ujutro alapača, navečer romantična udavača:))

Zoves se Mario.I moja si skolska ljubav.I sigurno najljepsi muskarac mog zivota. Koga sam napustila.Da me sad,a moza i onda neko pita zasto,odgovor ne bih znala.Ali znam koliko si me volio.Sjecas se,cak nam je i profesorica geografije dozvoljavala da umjesto da pratimo nastavu,citav skolski sat ronimo jedno drugom u oci,nalazeci u njima i nemir i mir.Ma voljela sam i ja tebe,ustreptalo,iskreno.I kako rekoh,sta mi bi da te ostavim,iako si mi tog trenutka dao dokaz bezrezervne ljubavi, nesto,sto bi rijetko tko dao.Oprostaj.,"Ostani samnom"govorile su tvoje oci,tvoje ruke,tvoje tijelo i tvoje usne.Ali u meni,otkad znam za sebe,cvate crno cvijece.Crnih bobica,kojima se protiv svoje volje hranim.I kad me nahrane obuzme me strah.od bola.I nemira.
Otidosmo svatko na svoju stranu.Ti si bogatiji za nekoliko obiđenih kontinenata,nekoliko brakova i za mir.Koji si nasao.Ja sam bogatija,za troje djece,jedan dugi,dugo sretan brak,i za nemir.
Kad smo se nakon cetrdesetak godina slucajno culi,salio si se da sam ja kriva sto nisi odrzao ni jednu vezu ni brak poslije mene Jesi li se salio,Mario?
Ponekad naletim na neku tvoju ondasnju,pa i sadasnju fotku.
Ali tada zbrisem u sebe,gladna crnih bobica s crnog cvijeca.Nikad ga ne zalijem.Do sunca ne dopire.Ali raste i hrani me to crno cvijece crnih bobica.A nije ono krivo.
Kriva je moja glad.
(by me,now)

Profesorica geografije je dozvoljavala da te tijekom nastave u zadnjoj klupi guzi!

a'e :)

Dan od lijepih sjećanja.

belladonna , bi bile te zloguke, crne bobice..a?

u svakoj šali ima istine, zar ne?

i svi smo nekak sentimentalni prema tim prvim ljubavima,, svejedno, ja nekak mislim da ne bi potrajale,,,ili sam jaako sumnjičava ak traju,..te od ranih školskih dana..

Uspomene odnijelo je vrijeme..... :)