICON ADDED ( Kakve cicice volim )

Ovih dana su me žestoko razljutila dva članka objavljena u Večernjem i Jutarnjem. Najprije je u Večernjem od subote ili nedjelje (2004-03-07) objavljen članak o plastičnoj kirurgiji, a kao najgori primjer je naveden slučaj pokojne Lolo Ferrari. Ženu je njezin glupavi suprug nagovorio da si sise poveća do nevjerojatnih razmjera tako da je žena u svakoj sisi imala 3 ( TRI ) kilograma silikona. Imala je problema sa disanjem i na kraju se ubila jer je smrt vidjela kao jedini izlaz.U Jutarnjem od srijede (2004-03-10) je objavljen članak o Carmen Electri koja se ispovijedila da je prirodno imala male, ali lijepe grudi. Međutim, bila je blesava pa je u njih napucala silikon. Sada bi ih ona smanjila, ali njen glupavi suprug želi da ih još poveća ! Pa gdje je kraj ljudskoj gluposti?Ja volim bujne grudi. Volim i male grudi koje lijepo izgledaju. Volim pogledati i slike na kojima su žene sa silikonom u grudima, ali mislim da je to potpuno suludo !!! Da kojim slučajem imam curu i da si ona to stavi u grudi nogirao bih je istog trena.Određenoj ženi me obično najprije privuče njezina ljepota. Međutim, sigurno ne bih trošio svoje vrijeme na egocentričnu bezveznjaču ili glupaču bez mozga.Nije sve u sisama !Bok!

Kaj je sada skoro neki praznik ?

Dok čekam bus kada se vraćam s posla često gledam reklamni displej "Glasa koncila". Između gomile najava za njihova izdanja posebno mi je za oko zapela parola "Počela je korizma-mislimo i na naše bližnje". Ta parola me je uvijek nekako smetala jer bi po mom mišljenju na bližnje trebalo misliti cijelo vrijeme, a ne samo tijekom nekakvog crkvenog praznika. Danas sam mislio u svoj weblog dodati jedan prilično seksistički zapis ( Ma čisti hardcore kažem vam ! ) koji bi sigurno uzrujao feministkinje, a vjerojatno i ostatak ženske populacije. Međutim, predomislio sam se gotovo u zadnji čas. Sjetio sam se da je jučer bio PETAK i da na Iskrici postoji veliki broj ljudi ( mojih bližnjih ) koji se smatraju duhovnim osobama iako izbjegavaju Crkvu ( taj sam ! ). Pomislio sam kako bi se te jadne dušice uznemirile mojim seksističkim ispadima pa sam odustao od svog nauma. Potrebno je misliti na svoje bližnje zar ne?Svoj novi zapis u weblogu ću zato dodati idućih dana kada nitkoviše neće misliti ( ili će misliti mnogo manje ) na bližnje,Stvoritelja ( Ja sam onaj koji jesam ) i Spasitelja ( Krist ). U dane izvan vjerskih blagdana je, naime, sve dopušteno.

P.S. Sutra ću, kao dobro odgojen sinčić svojih roditelja, čestitati Uskrs čak i svojoj sestri i svom starom koji u Stvoritelja i Spasitelja uopće ne vjeruju !!!

P.P.S. A sada bih ga mogao čestitati i svim onim članovima Iskrice koji se "smatraju duhovnom osobom". Sretan Uskrs !

"Kreativno" ubijanje vremena

Još jedan dosadan dan u mom životu. Što bih sada mogao raditi? Pogled mi padne na astrološki prilog iz Večernjeg lista od prošle nedjelje ( Astrološka tablica podznaka ). Hm... mogao bih odrediti koji sam podznak u horoskopu. To će mi sigurno koristiti u životu. Nakon što sam se opskrbio svim potrebnim podacima započeo sam sa računanjem. Rezultat je bio Blizanac. Otvaram stranicu na kojoj je opis Djevice i njenih podznakova i nalazim Blizance, a kad tamo...

"To su ljudi velikih mentalnih potencijala, racionalni,alii brzog i britkog uma, sposobni u kratko vrijeme analiziratimnoštvo podataka i zapaziti obilje detalja."

Mo-mo-molim ?!?! Brzog... i britkog.... što?!?! Uma ?!? Neeee !!! To nije moguće !! Vraćam se na početnu stranicu i ponovno računam. I još jednom. I još jednom...i tako pet puta. Uvijek isti nemoguć rezultat. Ne poznam niti jednu osobu koja bi bila tako spora i zbunjena u svojim razmišljanjima kao što sam ja.Često se nalazim u situaciji da mi netko nešto objašnjava, a da ja samo potvrdno klimam glavom i glupavo se smješkam jer ništa ne razumijem. Svi moji poznanici i članovi obitelji mi govore da presporo shvaćam i da mi sve treba deset puta ponovno objašnjavati. Čak i najjednostavnije stvari !!!A što se tiče racionalnosti...he,he,he. To zaista dolazikao šećer na kraju. Pa koja racionalna osoba se bavi astrologijom, numerologijom i ostalim magijskim sranjima? Racionalne osobe bi se u trenucima dosade zabavljale sa diskretnom Fourierovom transformacijom ili teorijom kaosa.

Može li bez happy enda?

Dobar dan. Moje je ime Dosadnjakovic, a sve oko menesu filmovi sa užasnim sretnim završetkom. Evo, uzmimo na primjer film "Martha, volimo te", koji je u petak bio na Novoj TV. Tip uprska stvar, očajava, ne zna što bi učinio,ali mu se ženska na kraju filma ipak vrati. Ili film "Svi su ludi za Mary" koji je sa tog gledišta još i gori. U njemu tip 13 godina ( ?!?! ) misli samo na jednu ženu i žena mu se na kraju filma vrati. Da ne povjeruješ...Da ne bi bilo zabune, mislim da je "Svi su ludi za Mary" inače odličan film , ali je onakav završetak sve upropastio.Vjerojatno se pitate čemu toliko gorčine nad nečime što bi trebala biti obična zabava. Problem je u poruci koju ti filmovi šalju jer oni umjesto da uče "Sutra je novi dan",okreću ljude prošlosti i pothranjuju lažnu nadu u sretan ishod čak i kada za njega nema nikakve šanse.Evo, uzmimo mene kao primjer. Godinama sam gledao takve filmove i ispirao si na taj način mozak. Kao što vjerojatno znate, Murrphyjev zakon kaže "Ako postoji način da nešto krene po zlu, onda će poći po zlu". I stvarno je pošlo. Jednog dana sam upoznao svoju Mary ( Marthu ). Da shvatite koliko je ta priča blesava,reći ću vam da je prvo slovo njenog imena također M. Kao što to obično biva, vrlo brzo sam sve upropastio i ostao bez nje. Međutim, ne može tu biti kraj priče zar ne? Čuda se dešavaju, umiješati će se Bog, sudbina, netko ili nešto i ja ću ponovno biti sa njom. Pa zar se na kraju svakog filma žena ne vrati svom muškarcu? Zašto bi to bilo nemoguće i u stvarnom životu? Takve i slične misli su mi se motale glavom,godine su samo prolazile,a ja sam ignorirao druge žene...Kada sam se prije mjesec dana konačno osvjestio, shvatio sam da sam si gadno sjebao život i da sam ostao sam. Sada nadobudno na Iskrici pokušavam pronaći ženu svog života. Želite čuti razlog ? Na jednom predavanju na faksu je jedan od osnivača CARNET-a rekao: "Internet je toliko velik da na njemu baš svatko može pronaći istomišljenike bez obzira koliko su njegove ideje čudne". Ja sam inače teški pesimist, ali kada je riječ o ljubavi živim u nadi. A za par sati će svanuti zora novog dana...

