TI više nikad nećeš čuti
Nocima ja proklinjem
telefon sto me ne budi
danima ja mrzim
zvono sto ne zvoni
Sanjam te na vratima
koferi u rukama
graciozan hod
ulazis sa rijecima
Volim te jos
kao prije mislim na nas
kao prije volim te jos
kao prije mislim na nas
Gadne rijeci si
po prvi put govorila
iscijepala slike
poklone i moja pisma
I prije si umjela da nestajes
na dva tri dana
vracala si se
s kajanjem na usnama
Telefon je pozvonio
rodila se nova nada
korak, dva i ja sam tu
reci, duso, sta ti treba
Cuj, stari, nocas
odlazim iz ovog grada
ne vjeruj u mene
jer vise nikad neces cuti
23.07.2013. u 13:42 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar