žvrljarije

svjetla auta izdužuju mi sjenu
na nekom putu u noći
pod škrtom mjesečinom
naumio sam poći

ti si otišla svojim putem
ja se dugo ne odvažih
čekao sam i osluškivao
dali ćeš da se vratiš

neodlučan u točki vremena
zarobljen u rutini navike
odvažih se na bijeg
kad izblijedi sjećanje

i sad pod mjesečinom
naše staze se sretoše
sva blijeda sjećanja
podmuklo iskočiše , ali..

sve što bijaše lijepo
više lijepo nije
srce ne umije prezir da skrije
u gestama koje su nešto nekad značile

na svome putu sama
ne shvaćaš da dugo već
ne bojim se samoće
jer pronađoh srce koje moje srce hoće..

http://www.youtube.com/watch?v=RBumgq5yVrA

http://www.youtube.com/watch?v=WANNqr-vcx0

a meni ovo na pameti..