(25) Da se ne zaboravi... Mit o armiji BiH

Mit o Armiji BiH
U bosanskohercegovačkom ratu stvarali su se i novi mitovi. Jedan od njih je da je Armija BiH branila državu Bosnu i Hercegovinu i da je ona jedina legalna vojska naroda Bosne i Hercegovine. Niti je samo ona branila Bosnu i Hercegovinu niti je ona jedino legalna vojna sila u Bosni i Hercegovini. Bosnu i Hercegovinu isto tako branila je vojska HVO-a, koja je legitimna vojna sila hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini nikla iz potrebe da se od srpskog agresora obrane vlastiti domovi i vlastiti životi.
Drugi mit je da je muslimansko-bošnjački narod najveća i čak jedina žrtva u tome ratu. Taj mit je postao dijelom ukupne svijesti muslimansko-bošnjačkog naroda. Taj mit podržava Stranka demokratske akcije, Islamska zajednica te međunarodna zajednica. Da je to doista mit potvrđuje podatak istraživanja da je tri puta više izbjeglo i prognano Hrvata nego Muslimana-Bošnjaka za ratnog sukoba između HVO-a i Armije BiH. I čitavo istraživanje potvrđuje da je više Križančevih Sela i Doljana nego Ahmića i Stupnih Dolova.
Opće je mišljenje da su Muslimani-Bošnjaci najveće i čak jedine žrtve ratnog sukoba u Bosni i Hercegovini i da među njima nema zločinaca. Izgleda da ni Međunarodni sud u Haagu ne želi narušiti tu idiličnu sliku Armije BiH pa ne podiže optužnice protiv onih iz njezinih redova koji su počinili zločine genocida i ratne zločine u Bosni i Hercegovini protiv Hrvata i Srba.
U početku ratne agresije srpsko-četničkih postrojbi na Bosnu i Hercegovinu Hrvati i Muslimani-Bošnjaci su saveznici protiv zajedničkog neprijatelja. Branili su zajedničko svoju istu državu. Vojnu snagu čini tada HVO, jer su se Hrvati prije organizirali za obrnu domovine Bosne i Hercegovine. Pod raznim političkim i ideološkim utjecajima Muslimani-Bošnjaci napuštaju redove HVO-a. Dogodilo se to u Varešu, Mostaru, Konjicu, Fojnici, Bugojnu, Travniku, Kaknju, Jajcu. Savezništvo u obrambenom ratu se prekida tamo gdje je agresija na prostore koje naseljavaju Hrvati.
Hrvati Bosne i Hercegovine su ratno iskustvo stjecali u postrojbama Hrvatske vojske protiv srpskog agresora na Republiku Hrvatsku. Već tada im je bilo jasno što ih čeka u njihovoj državi pa su se počeli naoružavati i organizirati za obranu svojih prostora. U Hrvatskoj vojsci bilo je i Muslimana-Bošnjaka, ali oni, prema mišljenju i ponašanju središnje vlasti u Sarajevu, koja je muslimansko-bošnjačka, taj rat ne smatraju svojim i vjeruju da se on neće proširiti na Bosnu i Hercegovinu. Tragično se to vidjelo na stradanju hrvatskog mjesta Ravno blizu Trebinja kada na njegovo rušenje i ubijanje ljudi ni Alija Izetbegović ni itko od sarajevskih vlasti nije reagirao, osudio agresiju na državu Bosnu i Hercegovinu i pokušao zaštititi tamošnje Hrvate, građane Bosne i Hercegovine.
Središnja vlast u Sarajevu i poslije HVO-a osnovana Armija BiH nisu ništa poduzimali da bi se zaštito hrvatski narod u Bosni i Hercegovini. Zato su Hrvati u Bosni i Hercegovini morali sami za sebe jačati svoju oružano snagu i na to su imali pravo. Zato je nepobitna činjenica da je HVO bio oružana sila hrvatskog naroda za obranu Bosne i Hercegovine. Uostalom, ni u jednom aktu Hrvatske zajednice Herceg-Bosne ili HVO-a nema nijednog dokumenta koji bi upućivao na separtističku politiku hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.
Armija BiH je vojna sila muslimansko-bošnjačkog naroda. Ona je islamizirana od svojih početaka. No, očito je bilo da je Armija BiH muslimansko-bošnjačka sila onda kada je u Zenici Alija Izetbegović, kao vrhovni komandant Armije Bih, stroj vojnika pozdravio s riječima “Es’ selam al’leikum”. Uz Muslimane-Bošnjake, u stroju je bilo i 300 vojnika srpske i hrvatske nacionalnosti. Tada je bilo jasno da je Armija BiH vojska jednog naroda i jedne konfesije, da Izetbegović dijeli vojsku i dijeli prema tome Bosnu i Hercegovinu, jer time svaki narod u toj zemlji ima svoju vojsku. Armiji BiH se dodjeljuje mesijanska uloga i muslimansko-bošnjački narod se pretvara u izabrani narod. Armija BiH je jedina pozvana da brani državu Bosnu i Hercegovinu i ta uloga pripada jedino njoj.