Moja razmišljanja na Dan žena...

Rođen sam u patrijarhalnoj obitelji. Kada se moja mama vrati s posla, odmah prelazi na kućanske poslove koje obavlja sve dok ne pođe spavati. Niti moj tata,niti moja sestra, a niti ja joj gotovo nikada ne pomažemo. Svi poslovi su podijeljeni na muške i ženske i nije baš pametno pokušati raditi poslove koji ti ne pripadaju.Sve dok se nisam upisao na faks na ženski rod sam gledao sa visoka. Posebno sam imao predrasude prema lijepim ženama koje sam doživljavao kao praznoglave lutkice. Međutim, na faksu sam doživio da su moje kolegice, koje sam smatrao lijepima, postizale bolje rezultate od mene. U to vrijeme sam više počeo čitati novine i gledati dokumentarce iz kojih sam saznao kako širom svijeta muškarci ponižavaju,maltretiraju,osakaćuju i ubijaju žene. Potpuno mi je neshvatljivo da su ženama bila uskraćivana imovinska i glasačka prava (u Švicarskoj tek 1971. godine).Potpuno mi je neshvatljivo da su žene manje plaćene od muškaraca iako rade isti posao.Da li znate ime prve osobe koja je dobila dvije Nobelove nagrade i jedine koja je dobila dvije za prirodne znanosti? Maria Sklodowska-Curie. Žena.Čovjek jednostavno ostane bez teksta kad to shvati.Međutim, što se danas nudi ženama? Samo se piše o glumicama, pjevačicama, striptizetama, a počelo se i o legalizaciji prostitucije. Kao da su žene dobre samo za takva zanimanja. Ove pričice o demografskoj obnovi i trogodišnjem porodiljskom su također ponižavanje žena jer ispada da su žene dobre samo za rađanje. Zašto se onda žene školuju na fakultetima?Da bi postale kućanice? Ja inače ne podnosim feministkinje, ali im moram priznati da su u nekim stvarima u pravu. Međutim,nisu uvijek u pravu. Ne vjerujem da bi svijet bio bolji kada bi ga vodile žene. Muškarci nisu isključivi krivci što je svijet ovako odvratan. Da bi svijet bio bolji moraju ga voditi ljudi sa humanističkim pogledima.Bez obzira da li su žene ili muškarci. Želite dokaz?Dok je išla u srednju školu, moja se sestra družila sa curama koje su joj bile super. Međutim, kada se upisala na faks posvadila se sa većinom njih tako da više uopće ne razgovaraju. Nasuprot tome, ja normalno razgovaram sa ljudima koji su me terorizirali u srednjoj.Eto,toliko od mene...Svim ženama želim sretan Dan žena.Držite se! Bok!

Žene i sportske aktivnosti

Moja omiljena zanimacija na otvorenom i u zatvorenom je promatranje žena. Time se bavim i u teretani koju posjećujem. Međutim, žene koje tamo dolaze su uglavnom starije i udane ili dolaze sa svojim dečkima (takve cure nije baš pametno promatrati).Slobodnih žena nigdje. Možda ja dolazim u pogrešno vrijeme i u pogrešnu teretanu...Promatrajući žene koje dolaze uvijek primjećujem njihova sportski oblikovana tijela (ako izuzmem ženekoje se pokušavaju osloboditi viška kilograma).Jedan moj poznanik trenira jednu borilačku vještinu i također je komentirao da žene koje se bave tim sportom imaju dobro oblikovana tijela.Mi sada, naravno, ispadamo odvratni muški šovinisti koji žene gledaju isključivo kroz fizički izgled. Međutim,da li je to stvarno tako? Najbolje da bacimo pogled na naslove u ženskim časopisima. Na primjer :
>>Kako izgubiti višak kilograma u mjesec dana
>>Vježbe za ravan trbuh
>>Odjeća u kojoj će vas svi zapaziti
>>Nove cool frizure
>>Možda je rođena s time, a možda je to Maybeline (iz reklame za šminku)

Da li je potrebno navesti još štogod? Onda? Tko je skloniji isticati fizički izgled žena (to se posebno vidi u vašim profilima o čemu ću pisati neki drugi put)?Zašto su žene sklone instant rješenjima?Kaj bi vam falilo da se bavite nekim sportom (ako zanemarimo to što bi vas nastrani tipovi poput mene poskrivečki promatrali dok vježbate)?Bok!

Biseksualke i depresija (24 sata u životu jednog licemjera)

Da li vam se ikada dogodilo da tijekom šetnji gradom primjetite lezbijski (biseksualni) par? Budući da tijekom svojih rijetkih izlazaka gledam isključivo žene meni se dogodilo baš to. Žene često hodaju ruku pod ruku, ali kada ugledate lez/bi par odmah vam je jasno u što gledate. One se drže dlanovima ili malim prstima kao hetero parovi i zaljubljeno se smiju jedna drugoj.Da ne bi bilo zabune, ovdje ne govorim o balavicama nego o ženama od nekih 30 godina.Kada ugledam takav par, iznenada se počnem osjećati još osamljenije i depresivnije. Koja je svrha mog postojanja ako žene žele biti sa drugim ženama?Kada sam se učlanio na Iskricu, upotrijebio sam pretragu profila da bih saznao koliki postotak žena je sklon istome spolu. Rezultati su bili poražavajući.Ako se sumiraju lez, bi i hetero žene sklone istome spolu dolazi se do zastrašujućih 20% (zaokruženo).Za usporedbu, kod muškaraca je to oko 10%. Broj hetero muškaraca koji su imali homoseksualna iskustva je oko 280, dok kod žena to iznosi više od 560.Te brojke postaju još strašnije kada se uzme u obzir da je na Iskricu prijavljeno oko 40 000 muškaraca i samo 15-tak tisuća žena.Međutim, još strašnije je da muškarci potiču žene na takve stvari. Moji prijatelji i poznanici misle da je spolni odnos dviju žena baš simpatičan, dok se na porno sajtovima za hetero populaciju vrlo često mogu pronaći slike takvog sadržaja. Međutim, niti ja nisam puno bolji. Kada završim sa svojim aktivnostima na Iskrici, redovito prelazim na anonimno čitanje profila biseksualki. One traže cure za zabavu. Ponekad i uz dopuštenje svog dečka! Mi muškarci smo baš blesavi!U početku su moj profil posjećivale isklučivo hetero žene. Kada sam postavio slike, profil su mi u kratkom roku posjetile i 3 biseksualke. Užas! Možda su promijenile mišljene o muškarcima i seksualnu orijentaciju nakon čitanja mog profila. Užas na kvadrat!Osim toga posebno me pogađaju slike u njihovim profilima.Dio slika je skinut sa Interneta, dok bi drugi dio mogao biti stvaran. To su vrlo često zgodne žene za kakvima se okrećem na ulici. Posebno me dotukla jedna Splićanka.Kada sada hodam gradom i ugledam zgodnu ženu prvo se zapitam da li je biseksualka. Užas na treću! Iskrica ne samo da nije za maloljetnike nego nije niti za psihički labilne osobe i luđake poput mene. To bi trebalo napisati velikim crnim slovima na početnoj stranici kao što je uobičajeno na porno sajtovima. Pozdrav svima koji su ovaj tekst pročitali do kraja.

