Iskrica & kompanija

Pa, odgovorismo, a možete i vi komentirati... aktuelno je:
...
Ovo se pitanje može tumačiti na više načina:

1. Da li radnik nezna da neće biti plaćen...?
2. Da li radnik svjesno nastavlja raditi nadajući se da će ipak biti isplaćen za minuli rad?
3. Da li radnik zna da neće biti plaćen?

Slučaj:

1. Radnik je PREVAREN a ne smije uzeti zakon u svoje ruke (slijede prosvjedi... a većina "ovaca" ima svog pastira). Jadno stado koje nema pastira... Ujedinite se...

2. Radnik je OPTIMIST i ne želi biti dio ovaca (Taj ima dobru pozadinu tj financijsku potporu i nije ovisan o plaći koju treba dobiti). Takve njihov poslodavac najviše voli i najbolje iskorištava ali i zadržava kao "radnika"...

3. Radnik svjesno radi da se obući za dalje ili ima druge više ciljeve pa mu je plaća sekundaran pojam. Takve poslodavac uredno ispraši nakon što vidi da ga uskoro neće moći kontrolirati i spriječiti postati "pastir".

JA bih pokušao organizirati skupinu koja bi se naplatila na drugi način. Materijalno ili duševno.
Naime, PRESTAO bih raditi (trudeći se biti pastir čije ovce se nebi razbježale pa vraćale na presušeno pojilo). Ujediniti se i OSTVARITE cilj!

DA mi se isto nebi ponovno dogodilo, sklapao bih ugovor s poslodavcem koji se može mijenjati i nadopunjavati uvjetima.

Ako je poslodavac profesionalan, unosnog radnika će nastojati zadržati kod sebe u protivnom, za takvog poslodavca ne treba ni raditi.
....
Situacija je postala u HR vrlo delikatna i vjerovatno će se ovce naplaćivati stampedom...
Mislim da je to kod nas najbolje rješenje jer se pojedinci mogu brzo ušutkati ali masa se daleko čuje... zato navalimo na dužnike!

Ok, znaju me prevariti za fuš posao, ali za redovni posao mi samo mogu skinuti plaću (kao što i jesu). Više od toga ne dopuštam. Smisao mog rada je novac, i bez novca ne radim. Nema novca, nema mene. Točka.

Da se samo nadovežem na svoj prethodni komentar, ako se čovjek počne cijeniti kao smeće, tako ga i drugi cijene. Poslodavci nisu idioti, idioti su oni koji im dozvoljavaju da se tako ponašaju.

teško da bi to trajalo kod mene, ili bi dao otkaz ili bi dohvatio onoga tko mi je dužan novce...ali ima tu puno mogućih faktora, ne može se dati jednostavan odgovor..

moj odgovor na to bio je slijedeći; trebaš mi platiti 500 maraka, danas bi to bili euri, nečeš, dobro, onda idem do tržnice, dat ću nekom 500 eura da ti nešto naprave za to, a ti ćeš mi to refundirati, kad mi budeš isplačivao što mi duguješ, u redu? Koji si ti manijak, ja sam se samo šalio da vidim kako češ reagirati, biop je odgovor mog dužnika isplate zarađenog.

Rade oni optimisti koji imaju kredite, nemaju backup sistem i lobotomizirani su bajkom o stalnom zaposlenju.
Realisti nemaju kredite , imaju backup i kuže da onaj dan kad se zaposle njihov život poskupi po sistemu - vrijeme je novac.

Jer, kad radiš više nemaš vremena pa odjednom trebaš bedinericu za prozore, majstore za svaku sitnicu, instrukcije za klinca, jedeš vani itd . ...
Onda tu je i pokaz , dječji doplatak , dopunsko zdrastveno , vrtić i školske užine koje odjednom trebaš plaćat (nezaposlenima je to sve besplatno)
Pa onda šminka, najlonke, košulje za posao bla bla bla.... ales cuzamen soma i pol kuna ziher.

Pa ako se nadaš da radiš za 3 soma zeznuo si se optimisto, zapravo je soma i pol :PP