...

uzimaš metlu i kmeteš, a ispod sirka promiče ubojita prašina otrova, vitlaš je, vitlaš, ostaju oštri crnikristali, možda je tos amo ostatak poluizgorjelog ugljena, lomača je bila velika, iskrilo je u mraku, sjene i obrazi promicali su uokolo, šteta što je bio mrak. sad, po danu, vidiš da je ostalo još dovoljno smeća i da jedna dobra metla za njih ipak nije dovoljna. pa nsisi siguran jesu li prošli kroz niti i ostali još u toj gomili smeća, ili si ipak uspio spohitat ih na stranu. ne, još uvijek kašlješ, i oko tebe visi smeće po granju, poslije žestoke oluje koja rastura gnijezda i ljude nabada na trnje kao nemoćne ptice pjevice.

povodom dana nenasilja nad ženama...

sve je to sitno, doduše, i malo može pomoći, pa pokušajmo. no kako promiejniti svijest i stavove ove naše zatucane klerikalne, malograđanske i neuke srdine, gdje nam kojekakvi doktorčići neznamčega kroje nebulozne zakone, jedan zakon u kontradikciji s drugim, pa kak paše sucu, fiškalu i susedu. kako promiejniti shvaćanje žena da ne moraju biti nužno osuđene na vječno premlaćivanje, tjelesnu i emocionalnu ugrozu. kako navesti nekog našeg guduraša domesticusa vulgarisa da ženu i dalje ne tretira kao predmet, prema tako "krasnim" biblijskim shvaćanjima, vrlo jasno deklariranim i u starom i u novom zavjetu, u kuranu, iako u našem zakonu stoje drugapije riječi? kako osvijestiti mozak one koja, razbijenih rebara, pred doktorom moljaka da se ne piše nikakva priijava jer je, eto, nes/pretnica, pala po štengama? i kako osigurati životni prostor ženi koju pijandura usred noći izgura van u spavaćici. i onda vele: pa rastani se! a kuda će ona, kad ima malu plaću, nedovoljnu za hranu, a kamoli za najam sobice, kako će s djecom, kad naše revne socijalne radnice se priklone mužu jer, eto, on ima jednu sobu više i više para, a sve je to "...na dobrobit djeteta..." kako odgojiti klince da, onako mali, uplašeni i nesigurni, ne povjeruju roditelju koji im obećaje brda i doline, puuuno igračaka, sladoled i odlazak na more? naravno da povjeruju, i žele ono što njima zvuči ljepše jer nisu u stanju sagledati cjelinu. kako uvjeriti kojekakve samozvane stručnjake za dječju psihologiju da su djeca izmanipulirana samom činjenicom što su željna oca, i prihvaćaju i najbjednije mrvice od dotičnog, jer zapravo nemaju pojma što znači zaista imati oca, roditelja, brižnog i skrbnog u svakom trenu, a ne samo za vrijeme slobodnog vikenda. a mama, mama je uz njih svaki dan, veći dio dana, i stalno rogobori, galami, nadgleda, upozorava, nastoji ispraviti. i to da se ona igra, ide na roditeljske, navija na utakmicama, skrbi o odjeći, hrani, knjigama, izletima, ljetovanju, zimovanju, pa to je valjda kak normalno, pa mama je, zar ne? i kako da pomognemo ženama koje su nezaposlene, nemaju kud otići, nemaju niti za dobrog advokata, boje se jer su samo tako naučile???

i, ne zaboravimo, nasilje nad čovjekom ne znači samo udaranje šakama i urlanje, glasna prijetnja smrću! sve obično počinje najprije od ponižavanja, emocionalne ucjene i psihičke torture. mnoge stvari vide se poslije odlaska, poslije razvoda, pogotovo kakav je čovjek. kad poslije svega priča o bivšoj/bivšem sve najgoore, opanjkava, i dalje osuđuje, pogotovo kad spominje čega se trebalo materijalnog odreći, fuj.