Bosanskohercegovački Hrvati dokazuju da Armija BiH nije vojska države Bosne i Hercegovine nego samo oružana sila muslimansko-bošnjačkog naroda. U Armiji BiH je uvijek bio zanemariv broj Hrvata i Srba, a oni koji su obukli njenu uniformu bili su samo ukras da bi se dokazala njena navodna multietničnost. Od jeseni 1992. godine Armija BiH je muslimansko-bošnjačka vojska. Generali Jovan Divjak, Srbin, i Stjepan Šiber, Hrvat, samo su izuzeća; oba nisu imala nikakva utjecaja u vojsci. Armija BiH je tako oružana sila muslimansko-bošnjačkog naroda i nije branila nijedan prostor s hrvatskim većinskim stanovništvom, ali je silom zauzimala Vareš, u kojemu su Hrvati većinski narod.
Ona je ustrojena po strogo muslimansko-bošnjačkim zakonima i znakovima. U njoj je zabranjeno jesti svinjetinu svim vojnicima, dočasnicima i časnicima. Pali borci Armije BiH u borbama protiv srpskog agresora i u sukobu s HVO-om nazivaju se šehidi, što je naziv za Muslimane-Bošnjake poginule junačkom smrću u borbi za svoju vjeru. Šehidi su mučenici za poruku islama svijetu i idu izravno u raj-šehadet. Istaknuta mjesta u Armiji BiH imaju imami. Kao primjer navodimo glavnog imama Konjica Nezima ef. Halilovića, zvanog Muderiss. Bio je zapovjednik jedne postrojbe Armije BiH koja je nosila ime “Muderissova vojska”, miljenik je Alije Izetbegovića, dobio je čin generala, poslije rata se demobilizirao i politički je vrlo aktivan. Pet članova Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, dok je ono postojalo, uputilo je pismo prosvjeda protiv islamizacije Armije BiH Aliji Izetbegoviću. Prosvjedovali su dr. Nijaz Duraković, Musliman-Bošnjak, dr. Ivo Komšić i Stjepan Kljujić, Hrvati i dr. Tatjana Lj. Mijatović i dr. Mirko Pejanović, Srbi.
Dva generala Armije BiH svjedoče svojim izjavama da je Armija BiH koncepcijski muslimansko-bošnjačka vojska. Divizijski general Atif Dudaković kaže: “Uglavnom mi, vezano za moralni odgoj, znamo što nam vjera znači i poklanjamo joj dužnu pažnju. Jer, Armija se ne razlikuje od svoga naroda, ni u društvenim odnosima, ni u subordinaciji, ni u donosu prema vjeri, odnosu prema materijalnim sredstvima...” Dudaković je jasno potvrdio da je bitna značajka identiteta muslimansko-bošnjačkog naroda islam, a kako se “Armija ne razlikuje od svoga naroda” to je i ona islamska vojska.
Nema Armije BiH, to je partijska, ideološka, Stranka demokratske akcije vojska - tvrdi general Safer Halilović, prvi načelnik stožera Armije BiH. On kaže da se u Armiji BiH, dok je on bio na njenom čelu, nije “moglo dogoditi da komanda Trećeg korpusa izdaje knjigu ‘Mezhebi u islamu’, koju kao izdavač potpisuje Sakib Mahmuljin, već bi štampala priručnik o minama. Ovakve knjige bi valjda trebao štampati reis. Ovdje se sve pobrkalo.”
Muslimansko-bošnjačke prostore u istočnoj Bosni zauzimaju Srbi, progone Muslimane-Bošnjake. Srbe za to svijet ne kažnjava, nego priznaje ono što je vojnom silom zauzeto. Protjerani sa svog područja, Muslimani-Bošnjaci traže novi životni prostor i okreću se metodi srpskocrnogorskog agresora. Armija BiH, koja je čisto jednonacionalna vojska, udara na hrvatska područja u Bosni i Hercegovini, a muslimansko-bošnjačka politika je svjesna da međunarodna zajednica neće osuditi njihovu agresiju i osvajanje hrvatskih prostora. Tako Armija BiH osvaja hrvatska sela, gradove i općine: Konjic i Zenicu u travnju 1993. godine, Travnik u svibnju i lipnju, Kakanju u lipnju, Bugojno u srpnju, Vareš u studenome 1993. godine.
U ratnom razdoblju u Bosni i Hercegovini postoje de facto tri države, tri parlamenta, tri vlade, tri politička sustava i tri vojske - Armija BiH, Vojska Republike Srpske i HVO. Armija BiH je vojska muslimansko-bošnjačkog naroda, HVO hrvatskog i VRS srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. I te tri vojske ratuju. Valja dobro naglasiti da HVO, kao i Armija BiH, brane svoje domove, područja svoga naroda, ali time i državu Bosnu i Hercegovinu. Uostalom, zahvaljujući hrvatkom narodu na referendumu 1991.godine pobijedila je koncepcija cjelovite države Bosne i Hercegovine.
Armija BiH se uspješnom propagandom nametnula svijetu kao jedina legalna vojska Bosne i Hercegovine. A to ona nije bila. Ona je bila i danas je vojna sila jednog naroda, koja je dobrim dijelom prožeta ideologijom islama. A kakav je odnos Armija BiH imala prema hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini svjedoče riječi bosanskog franjevačkog provincijala fra Petra Anđelovića koji kaže: “Preklinjao sam Aliju Izetbegovića i njegove neka obustave napade na Hrvate. Kako ću, govorio sam, vjerovati u državu Bosnu ako armija te države ubija i progoni Hrvate, a Hrvati su je na referendumu izglasovali?!”
Fra Petar Anđelović je u drugoj prilici žestoko prigovorio Aliji Izetbegoviću rekavši da su bosanski fratri ostajali na župama i samostanima vjerujući da će ih Armija BiH zaštiti. A kako je to bilo u praksi zna se, jer su stradavale crkve, samostani, časne sestre, narod i njegova imovine, a naoružane kukavicu su čak pucale u nenaoružane fratre u Fojnci.
Još i danas se pokušava održati slika o nevinosti Armije BiH u ratnom sukobu. Književnik i novinar Hadžem Hajdarević piše: “Ako je neki ratni zločin učinio vojnik Armije BiH, taj zločin je bio ličan, pojedinačan, rezultat trenutne hirovitosti i trenutne poremećene svijesti, bio je daleko od kolektivne svijesti naroda, nije bio dio sistema, nije bio dio neke velikonacionalne ili velikodržavne strategije. Međutim, ratni zločini što su ih u Bosni vršili srpski ili hrvatski fašisti bili su sastavnice organiziranog, sustavno planiranog i sustavno provedenog zločina.”
Islamski teolog dr. Hilmo Neimarlija također se upustio u stvaranje mita o nevinosti Armije BiH u ratnom sukobu. Prema njemu Muslimani-Bošnjaci u pravili nisu rušili objekte drugih vjerskih zajednica. To je navodno protiv islamske tradicije, u kojoj je nezamislivo rušenje i skrnavljenje svetinja drugih vjera. Tome su, kako on kaže, pridonijeli najviši autoriteti, politički i duhovni, muslimansko-bošnjačkog naroda, koji su utjecali da se ne ruše svetinje drugih. A ako su rušene i obeščašćivane tuđe svetinje, bilo je to tamo gdje nitko ne bi mogao vidjeti i gdje nije bilo kolektivne svijesti muslimansko-bošnjačkog naroda.
Taj mit je sasvim u suprotnosti s povijesnom istinom. Bosanski katolici dobro znaju koliko su im crkava i samostana opljačkali, zapalili i srušili Muslimani-Bošnjaci za turske uprave. Bosna je katolička mučenička zemlja, jer je mnoga njena gruda natopljena krvlju bosanskih franjevaca. Katoličke crkve stradale su u Travniku, Bugojnu, Sarajevu, Varešu, Kaknju, Maglaju, Uskoplju, sve za ratnoga sukoba HVO-a i Armije BiH, znači u gradovima i naočigled mnogih, a ne po selima i skrivenim mjestima.
U ratnom sukobu između HVO-a i Armije BiH, po svemu sudeći, Hrvati su više i teže stradavali. No, njima se često podmeće pred oči njihova navodna genocidnost u Ahmićima kraj Viteza i u Stupnom Dolu kraj Vareša. S druge strane prešućuju se brojnija i masovnija stratišta, ubojstva i masakriranja hrvatskog pučanstva od ruku postrojbi Armije BiH. Na takvu insinuaciju ovako je jednom reagirao fra Petar Anđelović: “Razgovor je bio težak, osobito početak, kada su spomenuti Ahmići. Odgovorio sam im da razgovor, počnem li ja govoriti o onim mjestima gdje su muslimansko-bošnjačke postrojbe učinile genocid nad Hrvatima, nema nikakva smisla.” 
Kraj