Ja NE volim ograničenja

Budući da sam iskoristio sav raspoloživ prostor u profilu, odlučio sam nastaviti terorizirati svoje drage posjetiteljice na ovaj način. Valjda će netko zaviriti i ovdje. Budući da je malo kasno i da mi trenutno niš pametno ne pada na pamet, svoju filozofiju ću prodavati nekom drugom prilikom...

Modne strahote 2004. godine

Ležim ja neku večer na kauču i gledam televiziju. Zapravo, pokušavam gledati televiziju, ali na programu, po običaju, nije bilo ničeg pa se večer pretvorila u iživljavanje nad daljinskim upravljačem. Prvi, drugi, treći, četvrti, peti, šesti, 1, 2... i tako u nedogled, u bizarnoj beskonačnoj petlji, u koju mogu upasti samo dosadni čudaci bez društvenog života. Konačno uhvatim malo slobodnog vremena da gleam televiziju, a kad tamo jedno veliko NIŠTA. Netko normalan bi se u takvim okolnostima vjerojatno pobrao na spavanje, ali ne i tvrdoglavi luđak poput mene koji je čvrsto odlučio da će večeras gledati televiziju. Prvi, drugi, najava kolekcije proljeće/ljeto, četvrti, pe... Molim ?!?!?!?! Kakva jebena kolekcija ?!?!?! Brzo sam se vratio par programa unazad i odgledao prilog o kolekciji proljeće/ljeto 2005. Nakon toga mi je prisjelo gledanje televizije pa sam otišao spavati. Međutim, nikako nisam uspio zaspati jer su mi pred očima prolazile vaše slike, drage moje iskričarke. Gledao sam vas kako dajete i zadnju lipu za nekakvu strahotu od odjevnog predmeta samo zato što se radi o posljednjoj modi. A tek ste nadoknadile minus na tekućem kojeg ste natukle kompulzivno kupujući božićne i novogodišnje poklone. Strašno !!! To ne smijem dopustiti ! Zato sam odlučio napisati mali vodič kroz prošlogodišnje modne užase. Ja, naravno, nisam kvalificiran da bih mogao pisati o modi i dijeliti modne savjete drugima jer mi odjeću bira mama. Međutim, kao svaki pravi licemjer, i ja volim kritizirati druge kako bih prikrio nedostatak dobrog ukusa kod samog sebe.

1. CIPELE

Prošla godina mi se zgadila praktički na samom početku. Tada sam, naime, prvi put ugledao one cipele koje imaju vrlo dugačak i zašiljen prednji dio. Mislim, cipela sa šiljatim prednjim krajem su postojale i prošlih godina, ali nikada prije nisam vidio da im prednji kraj izgleda poput dugačkog šiljka. Uopće mi nije jasno čemu to služi i što osoba koja ih nosi time želi poručiti okolini. Da je naoružana i opasna? Treba li osoba posjedovati dozvolu za nošenje oružja da bi obukla takve cipele? Kad na ulici ugledam ženu sa takvim cipelama, odmah se sjetim Rowana Atkinsona i serije "Crna Guja" i dođe mi da puknem od smijeha. Mislim da žene, koje nose takve cipele, niti u najcrnijim noćnim morama nisu očekivale da će kod okoline izazivati takve reakcije.

2. HLAČE

Početkom ljeta sam ostao malo iznenađen brojem žena koje su nosile poluprozirne bijele hlače kroz koje su se jasno vidjele tange. Meni su takve hlače bile baš super i okretao sam se za svakom ženom koja ih je nosila. Sve dok se nije dogodio jedan incident. Hodao sam gradom sa jednim poznanikom i pored nas je prošla jedna žena sa takvim hlačama. Ja sam se, naravno, okrenuo za njim i isplazio jezičinu do poda na što mi je moj poznanik rekao: "Dosadnjakoviću, ti si perverzan!". Ostao sam šokiran i nisam znao što bih mu na to odgovorio. Tko zna, možda je čovjek u pravu. Drage žene, da li vi vidite što radite nama muškaricma? Pretvarate nas u perverznjake, a mi to ne želimo biti ! Zato se sada lijepo zaletite u najbliži butik i kupite si burku po posljednjoj afganistanskoj modi.

3. ČARAPE

Po mojem mišljenju, mrežaste čarape su baš zgodan i seksi modni detalj. Kad vidim ženu s takvim čarapama, zamislim si ribicu, koja se ulovila u mrežu, i očekuje nekog tko će tu groznu mrežu skinuti s nje. Ma čovjeku odmah dođe da joj priskoči u pomoć. Međutim, prošle godine sam ugledao jednu curu koja me natjerala da postanem malo suzdržaniji kad je u pitanju pomaganje ribama u nevolji. Cura je imala simpatičnu, kratku, plavu traper haljinu i ODVRATNE, KRIČAVE, ZELENE mrežaste čarape. Kad sam vidio te čarape, okrenuo mi se želudac od muke. Cura je te čarape vjerojatno kupila u butiku "Svodnik" jer je izgledala točno onako kako američki filmovi ŽBLJ produkcije prikazuju jeftine prostitutke. Kao osobe s nedostatkom stila i dobrog ukusa.

4. MAJICE - PRVI PUT

Jedan od zanimljivijih modnih detalja prošle godine bila je majica bez naramenica koja se drži na tijelu samo zahvaljujući grudima osobe koja je to čudo obukla na sebe. Kad sam na prvi put u živo ugledao tu majicu na jednoj curi, mom oduševljenju nije bilo kraja. Isprva sam curu gledao sa divljenjem, ali što sam je duže gledao djelovala mi je sve čudnija i čudnija. Ubrzo mi je postalo jasno i zašto. Cura je svakih nekoliko koraka popravljala majicu da joj ne padne i ne otkrije više nego što je željela. Tako se inače ja ponašam kad hodam ulicom jer svako malo provjeravam da li sam izgubio ključeve od stana. Znate, teška su vremena i bojim se da ih ne pronađe neki lopov koji će mi opljačkati onih 100 eura koje doma čuvam u čarapi. Ove majice samo dokazuju da kada se na silu pokušava biti erotičan, lako se može dogoditi da se ispadne neurotičan.

5. MAJICE - DRUGI PUT

Prošle godine su dominirale kratke majice koje više otkrivaju trbuh nego što ga skrivaju. Meni se inače te majice sviđaju, ali me začudilo to što ih žene nose čak i kada je vani prilično hladno. Kad se meni košulja izvuče iz hlača, odmah počnem osjećati neugodnu hladnoću na leđima i ne mogu se smiriti dok je ne vratim u hlače tako da mi nije jasno kako netko može hodati tako obučen po hladnoći. Žene su stvarno čudna bića. Negdje sam čuo da hladnoća nije dobra za ženske reproduktivne organe pa se bojim da bi se brod pronatalitetne politike Doktora Ive i Majke Jadranke mogao nasukati na hrid neplodnosti mladih Hrvatica ako te majice i dalje ostanu u trendu.

6. SUNČANE NAOČALE

Čak i ja izgledam jaaakoooo dobro kad nabacim sunčane naočale. Zbog toga sam uvijek mislio da nitko ne može izgledati loše sa sunčanim naočalama. U tom uvjerenju sam živio sve dok jednu svoju poznanicu nisam vidio sa njenim novim sunčanim naočalama. Skoro sam vrisnuo od užasa kad sam je ugledao. Žena je dodala novu dimenziju rečenici "Nosim jeftine sunčane naočale sa placa". Naočale su bile ogromne i imale su debele plastične okvire kakve obično nose bakice, a ne zgodne žene u ranim 30-im. Živi užas !!! Morati ću početi paziti s kim se družim.

