Marcel Proust: Jedna Swannova ljubav..Odette je za Swanna djelovala kao poticaj da on ponovo može proživjeti i doživjeti emocije, razviti osjećajnost i opaziti ljepotu u ljudima, predmetima i umjetninama...




“Jedna Swannova ljubav” roman je Marcela Prousta, a specifičan je po tome što nema tipičnu priču i fabulu u smislu uzročno-posljedičnih događaja u nekom vremenskom periodu. Roman se bavi analizom jedne ljubavne veze, odnosno govori o duhovnom stanju jednog čovjeka. Podloga koja prethodi ovoj analizi vrlo je jednostavna. Naime, Vinteuileva sonata za Swanna znači buđenje emocija i sjećanja na, za njega, posebne trenutke kada je došlo do rađanja i rasplamsavanja ljubavi koju je osjećao prema Odette de Crecy.

Odette de Crecy Swannu je predstavljena kao vrlo zanimljiva žena za zabavu iako je bila sasvim prosječna, lice joj je bilo pomalo uvelo, a duh prilično nesavršen. Susret između njih dvoje nije protekao značajno, nitko od njih nije bio oduševljen. Ipak, Swann je bio veliki esteta pa ga je Odettino lice i njezin sjetan pogled podsjetio na lik s Botticellijeve firentinske freske. Tako je Odette pridobila Swannovu pažnju i radoznalost, on je osjetio radost gledajući u nju kao što je gledao na poznatu umjetninu. Odette se svakodnevno kretala u pariškom malograđanskom društvu, uskih svjetonazora i slabo izražene duhovnosti. Ona se među njima jako dobro snašla te im je pripadala.

Obitelj Verdurinovih u svoj je krug prijatelja uvela i Swanna, a on je time bio oduševljen jer je tako mogao svakodnevno dolaziti u posjetu Odetti i uživati u njezinom ugodnom društvu. U njihovom domu Swann je čuo i Vinteuilevu frazu, sjedeći upravo uz Odette za koju je već mogao reći da osjeća nešto puno više nego što mu je ona mogla uzvratiti.

Njihov odnos bio je prožet s mnogo pažnje i ljubavi, uz mnoštvo nalaženja i odlazaka kući, Swannovim samozatajnim i plahim iskazom ljubavi prema Odette i još mnogo lijepih trenutaka. Ipak, Swannu je bio bitan samo i isključivo on. Opijenost koja je dolazila od osjećaja zaljubljenosti, ushićenošću i raskošom bujice emocija koje je Swann nakon dugo vremena ponovo osjećao.

Odette je za Swanna djelovala kao poticaj da on ponovo može proživjeti i doživjeti emocije, razviti osjećajnost i opaziti ljepotu u ljudima, predmetima i umjetninama. Bit Swannova života bila je kombinacija ljudske i umjetničke ljepote, povezanost duha i tijela, sposobnost da se sve to uoči i uživa u tome. Sve to bilo je zaslužno da Swannov život prestane biti isprazan i povezan samo s užicima koje je tražio u tijelima žena. Kako je vrijeme odmicalo tako se Odette sve više udaljavala od realnosti u očima Swanna. Ona je za njega postala Zefora s Botticellijeve freske, nesavršeno savršena, u njemu je budila čežnju, opijenost ljepotom i ljubomoru...

SLIKA ROĐENJE VENERE

Sandro Botticelli (1445.-1510.) je svoju sliku Proljeće (talijanski: Primavera), poznatu i kao Alegorija proljeća, naslikao u seriji mitoloških slika za obitelj Medici koji su se zanimali za "pogansku" tematiku (kojoj između ostalih pripada i Rođenje Venere). To zanimanje je potaknuto obnovom Platonove filozofije (neoplatonizam) koja je dovela do zanimanja za antičke teme i osnivanje Platonove Akademije u Firenci 1469. god. Proljeće je, zajedno s Rođenjem Venere, bilo predviđena za Villu di Castello, a danas se nalazi u Galeriji Uffizi u Firenci.

11.11.2015. u 21:34   |   Editirano: 11.11.2015. u 21:38   |   Dodaj komentar

dobro večer
ja se osjećam lose
Nemogu već duže vremena nikakav suvisli komentar ostaviti
koliko da brinem?

Autor: AnimaCandida46   |   11.11.2015. u 22:06   |   opcije


Napiši što ti je na srcu Anima, još je Balzac
pisao da je sretan ćovjek koji može izraziti
svoje misli i osjećaje..:))

Autor: pozitiva76   |   11.11.2015. u 22:29   |   opcije


Kako romantičan post, Alane!
Baš, priča iz nekog drugog vremena, kad su se ljudi bavili duhom i osjećajem.
Ovo je 21. stoljeće. Prošla se i faza gdje "Kupujemo stvari koje nam ne trebaju, sa novcem koji nemamo, da bi impresionirali ljude koje ne volimo.‘ Neoliberalizam, gdje se novcem više ne kupuju ni stvari (ljudi) nego sloboda.
Volja za moći ostvarila je spretnima, domišljatijima, mudrijima, povlašteni položaj. Stvaranje ugode pod svaku cijenu..i izbjegavanje bilo kakve vrste neugode je jedino čemu se danas ljudi posvećuju.

Autor: gerardina   |   11.11.2015. u 23:13   |   opcije


duh nestaje u nekom udaljenom kutku svemira..u crvotočini.
a tamo ćemo se ionako svi naći, kad-tad :)
ln!;)

Autor: gerardina   |   11.11.2015. u 23:15   |   opcije


Gero, nikada lagodan život nije stvorio velikog čovjeka,
mislio sam se skinuti s bloga još u 5. mjesecu, vjerojatno
sam ostao zbog Tebe, Paske, Mai, Juicy, Jane, Pacijenta itd..:))

Autor: pozitiva76   |   12.11.2015. u 12:52   |   opcije


Dodaj komentar