17.04.2009. u 11:45   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

ma tko bi to mogao zaboraviti

Autor: crvenioblak   |   17.04.2009. u 11:46   |   opcije


istina...pa što bi islamski nacionalizam bio manje agresivan od nacionalizma svojih susjeda. Međutim koliko me sječanje služi, u proljeće 92. predložen je vance-owenov plan koji je hrvatska strana u bih trkimice prihvatila, te dala nakon par tjedana ultimatum armiji bih da preda vlast u općinama koje su predviđene navedenim planom hvo-u. Uz prijašnje otimačine opreme i konvoja oružja te tajne pregovore u Grazu sa Karadžićem to je bio početak sveopćeg rata između Hvo i armije...paradoksalno je da je u to vrijeme u Hrvatskoj more muslimanskih izbjeglica našlo spas i utočište pa i sama obitelj Alije Izetbegovića(Brać)te je usred sukoba u Splitu liječen i Ejup Ganić a da ne govorim da su u Split dovoženi ranjeni Muslimani i Hrvati iz sukoba u Mostaru.

Autor: korenat   |   17.04.2009. u 11:58   |   opcije


Kad prebacim kaput preko ramena
istrcim na ulicu a snijeg do koljena
krenem polako do prve kavane
i pijem sa neznanzem sve dok ne svane.
Ko je kriv? Ko je kriv?

I dok trcim s jednog prozora na drugi
kako minuti mogu biti dugi
bas svaki sum k'o tvoj korak zvuci
postajem sve manja u toj haldnoj kuci.
Ko je kriv? Ko je kriv?

Zar je važno ko je kriv dok me pitaš gdje si?
Zar jevažno ko je kriv kad se vec sve to desi?

Kad zapalim dvije cigare k'o jednu
a nepoznate cure pitaju da sjednu
a ja tražim tvoju ruku u depu mog kaputa
i tranvaj se vuce zamnom k'o da luta.
Ko je kriv? Ko je kriv?

Kad pozvonim u zoru s vrucim kruhom ispod ruke
i poljubim te socno onako s puno buke
i zagrlim te cvrsto osjetim u duši
a vruci kruh na stolu i dalje se puši.

Zar je važno ko je kriv dok me pitas gdje si?
Zar je važno ko je kriv kad se vec sve to desi?

Autor: cimic   |   17.04.2009. u 12:02   |   opcije


This is the end
Beautiful friend
This is the end
My only friend, the end

Of our elaborate plans, the end
Of everything that stands, the end
No safety or surprise, the end
Ill never look into your eyes...again

Can you picture what will be
So limitless and free
Desperately in need...of some...strangers hand
In a...desperate land

Lost in a roman...wilderness of pain
And all the children are insane
All the children are insane
Waiting for the summer rain, yeah

Theres danger on the edge of town
Ride the kings highway, baby
Weird scenes inside the gold mine
Ride the highway west, baby

Ride the snake, ride the snake
To the lake, the ancient lake, baby
The snake is long, seven miles
Ride the snake...hes old, and his skin is cold

The west is the best
The west is the best
Get here, and well do the rest

The blue bus is callin us
The blue bus is callin us
Driver, where you taken us

The killer awoke before dawn, he put his boots on
He took a face from the ancient gallery
And he walked on down the hall
He went into the room where his sister lived, and...then he
Paid a visit to his brother, and then he
He walked on down the hall, and
And he came to a door...and he looked inside
Father, yes son, I want to kill you
Mother...i want to...fuck you

Cmon baby, take a chance with us
Cmon baby, take a chance with us
Cmon baby, take a chance with us
And meet me at the back of the blue bus
Doin a blue rock
On a blue bus
Doin a blue rock
Cmon, yeah

Kill, kill, kill, kill, kill, kill

This is the end
Beautiful friend
This is the end
My only friend, the end

It hurts to set you free
But youll never follow me
The end of laughter and soft lies
The end of nights we tried to die

This is the end

Autor: cimic   |   17.04.2009. u 12:04   |   opcije


pardon vance owenov plan 93.