7. ŠMINKA

Kakav bi to modni vodič bio ako ne bih spomenuo i šminku? Preplanuli izgled je već nekoliko godina u modi, a može se postići na više načina. Ako osoba ima jako puno novaca, preplanuli izgled će postići na nekom egzotičnom turističkom odredištu. Oni s manje novca će otići na Jadran ili Jarun, a oni, koji se ne vole tiskati s običnom rajom, će posjetiti solarij. Međutim, postoje i osobe koje u životu uvijek vole ići prečacem. Takve će pokušati preplanuli izgled postići pomoću šminke. Prošle godine sam ugledao ženu koja se odlučila na ovu posljednju varijantu i prvo što mi je palo na pamet, je bilo da je u blizini nekakav cirkus. Žena je, naime, izgledala kao klaun koji si je facu obojao smeđom kremom za cipele. Na svim dijelovima lica je bila ista nijansa smeđe boje, a na spoju glave i vrata se jasno vidio prijelaz iz obojane kože u neobojanu. Ne znam što je time željela postići, ali osoba koja bi se išla nabacivati takvoj mora zbilja biti mrtva pijana da to ne primijeti.

Drage iskričarke, nadam se da će vam moji savjeti biti korisni.


Sretna mi prva godišnjica :-(

Za Iskricu sam saznao prije par godina dok sam čitao neki časopis. Iako curu nisam imao godinama, nisam se želio učlaniti jer mi je takav način traženja potencijalne životne partnerice izgledao kao očajnički potez kojeg nikako nisam želio povući. Osjećao sam da bih samim činom učlanjivanja priznao da sam izgubljeni slučaj kada su žene u pitanju, a to je ipak bila razina na koju se nisam želio spuštati. U tom uvjerenju me posebno držao jedan događaj iz djetinjstva.Moja baka je tada kupovala "Arenu" i ja sam je često prelistavao. U "Areni" je postojala rubrika koja se, čini mi se, zvala "Usamljena srca". S obzirom da sam tada bio još prilično balav, nisam razumio smisao te rubrike pa sam jednom zamolio nekog od ukućana za objašnjenje. Odgovor koji sam dobio je bio u stilu "To su luzeri koji nisu uspjeli naći curu na normalan način.". Na to su se svi prisutni nasmijali. Ja sam se također nasmijao. Ha, ha, haaaaa....aaghhhh. Tog događaja sam se sjetio svaki put kada bi mi palo na pamet da se učlanim na Iskricu pa sam uvijek odustajao. Međutim, prije godinu dana sam se osjetio jako usamljen jer mi se učinilo da nikada neću naći curu pa sam nekako zaboravio na ponos i na kraju se ipak učlanio. Dok sam pisao odgovore na pitanja u profilu, bio sam svjestan da sam daleko od idealnog muškarca, ali sam se nadao da bi neka cura mogla "pasti" na moju iskrenost. Na kraju krajeva, svijet je pun čudaka pa sam se nadao da će se neka ženska zapaliti i za mene. Uglavnom, mislio sam da ću na Iskrici provesti par mjeseci i da ću sa nje otići sa izabranicom srca svog. He, he, he... Oduvijek sam bio umišljen i imao takve čudne fiks-ideje. Nakon par mjeseci boravka na Iskrici, shvatio sam da sam ja vjerojatno jedina osoba ( budala ? ) koja ovdje pokušava upoznati srodnu dušu. Ostali članovi Iskrice su ovdje zato što su "znatiželjni", "netko ih je nagovorio", "vole upoznavati nove ljude", "žele se dopisivati" ili jednostavno vole crni humor pa su iz zajebancije napisali da se "nadaju da će započeti dugotrajnu vezu" dok se, u stvarnosti, samo dosađuju na poslu. Zlobnici bi rekli da nije uopće čudno da nam gospodarstvo tone kad se toliki broj ljudi zajebava na Internetu tijekom radnog vremena. Unatoč svim dosadašnjim neuspjesima da ovdje nađem curu, odlučio sam da se sa Iskrice ne mičem dok u tome ne uspijem. Možda nekoj ženi za oko zapne moja upornost pa mi se na kraju ipak posreći. U nadi je spas.

P.S. Od srca sam zahvalan svima koji su tijekom proteklih godinu dana pogledali moj profil, a posebno onima koji su mi nakon toga poslali poruku :-)

Povijest neuspjelih pokušaja - 1. dio

Iako sam član Iskrice već dulje vrijeme, nikada se nisam odvažio poslati poruku ženi čiji bi mi se profil svidio jer me bilo strah da ću biti odbijen. Strah od odbijanja i osjećaj poniženja koji prati odbijanje je nevjerojatno jeziv. Čak niti anonimnost, koju Iskrica osigurava, nije bila dovoljna da savladam svoje strahove.Međutim, prije par tjedana, profil mi je posjetila jedna cura koja mi se činila OK. Kako me u posljednje vrijeme poznati i nepoznati nagovaraju i ohrabruju da se počnem nabacivati ženama koje mi se sviđaju, odlučio sam se javiti toj curi iako mi ona nije poslala poruku nakon što je pročitala moj profil. Međutim, ja se nikada u životu nisam nabacivao niti jednoj curi pa nemam pojma što bih trebao reći ili napisati da na žensku ostavim dobar dojam. Čitajući ženske profile, zaključio sam da cure vole duhovitost i iskrenost pa sam odlučio nadrobiti nešto u tom stilu. Naravno, od luđaka sa nickom Dosadnjaković se baš ne može očekivati da bude duhovit u normalnom smislu te riječi. Zato sam odlučio u poruku napisati svakakva sranja da je očaram količinom teksta i to sve začiniti ponekom stereotipnom šaljivom doskočicom kojih sam se naslušao gledajući priglupe filmove i serije. Nakon višesatnih umnih napora, uspio sam napisati i poslati poruku čiju skraćenu i cenzuriranu verziju možete pročitati u nastavku. Cenzurirao sam samo one dijelove koji bi mogli olakšati otkrivanje nicka moje "žrtve".
Zgodna sličica ;-)

Bok!

