...

objed bez ivana slamniga

eh, da mi je sada
„jedne noći u kojoj se se kovitlale
Pruge indigo i smeđe...“
Imati obje noge, uzajamno,
Duge, duge noge do vrata
I onda šepesati na obje,
Na tvoju i moju
I pjevati pjesme ivanove,
Glasno pjevati riječju
Pomiješale bi se noge
Pomiješale bi se boje
I plava, morski plava smeđu zalila
Smeđu boju riblje krljušti
Ribe smuđa što skriva se
U mutnoj rupi potoka,
mirnoj kući bez prozora zastrtoj vodom
smeđa je riba sad na tanjuru
i ne treba mi noga da je pojedem
ne čekam nikog,
odvajam meso od kosti i jedem
ti nećeš ovamo doći
da blagujemo zajedno