Autor: korenat   |   17.04.2009. u 12:04   |   opcije


Tako već da... korenat. Mitomani i krivokletnici se najčešće i koriste ciljanim brkanjem vremenskih perioda i redoslijeda događanja. Malo si me već uplašio da nisi i tih jedan od pristaša mitološkog "dogovora u Karađorđevu 1991". Nemoj mi to radit :))

Autor: Ailton   |   17.04.2009. u 12:08   |   opcije


Karadžić je od Owna napravio tele pa je dobio Nobelovu nagradu za genetiku. Moš misliti, a ne bi je dali onome tko liječi šuljeve.

Autor: cimic   |   17.04.2009. u 12:16   |   opcije


...a i to nije sve! Dobio je i zlatni vikler, čak i ispred Babe. Pa sad ti razmisli kakav se iplati biti.

Autor: cimic   |   17.04.2009. u 12:18   |   opcije


cim, jesi to pročitao u sanjarici?:))))))))

Autor: previse-zensko   |   17.04.2009. u 12:20   |   opcije


osobno ne mislim da se radilo o nikakvom dogovoru jer se dva čovjeka velikih apetita i mesijanskih poslanja teško mogu o nečem dogovorit a da jedan drugog ne pokušaju prevarit. Uz to teško mogu ispoštovat dogovoreno prvenstveno zbog stanja na terenima gdje jebe lud zbunjenog a lokalni ugostitelji imaju privatne vojske koje rade šta oće...ali da je bilo razgovora o mogućim riješenjima to ne treba dvojiti..

Autor: korenat   |   17.04.2009. u 12:20   |   opcije


I još jedan ispravak. Vance-Owenov mirovni plan (na koji su Hrvati pristali, kao i na apsolutno svaki međunarodni mirovni plan, i to jedini od triju naroda u BiH) datira iz siječnja 1993., ne iz proljeća. Kako su muslimansko-Bošnjačke snage etnički očistili hrvatske prostore, uslijedio je plan Owen-Stoltenberg u srpnju 1993. godine, 4500 km2 manje, na štetu Hrvata (koji su naravno i na taj mirovni plan pristali).

Autor: Ailton   |   17.04.2009. u 12:21   |   opcije


PŽ, to mi je tek alternativa.

Autor: cimic   |   17.04.2009. u 12:24   |   opcije


Međunarodna zajednica je neprestano nudila planove mirovne podjele BiH. Međutim 2 strane nisu pristajale. Do Oluje i potpisivanja Daytona kada je BiH konačno podijeljena na etničko očišćenu Republiku Srpsku i Federaciju BiH sa predominantnim muslimansko-Bošnjačkim narodom.

Autor: Ailton   |   17.04.2009. u 12:25   |   opcije


i naravno gledište naše politike bilo je pragmatično. očito je bilo da Srbi imaju potporu Britanije i Rusije te da UN nije i neće ništa napraviti da spriječi agresiju, secesiju i žrtve te da bi hrvatska mogla izgledati onako koliko se bude obranila a imajući u vidu da smo se jednom uspjeli dogovoriti sa velikosrpskom politikom (banovina1939)te ako Srbi uspiju u namjeri komadanja bih i to im bude honorirano i priznato zašto ne bi onda i mi općine sa večinskim hrvatskim življem pripojili hrvatskoj.Naravno do rata je vladalo mišljenje da su muslimani i katolici hrvatskog porijekla da nikada nisu ratovali te da će kao i 1941 podržati stvaranje zajedničke nam Hrvatske. Međutim oni su izmislili bošnjačku naciju koja ne postoji jer su muslimani nedvojbeno slaveni porijekla hrvatskog ili srpskog.Pa prije dolaska Turaka bosna je bila srce hrvatske države sve dinastije su bile hrvatske i grob bosanskog kralja stjepana je u splitu ...itd Pa kad su izmislili nek im bude poštujmo to, mogu se i marsovci zvati ali nemogu bosnu predstavljati kao isključivo njihovo imanje a srbi i hrvati imate "svoje" zemlje...