Član sam Iskrice otprilike godinu dana i do sada se još nisam javio niti jednoj curi čiji mi se profil svidio. Možda je razlog tome bio što su sve napisale da izgledaju jakoo dobro, ali niti jedna nije stavila svoju sliku u profil. Gledajući tvoju sliku zaključio sam da ne izgledaš loše i odlučio sam ti se javiti. Što mogu kada sam površan pa padam na fizički izgled. Ako me moje pohotne oči ne varaju, nosiš grudnjak broj 3, zar ne? Sada se vjerojatno pitaš koji ti je vrag došao da staviš sliku u profil pa ti se javljaju ovakvi perverzni čudaci. Svako zlo za neko dobro. Kada idući put budeš pisala profil biti ćeš pametnija pa nećeš staviti sliku :-)) Inače i ja doma imam slike CENZURIRANO, ali na njima izgledam kao ofucani narkić pa ih zato nisam stavio u profil. Kad bolje razmislim, čak i na slikama koje nisu CENZURIRANO izgledam kao da sam pospan, pijan ili nadrogiran pa, zapravo, i nemam sliku koju bih mogao staviti u profil. No, da ne ispadnem previše plitak, osim slike mi se svidio i tvoj profil jer sam uočio neke sličnosti između nas dvoje. Mislim da godine ne jamče zrelost, ali kad u svom profilu baš inzistiraš, pomislio sam "Dosadnjakoviću, zašto ne iskoristiš priliku?". Dakle, imam 28 godina i mislim da sam savršen za tebe :-) Niti ja nemam puno dobrih prijatelja, ali to može biti i prednost. S obzirom da i ti paziš koliko trošiš, zamisli koliko možemo uštedjeti na organizaciji svadbe ! Nakon vjenčanja, svatove možemo okupiti u McDonaldsu i svakom kupiti BigMac i Colu, a zatim ih brzo poslati doma i prepustiti se strastvenim igricama u krevetu :-) Kad smo već kod igrica u krevetu, svidjelo mi se kako si sa onom karikaturom, a zatim i verbalno, iscipelarila pohotne perverznjake poput mene koji samo misle na seks. Međutim, to mi je malo u neskladu sa CENZURIRANO u tvom nicku i odgovorom da ti je omiljena zanimacija CENZURIRANO seks. Ne misliš li da si tako sama sebi malo skočila u usta? No, pustimo te nebitne razlike na stranu. Mislim da se idealno nadopunjujemo i u izboru kućnog ljubimca. Ti imaš CENZURIRANO, a ja psa kojem je potreban objekt za vježbu. Znaš, malo su mu dosadile sve one loptice i krpe pa sam zaključio da bi morao početi vježbati na živim objektima. 100% sam siguran da CENZURIRANO neće imati ništa protiv ! Za kraj sam ostavio ono što mi se najviše svidjelo u tvojem profilu , a to je ono čime se baviš. Mislim da se tvoja zdravstvena struka savršeno nadopunjuje sa mojom bakteriofobijom, alergijama i povremenim napadajima opsesivno-kompulzivnog ponašanja. Sa mnom ćeš uvijek biti upoznata sa najnovijim znanstvenim dostignućima, a možeš me koristiti i umjesto pokusnih kunića, zamoraca i ostale stoke sitnog zuba koju držiš u labosima i na njima izvodiš eksperimente koji se pak ne sviđaju prijateljima životinja. Kao što ćeš, nadam se, i sama zaključiti, od mene možeš imati samo višestruke koristi. S nestrpljenjem očekujem tvoj odgovor. Vita jela, zelen bor - molim brzi odgovor :-)

Lijep pozdrav!

I što mislite da se dogodilo ? Ništa ! Ženska čak nije osjetila niti potrebu da mi napiše "Odjebi perverzni manijače !!!". A ja sam joj pružio i priliku za stručno usavršavanje ! Pa gdje to još može dobiti ?!?! Neko vrijeme sam bio žalostan jer mi nije odgovorila, ali onda sam se sjetio da je jedan filozof rekao da čovjek treba najprije naučiti biti sretan sam sa sobom. Ja sam se baš dobro zabavljao dok sam pisao tu poruku i mislim da bih se mogao usrećiti još koji put. Hi, hi, hi... Dakle, drage cure, djevojke i žene, pripremite se. Možda će moja iduća poruka biti namijenjena upravo vama :-)))

Povijest neuspjelih pokušaja - 2. dio

Prošla godina na Iskrici je za mene bila čista katastrofa jer se nisam javio niti jednoj iskričarki. Zato sam čvrsto odlučio da ću to nadoknaditi ove godine tako što ću se javiti čak dvjema. Prvu pretragu profila sam obavio negdje krajem siječnja. Taj put sam gledao profile žena koje su dvije do tri godine mlađe od mene. Svi profili su bili nezanimljivi i niti jednoj nisam poželio poslati poruku. Nakon par dana sam se ponovno ulogirao na Iskricu i sa žaljenjem sam ustanovio da se niti jedna od tih žena nije udostojila čak niti pogledati moj profil. Nakon otprilike mjesec dana, odlučio sam pokušati ponovno. Ovaj put sam odlučio pregledati profile vršnjakinja i žena koje su dvije do tri godine starije od mene. Listam ja tako njihove profile i mislim si "Kak' si dosadna.", "Kak' si nemaštovita.", "Misliš da nitko nije skužio da muljaš.", "Nije ti se dalo odgovoriti na sva pitanja, zar ne?", "Zaboravila si napisati da si posesivna.". Takvi komentari su mi prolazili glavom sve dok nisam otvorio Njen profil. Vau ! Koja mačka ! Dugi i zanimljivi odgovori, napisani sa puno stila. Osjećao sam da se ne uklapam u sliku njenog idealnog muškarca, ustvari, bio sam dosta daleko od toga, ali to je jedan od onih profila koji me motiviraju i natjeraju da zaboravim na strah i da ženi pošaljem poruku. Međutim, odlučio sam malo pričekati sa slanjem poruke. Zanimalo me da li će ona doći posjetiti moj profil. Ulogirao sam se opet nakon par dana i osmijeh mi se razvukao od uha do uha. Došla je ! Od svih onih žena, samo ona je došla ! Došlo je vrijeme za pisanje poruke... Dok sam čitao njen profil i razmišljao što da joj napišem, učinilo mi se da mi žena zvuči nekako poznato. Posegnuo sam u svoju bazu zanimljivih profila ( Dosadnjakovići su uvijek opskrbljeni bazom podataka. Ha, ha, ha... ) i iz nje sam iskopao profil jedne iskričarke, čiji mi je profil zapeo za oko u prvoj godini boravka na Iskrici, ali kojoj se nikada nisam javio jer se žena ispisala. Uspoređivao sam ta dva profila i nisam mogao vjerovati svojim ćoravim očima. To je bila ista osoba ! Žena je u novom profilu napisala da ima smisla za humor pa sam odlučio upotrijebiti oba profila za pisanje poruke.

Pa to je užasno!!!

S obzirom da sam danas dobio povišicu, naslov ovog zapisa bi morao glasiti " Pa to je fantastično !". Na žalost, ja sam skroz munjen pa je kod mene sve uvijek obrnuto. A cijela priča je krenula ovako...Dan je započeo kao i svaki drugi radni dan u maloj, ali uspješnoj hrvatskoj firmi. Na posao sam, po običaju, zakasnio više od sat vremena. Čovjek bi očekivao da ću se zbog toga odmah baciti na posao da nadoknadim izgubljeno. Ali, neee !!! Ja imam vlastitu životnu filozofiju prema kojoj radni dan obavezno započinje čitanjem vijesti na Internetu. Kao i sve ostale spodobe, koje nemaju društveni život, tako i ja volim biti informiran o zbivanjima u svijetu šou biznisa. Znate ono... "Glumica XY ima novog dečka/curu/haljinu/viletinu..." Prelistavanje vijesti uvijek potraje do ručka.Poslije ručka nas je direktorica okupila na tjednom sastanku na kojem su oni, kao i obično, mlatili praznu slamu, a ja puštao mozak na pašu. Nakon sastanka bih opet nastavio sa poslom tamo gdje sam stao odnosno ne bih i dalje radio ništa. I još me plaćaju za to! San snova! Na kraju sastanka direktorica je rekla: "Genije i Dosadnjaković za 5 minuta dođite u moj ured!". Ta rečenica me je duboko uznemirila. Naslutio sam da je Genija pozvala zato da mu dodijeli povišicu. Taj čovjek ipak radi za četvoricu. Najblaže rečeno...Međutim, isprva nikako nisam mogao shvatiti zašto bi zvala i mene. Tada mi je sinulo... Na mrežu su postavili snifere da prate moje aktivnosti na Internetu. Otkriven sam! Dobit' ću OTKAZ !!!Prema direktoričinom uredu sam pošao teškim korakom. Kao da idem na vješanje. Glavom su mi strujale misli poput: "Jebote, stari će opet podivljati i porazbijati pola stana, a stara će opet završiti na tko zna kakvim tableticama! Kao da već nisam napravio dovoljno sranja dok sam bio na faksu!" .Grozničavo sam pokušavao smisliti što ću reći starcima kada me pitaju zašto sam dobio otkaz. U uredu nas je dočekala nasmješena direktorica koja je samo kratko rekla: "Dečki, dobili ste povišicu. Ostalima u uredu niti riječi o tome!". Kada sam to čuo, kamenčina mi je pala sa srca i sa smješkom sam odvratio: "Ne brinite se. Ja neću reći nikome!" He, he, he nisam lud da ostalima to kažem. Mislim da bi me zatukli da saznaju. I onako me svi doživljavaju kao teškog neradnika i lijenčinu. To su mi već nekoliko puta jasno i glasno dali do znanja. Dok sam išao doma, razmišljao sam o svojoj povišici i načinu na koji sam došao do nje. Kako mi je krenulo na poslovnom planu, još bih mogao dogurati do direktorskog položaja ! Ili čak... ma strašno je to pomisliti, a kamoli napisati. Mogao bih postati zastupnik Stranke neradnika u Saboru !! Ili ministar u vladi lijenčina!!! Možete zamisliti kako će mi onda izgledati blog.

"Šef računovodstva me optužio zbog prevelikih troškova ulupanih na istraživanja koja nisu imala povoljan financijski utjecaj na dobit firme."

To bi u prijevodu na novinarski jezik značilo:

"Ministar financija optužio ministra Dosadnjakovića zbog prevelike potrošnje državnog novca na istraživanje egzotičnih turističkih odredišta, što se negativno odrazilo na stanje državnog proračuna."

Eh da, svjetla budućnost je preda mnom. Sjetite se toga kada idući put izađete na Zaokružilicu. Možda će te, u tom trenutku, upravo zaokruživati moje ime >:-))

Seks sa 11 godina

Na brzinu sam prelistao današnje blogove na Iskrici pa možda griješim, ali čini mi se da nitko nije napisao blog o temi koja je vrištala sa naslovnice nedjeljnog Večernjaka. Dakle, za one koji nisu čitali, stanovita 11 godišnjakinja je uhvaćena u školskom zahodu tijekom spolnog čina. I to se nije zbilo u nekakvoj usranoj liberalnoj Švedskoj ili Nizozemskoj nego u zemlji u kojoj žive ljudi koji su veći katolici od pape. Drugim riječima, riječ je o zemlji koja predstavlja predziđe kršćanstva i koja nije iskvarena i dekadentna kao ostale zemlje ( mislim da je veleposlanik Vatikana drobio nešto u tom stilu ). Riječ je, naravno o Hrvatskoj. Od starosti glavnih aktera priče, meni su puno užasniji motivi stupanja u spolni odnos u smrdljivom školskom zahodu ( fuj !!! ). Dakle, dotična 11-godišnjakinja se upustila u taj odnos samo zato da bi postala popularna i bila primljena u "elitno" društvo. Drugim riječima, morala je proći proces inicijacije. Čini se da su se običaji znatno promijenili do kada sam ja bio u osnovnoj školi. Grupe su se tada sklapale na temelju zajedničkih interesa i sličnih pogleda na svijet, a povezivalo nas je prijateljstvo. Nije bilo niti inicijacije koja bi uključivala bušenje guma na direktorovom autu i slično. Jednostavno ne mogu razumijeti da netko umjesto prijateljstva i zadržavanja vlastite osobnosti izabire članstvo u čoporu u kojem mu drugi diktiraju što mora raditi i kako se mora ponašati. Zato me i zasmetalo mišljenje psihologinje ili psihijatrice koja je rekla nešto u stilu da taj spolni čin neće imati negativnih posljedica na psihičko zdravlje te cure jer nije bilo prisile. Međutim, što će biti kada ta cura jednog dana shvati da je iskorištena samo za zadovoljenje nečjeg spolnog nagona i da tu nije bilo ljubavi, prijateljstva niti dobrih namjera? Hoće li zbog toga postati paranoična osoba koja će u svakom muškarcu vidjeti potencijalnog izrabljivača?

