Lyddiazg writes

Stvarno nisam znala nikoga tko vara ženu. Ili barem nije se meni upucavao. Nisam znala koliko su ljudi različiti od mene. Kako smo svi skupa drugačiji jedni od drugih. I na pola puta sam da napustim osude i prihvatim - mirno i staloženo. I to je onaj odraz nogama. Prema gore.

Prema shvaćanju da sigurno ima partner za mene, ali to nije nešto što se nalazi na cesti. I što mogu osim živjeti svoj život punim plućima - zapravo, ne puno. Ali, ništa drugo i nije vrijedno. Iskustvo Iskrice samo je kapital za moj književni rad i razumijevanje profila ljudi, ništa više od toga. Tako da sam zahvalna anonimnosti koja je iznjedrila brutalnu istinu koje možda nikad ne bih postala svjesna u RL areni ljudskih odnosa.

Gadna istina, ali u sridu. Sad je na meni da to ne pretvorim u gorčinu, nego izvor mudrosti, prihvaćanja i ljubavi.