Autor: korenat   |   17.04.2009. u 12:30   |   opcije


Korenat. Oni su i turskog porijekla. Uvijek je prvo bilo begu, pa agi.

Autor: cimic   |   17.04.2009. u 12:34   |   opcije


Na putu za carski grad Stambol otimasmo žene moćnom Sultanu za harem za agu i mene.

Autor: cimic   |   17.04.2009. u 12:35   |   opcije


jedino ama baš jedino pravedno riješenje bosanske zavrzlame je isto riješenje za sve, federalizacija samostalne BiH sa tri jednako pravne jedinice...

Autor: korenat   |   17.04.2009. u 12:35   |   opcije


dobro cime slažem se...ima jedan dio koji vuče i turske korijene no opet se zna, turske a ne bošnjačke!?

Autor: korenat   |   17.04.2009. u 12:37   |   opcije


Hihihihi korenat, ta jedna je Švicarska.

Autor: cimic   |   17.04.2009. u 12:40   |   opcije


koje sranje nastane kad se muškarcima dozvoli da se igraju rata.

Autor: previse-zensko   |   17.04.2009. u 12:41   |   opcije


Iskreno, ne protivim se stvaranju muslimansko-Bošnjačke nacije. Međutim, protivnik jesam falsificiranja povijesti i stvaranja lažnih mitova o tzv. bosanskoj državnosti, da ne spominjem lakrdiju o tzv. bosanskom jeziku. Slažem se naravno da se država mora urediti na bazi federalnih jedinica i nedavni prijedlog o teritorijalnom diskonuitetu 4 jedinica mi se čini apsolutno prihvatljivim. Bez teritorijalne jedinice hrvatski narod ne može polagati nade u opstanak. U ratu je broj prepolovljen, u miru su šikanirani, getoizirani, opljačkani, obespravljeni i od konstitutivnog (i to izvornog) naroda gotovo svedeni na nacionalnu, tj. narodnu manjinu. Ali naravno, čista suprotnost od situacije s manjinama kakvu imamo u Hrvatskoj (privilegije i veća prava od Hrvata). U BiH nemaju ni vlastitog predstavnika.

Autor: Ailton   |   17.04.2009. u 12:49   |   opcije


a ailtone? ako se postigne kvalitetno riješenje za hrvate u bih, jel se mogu onda potajno nadat da će se ovi šta in trešti narodna iz auta vratit u domaju i laškat malo moja kaštela...

Autor: korenat   |   17.04.2009. u 12:52   |   opcije


p-z, opstanak a ne nestanak i očuvanje golog života, koliko sam dosad uspio po tvojim komentarima shvatiti rekao bi da znaš, sve je samo ne igra. ;)). Kako smo došli do kraja ovog feljtona, prelazim na novu temu - medijska kontrola i medijska agresija u Hrvatskoj.

Autor: Ailton   |   17.04.2009. u 12:53   |   opcije


Nikad neznaš korenat :). Problem je međutim, što oni kojima svira glasnije ostaju i dalje.

Autor: Ailton   |   17.04.2009. u 12:55   |   opcije


znam da borba za goli život nije igra. isto tako znam da su žene puno krvoločnije i nemilosrdnije od muškaraca:) vodimo ljubav, a ne rat je igra puno više po mom ukusu.

Autor: previse-zensko   |   17.04.2009. u 12:58   |   opcije


E je PŽ, najbolja borba za goli život je prcanje.

Autor: cimic   |   17.04.2009. u 13:01   |   opcije


I danas kud sve to vodi ?
Dobar dio "naroda" boluje svakodnevne probleme kojeg lako skrenuti k svom "toru" doduše s malo eura i nacional nabojem potpomognuto vjerom ide lakše to su dobro znali i ondašnji nacional vizionari.
Meni je problem Neum i jebancija od mosta ,ceste ..(isčitaj politike) danas.
Krenija san komentirati državnu politiku Sda pa san se korigira u biti jedini su oni na dobitku ...stvorili (krvavo) državu i čisto sumnjam da dolazi vrijeme prosperiteta i dobrosusjedskih veza makar dok dobro kiša ne ispere zlu krv i želju za dominacijom u bilo čemu .
I dobro je da postoji argumentirani podsjetnik na ne tako davno vrijeme .

Autor: buryy   |   17.04.2009. u 13:04   |   opcije


Dodaj komentar