Non quis, sed quid

naime, čarojice je drugi naziv za maškare i skoro sam zaboravila za taj izraz ..
eh, to su bile maškareeeee ;))

Miljevačke Čarojice su imale dobro razrađene likove, bili su tu baba, dida, te jedna ili dvije mlade. Jedna ‘mlada’ bi bila malo starija i nosila bi metlu s kojom bi očistila kuću u koju stižu čarojice, baba bi nosila lug s kojim bi posipala one koji joj se ne bi svidjeli, a dida bi bio glavni. Prvi u povorci, koji je donosio odluku gdje čarojice idu, nosio je sa sobom sablju s nataknutom slaninom ili nekim drugim mesom koje bi čarojicama darivali domaćini.
Niti jedan poklon nije bio ‘džabe’ pa su tako čarojice morale otpjevati pjesmu:

Domaćine, dome moj,
evo neve prid tvoj dvor.
Darujte je, ne drž’ te je,
nije neva za držanje,
već je neva za ‘odanje.
Namažite didu sablju,
da vam bolje ljubi babu.