Cruelty blogs continued

Svi su već rekli da tražim jednoroga. I onda, poslovno sam prisustvovala seminaru gdje je bio jedan muškarac. Evoluirani. Probuđene svijesti. Netko svjestan sebe, skroman. Netko tko je savladao neman ega i živi sebe autentično, iz sfera više razine svijesti.
- E, to - šapnuh kolegici koja isto misli da od muškaraca očekujem previše. Nasmijala se kombinacijom sreće zbog mene i - joj ti uvijek nešto... Ali onako. Lovin' way.

Spomenuo je razvod. A onda i curu.
- Priznaj da si razočarana! - šapnula mi je.

Uopće nisam. Kao i u svemu, uvijek ostvarim što želim. Ali, kvaka je da čekam, podnosim hard workam, kažem ne kadgod u srcu osjetim da nisam u tome 100%. Ja sam badass. Bilo je teško odrastati i teško se izboriti se za sebe. Ali, sad sam tu. Blesses beyond measure. Happy. Moj posao, život, društvo, obitelj, sve radi kao švicarski sat i svaki moj dan je skrušena zahvalnost.
Jer, ma koliko da sam dala od sebe, borila se i patila u tišini i rasla u samoći prihvaćanja odgovornosti - nagrada je nemjerljivo veća.

I sad pred mojim očima muškarac kakvog bih mogla voljeti. Superstar. Hero. Samosvjestan, miran. Muškarac kojeg volim.

Kliknuli smo, dogovorili izać. Ni, ne kao muškarac i žena s nekim ljubavnim planom. Kao dvoje frendova koji se upoznali. Prepoznali. Zagrlio me. I ja njega. Na hodniku konferencihe. Brate moj, pomislila sam. Divna si volim te, rekao je.

Vratio si mi vjeru u ljubav, rekla sam. Muškarca kao ti tražim. Zagrlio i rekao - doći će.

Ljubav dolazi u raznim oblicima. Moj prijatelj i utjeha putem da ne tražim nemoguće. A on, u sretnoj vezi. Al, život ne staje tu. Svi trebami pleme da nas voli. Seksualna, bračna, ljubavnička priča samo je dio slagalice. Volim i njegovu curu. Obećali zajedno izaći.


E, da. Kad te muškarac zagrli kao ljudsko biće, ne zadirući u tebe - jer svjesni smo sebe, oboje. Ne trebamo spark nesvjesnog. Jer imamo dubinu duše i predanost srca. To grije više.

A ako postoji jedan, i dovelo mi ga preko posla i pao s drugog kraja svijeta moj brat, i duša i prijatelj, past ćeš i ti. Kojem kažu jednorog, superman... I meni, kojoj kažu nerealna. You see my life? Da me pitaš 1 stvar koja me vodi rekla bih - moja nerealnost. Ne tiče me se realnost. Nego ono što ja želim.

Eto... Svim pljuvačima sa Iskrice. Napredan, evoluirani, samosvjestan, ego-less muškarac postoji.

29.09.2016. u 22:04   |   Editirano: 29.09.2016. u 22:06   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar