...

da. kad se radi o pameti. no, kad se radi o mudrosti, ne lažeš nikako, nikada. jer nema potrebe. jer ne nosiš laž u sebi. ne odgovara tvom habitusu.




nemoj se prevariti! po pitanju bloga, mislim. ono što piše je pokušaj umjetničkog iznošenja zapaženih detalja o ponašanju ljudi, životu općenito, prikaz i tuđih i osobnih iskustava. zapravo, nema tu nužno potpuno osobnog stava, nema rezona iščitavati mene kao osobu kroz ovaj blog. možeš zaključiti isključivo o mojoj pismenosti, sposobnosti opisivanja i iznošenja nekih pojava i prizora, tu i tamo neki moj stav, neke stvari su potpuno izmišljene, neke konstruirane na temelju samo detalja koji nisu nužno direktno vezani uz priču. viš, to je česta pojava kod čitatelja: shvaćaju nanpisano kao dnevnički, intimni zapis nacifran pjesničkim sintagmama. a to je stav onih koji na pisanje, općenito umjetničke pokušaje, gledaju kao direktni izraz piščevog života, lika& djela. t.1. oni koji su malo dublje ušli u tu problematiku dobro znaju da je bit u tomu da pjesnik/umjetnik/autor/votever ima začudnu sposobnost ulaženja u tuđe misli, motive, empatizira s nekim, razumije pozadinu nečega, dakkle sposoban je shvatiti bit neke pojave. pod t.2.: sposoban je napisati/naslikati/načiniti/kvalitetno odraditi/etc. refleksiju onoga što je bio sposoban percipirati. uz obligatne dodatne štiklece, cifreke, šljokice. ili bi naprosto ono što je oblikovao..., nakon percepcije, obrade, dodataka iz vlastite empirije i emocionalnog hangara, uz kuhanje sastojaka, a kasnije fine dorade u vidu brušenja i glanca,...uz vještinu mudrog ravnotežnog i skladnog slaganja auzmiša u formu intelektualnog materijala vizije, sklopova riječi, ideje, konstrukcije... iznio pred čitaoca i gledaoca, slušaoca i taktilizatora.
poznajem pjesnike koji prekrasno, duševno, mudro i intrigirajuće pišu. ali su totalne guzice i ljudska govna. a ako ja pišem o govnarskom slinavom muškarcu koji ganja komade s gnušanjem, to ne znači da su to moja iskustva, da je moj neki bivši to činio, ili da su mene tako napastovali.

no ima jedna nužnost u svemu tomu: ukoliko autor nije sposoban za razumijevanje nekih događaja, emotivnih stanja, zapažanje i ispravno tumaćenje pozadine, onda će neminovno napraviti suhoparan i nekvalitetan posao. svako djelo, točnije, način, stil, upotrebu riječi, navođenje na određene zaklučke, izazivanje osjećaja kod čitaoca, napravit će kvalitetno onaj koji je sposoban misliti na takav način.

je, viš, meni sedi zabranil pripovedati na njegovomu terenu, a samo sam komenzirala njeggvu pesmicu, i pohvalila kak je lepa, edukativna i pedagoška i kak se baš lepo opisuje kaj se smije , a kaj se nesme delati. kaj buš, po ne znam koji put me skidal, pa opet stavljal pa tak, nikak da se odluči.

a kaj se dotikavle lažnog svedoka, ionak nis tam išla osim na brzinu na kavicu. znaš dis e dobro jede? v restorančeku tam v dvorišču, u petrinjskoj prek puta matičine. fina domača klopa, niš skupoga, a najedeš se do guta. a ondmah pokraj ona fina slaščiščarna, gore se možeš zavalit u fotelje i pijuckat kapuciner.

a po pitanju fiškalof, to su ti uglavnom jako suhoparni tipovi. meni ti više pašeju dečki stihoklepci, kaj puno čitaju i pišeju i onak suviše umetnički navudreni. onak kak je naš sedi, viš ga kak je llepi, vodil me na krasne koncerte, i sme se spominali o raznim piscima, i uvek spelavali nekakšne huncutarije. a sad se jako plačem jer me je zblokiral na svojem blogu, šmrc, onda se bu pojavila i nekakva svingerica, morti i balerina, ili, kak sam se skorom upišala od smeha, kak je jedna bivša blogerica (ma bu se vrnula, sedi, naj suzice roniti) rekla da "mora da nauči da pleše blues", ha, ha!
na, tak.

Nenamjenska pjesma

Pošto ljubav, malena?

Jedna lopata za oduševljenje jednom guzom,
A drugi ćeš puta uzeti kameru
Neupitni digitalni dokaz
trenutne zaigranosti

Jedna lopata za svaku minutu
Vremena kojem je ukinuto poštovanje
A obećao si mi 1001 smrt
Ako ne budem poslušna


Jednom ću lopatom odalamiti
Sve one o kojima si rekao prljavu riječ
Rovove ćeš kopati i neće ih biti dovoljno
na poljima širokim kao istok
kopat ćeš dok se ne izvrne koža s ruku i obraza
Da se umiješ u svojem kasnom kajanju

U noći kad si skupljao zvijezde
I dijelio ih širokogrudno
Malo meni
A malo bijelim snovima koji su izbjegli krvoproliće
I u toj noći
(govorim o tebi, srećo!)
U pjesmi za mrtve bilo je mene potpuno žive
S kolačima, tajnim znakom poljubaca
I ruševinama koje valja obnoviti
ja nisam ta što ponosno ostavlja svoj buket na čekanju
Nit mislim za tako nešto podnijeti račun

Pošto ljubav za one
Što nude podsmješljivu priču o ženama
Koje čekaju triput
Khajuraho
Khajuraho
Khajuraho
Zgrnut ću riječi lopatom
Volimteljubimtemalena
Ineželimnikakveznanstvenerasprave
Zgrnut ću stihove repetirane u beskonačnost
Jer zanijekao si me već prve noći
Prebrisati slike jedine istine
iz tvoje privatne zbirke ogledala
I ti ćeš ponovno sjati u svojoj nevinosti

Koliko lopata košta klečanje
pred golim ramenom durge osvetnice
I pljesak nakon uspješne predstave
Jer mogao bi me vječno voljeti
Mogao bi sa mnom živjeti
A meni je suza tako nepoznat pojam
I opasno je na suho rađati

Kolika je cijena smijehova i snjegovića
zakonika i dubokog mora, igara
u kojima valja stajati mirno
dok ne obaviš jutarnju smotru
o milosni generale ruku praznih od snova

koliko lopata valja štedro izbrojiti
da plati se suma sumarum
za gomilu usahlih ljubavi
nek košta da košta
no ja ne naplaćujem arheološke artefakte
zaboga!
Za sva ostala tričava dugovanja
lopata je u ruci spremna

o, evo.. pronašla sam te :)

ma zajeb je u tomu da mi ne daju komentirat na blog javni, nemam pojma zakaj, otpočetka nisam mogla, tužila sam se adminima, niš, ne obaziru se uopće. nema veze, ionak nisam ovdje zbog neke komunikacije, ha, ha. hvala na posjeti :)