Radnička odmara se klasa - plavi se Jadran talasa

Iskreno govoreći, godišnji odmor uopće nisam zaslužio. Tijekom radnog vremena sam uglavnom surfao po Internetu,čitao vijesti na različitim portalima i gledao kako se ljudimeđusobno vrijeđaju po forumima. Jedino u čemu sam se istinski iskazao bilo je redovito podizanje plaće sa tekućeg polovicom svakog mjeseca. U takvom radnom raspoloženju i okruženju saznao sam da imam pravo na nekakav godišnji iako sam se zaposlio tek ove godine.Isprva sam se dvoumio da li da ga uzmem ili ne jer pokušavam uvjeriti svoje poslodavce da naporno radim, ali da su oni, eto, zadali pretežak radni zadatak za jednog početnika. Dok sam se tako dvoumio, neki poznanici su me počeli nagovarati da idem sa njima na more i da će mi oni pomoći da se malo opustim, tako da ne budem ovako ukočen i zgrčen kao sada. Mislim,ja imam čudne ideje, ali kada čujem ovakve nebuloze , malo se počinjem bojati za budućnost ljudskog roda. Ja da se opustim...he, he, he pa to je smiješno do bola.No kako na moru nisam bio skoro 10 godina, prihvatio sam tajpoziv, pogotovo zato što su oni sve organizirali jer, budimo iskreni, ja bez tuđe pomoći nisam u stanju naći izlaz iz Zagreba.I tako smo mi lijepo živi i zdravi stigli do mora i smjestili se u hotel - ponos domaće turističke ponude. Hotel se, naravno,prigodno okitio sa puno zvijezdica i bio bi super-ultra-turbomoderan kada bi sada bila recimo 1970, a ne Y2K4 godina i kada se iznad dasaka na stropu ne bi nazirale raznorazne instalacije napravljene u radionici lokalnog fuš-majstora.Naravno, u hotelu je bilo i svijetlih trenutaka. Osoblje hotela je bilo tako dobro da su nam čak dopustili da biramo što želimo jesti. Na žalost, ja sam se svaki dan zajebao pa sam uzeo jelo sa zvučnim imenom. Takva jela su uvijek dolazila u maloj porciji pa sam uglavnom ostao gladan. Tak' mi i treba kada vjerujem reklamama. A moj stari mi je 100 puta govorio da ne vjerujem tim sranjima.No dobro, na more sam ipak došao zbog sunca i mora pa je hotel najbolje ostaviti po strani. Ali tu su me čekala nova neugodna iznenađenja. Ekipa sa kojom sam došao na more se maknula iz Zagreba samo zato da bi mogla SJEDITI U BIRTIJI VEĆI DIO DANA !!! Možete li to zamisliti ?Kada su se konačno uspjeli odvojiti od šanka, svi skupa smo otišli na ono što se naziva plažom. Dakle, domaćini su se malo zabrinuli da se strani gosti ne ozlijede na grubom dalmatinskom kamenu pa su plažu odlučili malo urediti na balkans... ovaj, mislio sam reći hrvatski način. Par stotina kubika betona i plaža je postala ravna k'o aerodromska pista.No dobro, tko jebe plažu. Ja volim gledati žene, a ne hrpu kamenja. Ali.... sve žene su bile u normlnim bikinijima šugavih boja. Čak sam vidio nekoliko žena u jednodjelnim badićima. Kaj to još postoji ?!?!?! Prošlo je skoro tjedan dana prije nego što sam vidio ženu u tangama i gole sise. Biti će da sam opet išao na krivu plažu.Međutim, na večer su žene bile puno liberalnije. Grad je bio pun žena sa dubokim dekolteima i prozirnim bijelim hlačama ispod koji su se jasno vidjele obavezne tange. Bilo je tu i bolesno kratkih minica, vrućih hlačica i onih ubitačno seksi štikli koje se vežu sa isprepletenim vrpcama prema koljenu. To nije odjeća za izlazak u grad već odjeća za privatnu zabavu koja završava višednevnom orgijom ! A ja sam naivno vjerovao da živim u zemlji koja je konzervativna i katolička.... Strašno !! Štoradi naša policija i Crkva? Kamo su nestali Križari i Inkvizicija ??Šetam ja tako gradom, okružen gomilom bujnih grudi, čvrstih guza i duuugih depiliranih nogu i mislim si kako su mi sve te žene od nekud poznate. Glavom su mi počele strujati misli poput " Jaaako dobra " i " Iznadprosječna " i tada mi je sinulo: " To su sve cure sa Iskrice ! ". Najprije mi je bilo malo čudno da gotovo niti jedna nije govorila hrvatski, ali sam se onda sjetio da su žene sa Iskrice iznimno nadarene za strane jezike i da je poznavanje 3 strana jezika minimum na Iskrici. Tako dakle cure. Više vam nisu dovoljno dobri domaći spigani ljigići poputmene već ste se bacile na zavođenje bogatih evropljana, a posebno onih ušminkanih i zrihtanih digića-ljigića. Zbog toga sam se svaku večer depresivan vraćao u hotel i tamo uzimao svoju dnevnu dozu antidepresiva - striptiz iz ponoći na satelitskoj. To je bila jedina svjetla točka mog godišnjeg.Osim što sam se kupao i gledao polugole žene, našao sam nešto vremena i za kulturno uzdizanje. Ukratko, moja ekipa me prisilno odvela na razgledavanje nekakvih zidnina iz bog-te-pitaj kojeg razdoblja. Naravno, zid ne bi bio zid kada se ne bi našao Nepoznat Netko tko je smatrao da bi tu hrpu kamenja trebalo malo osuvremeniti pa je sprejem napisao DINAMO -HOOLIGANS - TRNJE i još dodao slovo U sa križem u sredini. Vjerojatno kao svoj potpis. Dotičnog "umjetnika" nije zasmetala niti starost tog zida koji je očigledno bio sagrađen dok su još njegovi preci živjeli na bukvi i jeli banane ili neke slične plodove.Nakon tri dana boravka na moru, ekipa sa kojom sam došao bila je na rubu sloma živaca ( he, he, he još su dugo i izdržali samnom). Pokušali su mi relativno diskretno dati do znanja da sam naporan i dosadan. Ja ih, naravno, nisam baš najbolje shvatio jer sam priglup i sve sporo shvaćam, pa sam im uzvratio svojom debilnom ironijom jer sam mislio da me opet zajebavaju. E onda su oni jednostavno eksplodirali i sasuli mi eksplicitno sve u lice. Tak' mi i treba kada na more idem sa ljudima koje ne poznam baš najbolje. Trebao sam ići sa svojim prijateljima. Na njihove uvrede sam se ipak navikao. Na krajusu se nekako smirili pa je odmor do kraja protekao u neštomirnjoj atmosferi. Međutim, najveći šok sam doživio večer prijepovratka u Zagreb. Išao sam kroz parkić prema rivi i ugledao dvije mlade lezbijke kako se ljube. U usta !!! Koji je to bio šok ! Tako nešto se može dogoditi samo meni. Mislim, maknem se iz Zagreba da ne gledam lezbijke kako se u javnosti zaljubljenodrže za ručice i naletim na dvije koje se ljube na javnoj površini.Pa to je skroz za popizdit'. Iako je već bilo priličnomračno, meni se skroz smračilo pa sam jedva oteturao do rive i skoro pao u more prekriveno uljem iz glisera ekološki osvještenih Evropljanja. Jedva sam dočekao povratak u Zagreb.Od prošlog tjedna sam opet na svom radnom mjestu, uništavam si oči buljenjem u monitor, uspješno treniram hemoroide i smišljam kako da zadržim posao da bih se i iduće godine mogao brčkati u moru. Za sada sam zaključio samo da bi mi bilo najbolje da odem sam na neki pusti otočić kako bih izbjegao prevelika uzbuđenja i stresove za moje jadne, tanke živce. Samo da kojim slučajem ne zalutam na otok Lesbos...

Guze u ružičastom ( feministkinjama ulaz zabranjen )

Na zadnjoj godini FER-a predavanja se održavaju samo u 9. semestru. Kada su predavanja završila, morao sam položiti samo nekoliko ispita i napisati diplomski da bi se dočepao toliko željenog komada papira zvanog DIPLOMA. Budući da sam ja duboko uvjeren u vlastitu genijalnost i nepogrešivost, a niti prije baš nisam bio sklon izlascima, zaključio sam da mi je najbolje 3 ili 4 mjeseca provesti doma, nabubati sve ispite napamet, naškrabati nešto u diplomskom i tako se riješiti svih problema vezanih za faks prije nego što kažeš "bipolarni tranzistor".Tih par mjeseci ne može ostaviti baš nikakve posljedice na psihičko zdravlje osamljenog i frustriranog čudaka, zar ne?Na žalost, kao što se većina mojih životnih odluka pokazala pogrešnom, tako je bilo i sa ovom. To što sam se preračunao u planiranim rokovima za 3 mjeseca je stvarno najmanji problem u cijeloj priči. Sada sam zaposlen već nekoliko mjeseci, svaki dan prolazim gradom i još uvijek mi se čini da sada ima puno više zgodnih žena nego dok sam ja bio student. Zlobnici bi rekli da šminka i odjeća stvarno čine čuda. Budući da ja nisam zloban nego samo seksualno frustriran, tako nešto sigurno nećete čuti od mene.Na ženama uglavnom gledam bokove i guze. Nekako mi se čini da ih današnja odjeća svojim krojem i izborom tkanine jako naglašava. Posebno su mi za oko zapele one bijele hlače koje više otkrivaju nego što skrivaju i ispod kojih se obično nose tange. U par slučajeva nisam bio siguran da vlasnica guze ima bilo što osim hlača jer se iznad guze nije nazirao onaj trokutasti komadić tkanine koji je karakterističan za tangu. Međutim, žena može biti seksi i bez takve ekstremne odjeće. Dok sam u petak čekao tramvaj, na stanicu je došla cura od nekih 20 godina u bijeloj haljini sa cvijetićima. Haljina inače nije bila prozirna, ali je poslijepodnevno sunce ipak učinilo svoje ( he, he, he... ). Ispod haljine su se jasno vidjele obične gaćice na lijepoj, mladoj i obloj guzi koju je ponosna vlasnica još k tome i lijepo osunčala na nekoj plaži. Na trenutak sam pomislio kako bi bilo zgodno da mi je to cura i kako bi je sada zgrabio za tu lijepu guzu i onda...hm...Da, malo sam pretjerao. Bolje da prestanem dok se nisam još više uzbudio.Osim ženskih oblina, za oko mi je zapela i boja koje će očigledno dominirati ove godine. RUŽIČASTA ! U raznim nijansama... Sve je počelo još po zimi sa šalovima. Mislim da sam se na ulici okrenuo baš za svakom koja je nosila ružičasti šal. Sada na ženama primjećujem sve više ružičastih dijelova odjeće. Remenčići, majice, trenirke, torbice... Počeo me boljeti vrat od silnog okretanja za svakom koja na sebi nosi nešto ružičasto. Već vidim što će me dočekati na moru. Gomila fino pocrnjelih, mokrih žena sa bujnim oblinama. I sve će nositi ružičasti mini bikini! Poludjet ću! Sestra mi je rekla da ću jednog dana završiti kao ostarjeli pervertit koji će u tramvaju hvatati studentice za guzu! Trebam ženu! Po mogućnosti da ima dobru guzu i da je od glave do pete u ružičastom !!! Hitno!!!

