*Babinjak*

…ovih dana sam teklić.
Razvozim Božićne darove poslovnim partnerima.

…Danas sam krstarila vijugavim zagorskim cestama…i uživala u prekrasnom krajoliku, obasjanom suncem. Između ostalog, ruta me nosila i kroz kraj naše drage blogerice, a meni posebne …još otkako je prije nekoliko godina udomila mog psa. Max je voljen, mažen i pažen…i nadasve u dobrim rukama uvijek nasmijane vlasnice. Sretan je..i bilo mi je toplo oko srca kad smo se danas ponovo susreli. Veliki poljubac najljepšem osmijehu bloga , mojezlatnegodine_

Nešto kasnije, nakon Zlatara prema Mariji Bistrici….krajičkom oka zapazim idilično imanje okruženo drvoredom..na čijem se proplanku nalazi vidno stara građevina. Odlučim je bolje promotriti i skrenem na puteljak koji vodi do nje.
Izgledala je zapušteno….na prvi mah kao neko triler mjesto mnogih tajni, intriga i povijesnih ljudskih sudbina.

Ograde nema…i prilično sam se približila….no onda sam ugledala neke osobne stvari oko kuće…pa shvatila da se nalazim na nečijem posjedu.
Okinula sam fotku….u nadi da ću kasnije saznati nešto više o toj kući.



Kod obližnjeg poslovnog partnera…raspitala sam se o tom imanju pokazujući fotku.
-Ooo…pa to je dvorac Hellenbach! Od pokojnog baruna Mladena Hellenbacha! – reče moj sugovornik.
: To je sada napušteno…ili netko tamo živi? – pitam.
-Nije napušten. U njemu živi Ruth Hellenbach s djecom. Ona je barunova udovica. Ima nekih 60-ak godina.
: Ooo…znači imanje ima svoje živuće nasljednike Hellenbach!? …Je li to u privatnom vlasništvu? Čime se bave?
-Neee….barun je bil posljednji iz loze. Ruth je 'naša'…reklo bi se pučanka…i kad ona umre, nema više pravih nasljednika…pa dvorac postaje državno vlasništvo.
: Stvarno? A djeca? …Zar oni nisu Hellenbach??
-Ma ne znam….ali znam da i danas žive od zlata, koje baštine još od 19. Stoljeća otkako su počeli rasprodavati Mariju Bistricu.
: Marija Bistrica bila je njihova?
-Da. Čitav ovaj kraj. Ma Ruth je moderna žena…trebala si vidjeti Gisele Hellenbach, barunicu. Umrla je prije 15-ak godina….eeee ta je bila dama.

Nekako sam žalosno još jednom prošla pored dvorca. Imala sam tisuću pitanja u glavi. Željela sam čuti njihove priče…Pitala sam se tko je Ruth…tko je barun Hellenbach….Gisele. Tko su djeca…i kako dvorac izgleda iznutra. …

Jedva sam čekala da se dovučem doma i sve izguglam.
Laknulo mi je kad sam saznala da je dvorac ipak u privatnom vlasništvu….i da obitelj u suradnji s turističkom zajednicom promovira sačuvanu autentičnost dvorca. Našla sam i fotografije. Ruth i pok. Mladen Hellenbach su baš simpatični ljudi. A barun je umro prije samo dvije godine. Imaju dvoje djece..pa i unuke.



Koliko sam shvatila…dvorac Hellenbach…kao i čitava Marija Bistrica…u vlasništvo Hellenbachovih su došli ženidbenim putem. Kada se visokorođena Klotilda Jelačić udala za baruna Lazara Hellenbacha i Mariju Bistricu pripojila kao miraz.
U svakom slučaju…daljnjim istraživanjem…saznajem da je obitelj Hellenbach baš zanimljiva…i osim kroz povijest…pojedinačne značajne utjecaje prenijela je i u 20. Stoljeće…pa i 21.

I tak…do danas nisam ni znala za njih…jer Trakošćani su uvijek nekako u prvom planu…zar ne?...a sad su mi baš dragi.
Kao što sam sasvim slučajno postala obožavateljica misteriozno ubijenog švedskog premijera Olofa Palme. Jednom…kad sam pokušavala pronaći definiciju ekonomsko-društvenog uređenja po mom ukusu. I nisam ga našla….ali sam pronašla Palmu, koji je imao stavove slične mojima.

Uglavnom…imala sam lijep i zanimljiv dan…
Sutra malo među Zrinske.

(možda i tamo pronađem nešto posebno…i lijepo...)

Haha simpa mi je kako si se ti odmah dala na istraživanje :). Takva sam i ja. Odmah google do iznemoglosti :)
Zanimljiv tekst.
Baš me zanima šta će bit kod Zrinskih:)

:)

Sigurno ćeš i med Zrinskima nekaj zanimljivo naći :)

Jako lijepo si me iznenadila, voljela bih da jednom dodjes najavljeno i ostanes malo duze :)
Iznenadila me i tvoja vjecna mladost, ljepsa si nego prije 6g.....tebe godine kao da maze :)