evo, da ne pričamo samo o jadnim ženama, imala sam priliku razgovarati o problemima koje su doživjeli očevi koji su se borili za skrbništvo nad djecom, i to sa zrcalnim razlozima: nemarna supruga, ogrezla u šopingiranju, bez imalo savjesti i samilosti za potrebe djeteta, niti za trunku angažmana u obiteljji. nezrele osobe, odrasle pod utjecajem malograđanštine i mainstreama, bez vlastitog stava, nego doslovno preuzetih shvaćanja od kojekakvih kolegica, prijateljica, susjeda i časopisa tipa gloria, gracija, patricija, fujcija. bljak!
kolike su to isto prošle, kroz cijelu ljudsku povijest, osim u doba prvobitne zajednice, žena je samo tegleća marva. dok se mozgovi ne promijene, dotle nema pomaka. no, evolucija je prespora stvar, tehnologija i "socijalni nanpredak" su nas pregazili.

a ovaj mi je post skinut, valjda kao nepriličan,, ha, ha:


mali poetski doprinos borbi protiv nasilja u obitelji. preuzetu sa zida H.H. Horvat: "Hrvatska obilježava Dan borbe protiv nasilja nad ženama
Nakon što su na Općinskom sudu ubijene tri žene tijekom brakorazvodne parnice Sabor je proglasio je 22. rujan Nacionalnim danom borbe protiv nasilja nad ženama."

"Visoka žena

Viša od mene za dvadeset centi'
S ogromnim stopalima veličine
Dječjeg groba...
rekla je, poljubi me sroljo..."

R. Roklicer; O čemu pričaš

Portabl slučaj za razmatranje

Uvijek su mi bili neobični slučajevi
Portabl-muškaraca
Nisam se snalazila s njima baš spretno.
Kako tretirati nekog
Tko je već u startu vrlo svjestan
Poticajne slučajnosti
Da mu je tata bio bauštelac
I on je prva generacija koja studira u gradu
(bit će nešto od tog djeteta, garant, na mene je)
A onda, fini odgoj, uredna marljivost
Plus neviđena inteligencija nagona za samoodržanjem
Naravno da to neodoljivo privlači svaku normalnu ženu
Koja voli kvalitetu
No usprkos dobrim preporukama
Vidim sumnjičavost i diskretni drhtaj straha,
Nee, reklo bi se prije instinktivnu odbojnost u očima
Kad se sagnem da ti prilijepim pusu. U čelo.
Je li baš potrebno to čangrizavo intektualno nadmetanje?
Ne treba mi tvoje apokrifno znanje niti certifikat o tečaju
Na kojem si briljirao
I kao takav si vrlo uspješan
I svi su ti drugi skrivili nepravdu
Ako slučajno nisu priznati tvoji doprinosi
Auto ti, naravno, ne treba, iako si u davno doba vozio limuzine
A kuća iz bivšeg braka je na bubnju,
Bivše cure poslije te nemile havarije
Nisu ništa valjale, gadure,
ma ni ona zakonita prije,
Nije ti dan-danas jasno zašto je otišla
tražeći bolji život, sigurno je bila zaljubljena u onog glumca
on to vjerojatno ni ne zna,
ona se nadala, glupača, pravo joj budi,
no ti samo želiš biti vuk samotnjak
i nitko ti ne treba,i zato si otjerao i onu zadnju,
a to je bilo iz čiste samilosti,
ne želiš joj otimati mladost i dobru priliku
(to što se pohaklate koji put,
To su samo rezidue,
Ništa, ne znači to baš ništa, rekao si da je gotovo,
samo je nezgodan problem
da treba upotrebiti kontracepciju, usprkos ponosu)
Naravno, portabl muškarci
Nisu nikad depresivni, neodlučni,
Bez znanja i utakmica u nogama
a mali hendikep centimetara
Problematičan je samo nesnalažljivim kompleksašima
koji ne znaju što žele
ma ne znači ništa, ti si oduvijek znao što želiš
uvijek si uspijevao šarmirati
velike, snažne i tako mlade žene,
(zaslužuješ ih po svom habitusu,
i tu godine samo dodaju na šarmu i mudrosti)
s kojima nisi ostajao zauvijek
jer si po prirodi vuk samotnjak i ne treba ti nitko
no, dobro, veliki ego,
rekli bi bijedni psiholozi-amateri,
velik je uspjeh
veliko znanje,
sposobnosti, veze,
veliki rešpekt od strane pravih znalaca
(za autsajdere se nema vremena, čemu trošiti dragocjenu minutu)
Velika osvajanja neupitna
Velik si ti čovjek, naravno…
Samo, nikad nisam uspjela provjeriti
Imaš li dovoljno velikog u gačama
Možda si na vrijeme mudro procijenio
Da sam, sa svojih sto kila – za tebe
premali zalogaj?