Kako sam promijenio seksualnu orijentaciju

Kada mi se na poslu ne da raditi, uglavnom se zabavljam surfajući Webom. Najradije bih surfao po porno stranicama, ali to ne radim jer mislim da se nije dobro seksualno uzbuđivati na radnom mjestu. Moglo bi mi se dogoditi da zavolim svoj posao pa počnem duže ostajati i sakupljati prekovremene sate. Osam sati dnevno na poslu je i onako previše za moj ukus. Zbog toga uglavnom surfam po sajtovima sa vijestima i weblogovima, a tu i tamo svatim na početnu sranicu Iskrice da vidim nove pacijente koji su se navukli na Iskricu. Na poslu se nikada ne logiram na Iskricu jer mi se kolege stalno šeću po sobi pa bi se moglo dogoditi da mi vide nick i profil što ne bi bilo dobro jer ne trebaju baš znati kakav čudak radi sa njima. Na kraju krajeva, paranoja je moj zaštitni znak. Tako sam prije otprilike mjesec dana čitao profile novih članova i otvorio sam profil jedne 40-godišnje biseksualke. Dobro držeća 40-godišnjakinja je, po mom "skromnom" mišljenju, čisto okej, ali biseksualna baš i nije. Međutim, kako nisam imao pametnijeg posla, čitao sam njezin profil do kraja, a kad tamo...

"Molim da mi se jave samo žene jer sam zabrinuta za muškarce koji na ovaj način traže vezu, uz ispriku rijetkim normalnim muškarcima koji jednostavno u životu nisu našli ono što traže."

Kada sam to pročitao, jednostavno sam eksplodirao. Da sam kojim slučajem bio logiran, toj bezobraznoj lezb... Hm, lakše malo Dosadnjakoviću. Opet si se uzrujao. Smiri se i probaj bez uvreda. Dobro. Ajmo ponovo. Dakle, da sam kojim slučajem bio logiran, toj ženski bih zaista svašta napisao. Međutim, sva sreća da nisam jer bih samo napravio budalu od sebe. Naime, u svom profilu sam stvarno priznao da sam totalni bezveznjak i da nisam baš skroz normalan. Međutim, koliko god sam ja svjestan svojih nedostataka, ipak me boli kada me drugi kritiziraju. U životu sam progutao stvarno puno uvreda, ali čini se da se na uvrede nemoguće naviknuti tako da ih se može hladnokrvno primati.Međutim, vratimo se ženski sa početka priče. Nje sam se opet sjetio dok sam u ponedjeljak na Webu čitao izvještaj sa "Gay pridea 2004" koji se u subotu održao u Zagrebu. Predstavnica Kontre je čitala njihove zahtjeve, a jedan od njih je bio i ovaj:

"Ako nam se razbole partnerice želimo moći donositi odluke u hitnim slučajevima, ako zajedno stječemo imovinu želimo je naslijediti, no tu je i cijeli niz prava, poput prava na usvajanje djece ili rađanje."

Navedenu rečenicu sam čitao nekoliko puta da budem siguran da li sam ispravno shvatio njezin smisao. Pravo na rađanje? Rađanje??? E sad...ja znam da sam prilično glup čovjek kojem stvarno treba puno vremena da bilo što shvati. Znam i da sam na satovima biologije u osnovnoj i srednjoj bio prisutan samo fizički, ali ako me sjećanje ne vara čini mi se da je bilo spomenuto da su za razmnožavanje kod sisavaca potrebni mužjak i ženka odnosno suprotni spolovi roditelja. Čini mi se da ženka daje nekakvu kuglicu, a mužjak nekakve punoglavce i da iz toga nekakvim nejasnim procesom nastaje potomak. Po toj logici dva mužjaka ili dvije ženke ne mogu imati potomke jer im u oba slučaja nešto fali. Mužjacima fali kuglica, a ženkama punoglavci.Prema onoj 40-godišnjoj lezbi ( budimo realni, biseksualke ne postoje-il' si hetero, il' si lezba il' još nisi shvatila da si lezba ) ja nisam normalan jer sam se na Iskricu učlanio samo zato da bih upoznao neku žensku i nakon nekog vremena svoje punoglavce spojio sa njenom kuglicom. Šmrc! A ja tako želim biti normalan. Štoviše "potpuno normalan" kako je to lijepo pisalo na Web stranici "Lezbijske organizacije Rijeka" ( LORI ). Ako muškarac koji želi upoznati ženu "nije baš normalan", onda je muškarac koji želi upoznati drugog muškarca skroz normalan. Zato od sada na Iskrici više ne tražim ženu nego muškarca. Dečki, navalite !!!

20 kuna NIJE mala lova!!! ( Opet sam ogorčen )

Prije nego što sam se učlanio na Iskricu, omiljena zabava na Internetu mi je bila posjećivanje porno stranica i skidanje slika sa njih. Tijekom dva sata koje bih prosječno proveo na tim stranicama, skupio bih 80-ak slika. Takav način zabave je moje roditelje koštao oko 30 kuna mjesečno. Većini normalnih ljudi je ovakav način zabave vjerojatno čudan jer je ipak bolje sudjelovati ( znate što mislim ! ) nego samo gledati. Međutim, curu nemam već dugi niz godina pa je posjećivanje porno stranica jedini oblik sudjelovanja u zabavi za odrasle koji poznajem.Jednog dana me vjerojatno uhvatila nekakva melankolija ili neki sličan gl

zanimljivo, jedino ne znam tko ce sve to procitati, ja sam si kopirala, pa cu citati u slobodno vrijeme

uspela proćitati do pola, moram spremiti u fav., pa ćitati kasnije. zanimliva zapažanja. sada odoh i profil pogledati, nadam se da nije tako opširan..

hahahaa... stvarno si umoran nakon ispunjavanja profila..malo mi miriše po zenskom parfemu :-)))

..ajme..odustala sam na trećini...ovaj zapis bi mogli nazvati "glista" ;-)))

dosadnjaković?..ne,baš :))

kapa dole :)

svaka cast :)
pozdraF

sva sreća da sam na poslu sada,pa imao vremena sve pročitati,hvala za ovo,lijepo sam ubio vrijeme. :)