Ovaj nik vise ne koristi Alan4

A jebemu, fakat nije fer ... upokojite nick banom ili ga poklonite babi.
Toliko od mene.

GCP

*ovco kita je moja, da sam htio, mogao sam se kitit tuđom sa neta od 23+cm

Link

Možda pomogne lice: toliko karaktera, naizgled mrko, u grču.
Ali, energija drukčije govori, pogled miran, blag, poput kakvog ronina koji u stanju zena poručuje: sve će biti u redu.
Kao lik iz igrice ili filma 300.
I've been places ... i život je jebeno lijep, ne zakopavajte se ovdje.
Ponekad ljudima traba "odmor" od bloga, i sagledavanje života iz drugih kuteva.
Neću dalje ići u srž, nadam se da će onaj koji treba razumijeti "poruku".
Iako sam u odličnoj kondiciji, živahan, a i kita stoji ok, a neprijatelja nema, ili su mrtvi, ili su prestali administrirati, daću jedan savjet tragačima za vezama ili pičkom.
Možete uplatiti 10 premiuma, ali ako ne izoštrite spiku i nastup, džabe sve.
Možete biti i grubi, neotesani, prosti, žene će sve oprostiti ako odigrate dobro.
Nedavni primjer: BB- i fejsbuk stranica, kakvo lovište ... raj !!!
Jbte, pički mladih sa tvrdim sisicama, sisama, pušačkim ustima i onih premazanijih već blizu mojih godina, samo su čekale bit pojebane.
I otvorim profil Pebeli Kurac Denis, a na cover photo-u kurac (koji ste svi već vidjeli).
Napad na čula i percepciju, odmah se izdvojiti od mase, to je put.
"Zašto on ima kurac na fejsbuk fotki, kakav prostak jbte", a onda čitaju inteligentne uvide u psihu kandidata i odmah krene "čekaj malo, nešto u toj slici ne štima".
I krene crv kopkati većinu žena, tko je ovaj tip ???
Zašto ima fotku kurca ... i kopka, kopka ...
Naravno, ja kažem istinu ... to je biheviorističko-socijalni eksperiment na društvenoj mreži i vaše mišljenje i uvide bih volio čuti.
A kad se žena raspojasa sa pričom, onda je lako.
Dalje je još lakše, samo čekate pogodan trenutak za isprovocirati sukob/kontru, ali nikad ništa na silu .. sve je I don't fkn care stav.
Napunit diesel do čepa i krenuti u "berbu".
Ali, krenuti odmah, jer nema čekanja, nakon mjesec dva žena izgubi interes, a i tko bi toliko tipkao i podgrijavao vatru ???
Ako sam i jednoj osobi pomogao, dobro je.
Ne pišem sad ovo da bih popljuvao portali ili sl. čemu ?
Ovdje možete razvijati i brusiti svoje tipkačke i komunikacijske vještine, hoćete li jebati ?
Možda, ali teško ...
Završno predavanje, because I fuck on a first dates :D
Smisao mog postojanja na ovim portalima je prestao postojati, lijepo Vas pozdravljam.
Ponavljam, banirajte nick i spasite se od Alana, a i paske treba mali odmor.
Paske, nemoj se ljutiit', znaš da sam u pravu, ljudi su te ovdje promijenili i udesili.

Najdeblja trećina (korijen) je skrivena ...

Link

Vama i Vasim obiteljima svako dobro.

Link link nije namijenjen onima slabih zivaca.

Link

Link

https://www.youtube.com/watch?v=z7r80u6HJsc



Link

(link na Božin zapis je dodan, jer se čitanjem zapisa tj. komentara na tom zapisu vidi kako funkcionira Boža u maniri svoje poslovične "dobronamjernosti", dok se ne fura na zlatnog soba).

Jebem ti sve po spisku i sve ti kuglice nakacene jebem i tvoje neadministriranje i neodgovornost i poslovnu neeticnost i to sto radis samo kad se useres da ce te netko dat u medije.

Pasemi

Pozdravima se pridružuje i GCP :D
pusa

Nadahnut legendom o Johnu Smithu i Pocahontas, priznati filmaš Terrence Malick pretvorio je klasičnu priču u film o ljubavi, gubitku i otkriću u službi slave. Redatelj filma bio je tri puta nominiran za Oscara među kojima je i nominacija za najboljeg redatelja 2012. godine (Drvo života).

Godina je 1607., teritorij današnje države Virginije. U zaljev pristižu tri engleska broda u namjeri da ovdje osnuju koloniju. Kapetan John Smith (C. Farrell) je upravo, po zapovijedi kapetana Newporta (C. Plummer), pošteđen smrtne kazne, jer im na ovako ozbiljnom zadatku treba svaki čovjek. Susreću zapanjene starosjedioce što već stoljećima žive svojim urođeničkim načinom života. Iako Indijanci nisu po prirodi ratoborni, došljaci ih nagnaju na oprez, pa i obranu. Kad se kapetan Newport vrati u Englesku, Indijanci zarobe Smitha, no uoči pogubljenja ga spasi poglavica na nagovor svoje kćeri Pocahontas (Q. Kilcher), kojoj je Englez jako drag. Između njih se razvije intenzivna ljubavna veza, Indijanka počne učiti engleski, no okolnosti su takve da će Smith morati napustiti pleme zbog dužnosti koje mu nameću Englezi...

Film je režirao poznati američki redatelj Terrence Malick, nagrađen Oscarom za ratnu dramu "Tanka crvena linija". Sjajan prikaz razvoja ljubavnoga odnosa glavnih likova, izvrsna impresionistička fotografija (osobito egzotičnih, netaknutih krajolika i starinskih brodova), osebujna glazba (skladatelja Jamesa Hornera) te za tipični holivudski film suzdržani dijalozi odlike su ovoga filma. U glavnim ulogama nastupaju slavni glumci C. Farrell, C. Plummer, C. Bale i mlada Q'orianka Kilcher, izvrsna kao Indijanka.

The New World

Great poet that he is, Malick has a gift for parallelism and an affinity for romantic motifs. John Smith (Colin Farrell) arrives in America a prisoner. Chained deep inside the ship's hull, he uses his hands to catch falling drops of water and reach for the warmth of the sun that shines in the distant sky. This image of imprisonment at once contrasts and corresponds with the equally mythic vision of Pocahontas (a remarkable Q'Orianka Kilcher) swaying her arms in the wind toward the heavens. John Smith and Pocahontas find each other as if by chance; it's not exactly love at first sight but Malick's stunning shifts in register impart the intense feeling of history being set in irrevocable motion when they catch glimpses of each other in the warm summer wilderness. "Eden lies about us still," says Captain Christopher Newport (Christopher Plummer) late in the film, a fitting allusion given that Malick plays the love story between his main characters as the rapturous birth of a nation, if not the world.

NAJAVA (TRAILER) FILMA

Link

LOVE SCENES

Link

P.S. TAKO JE ZBORILA PASEMI DANAS

Mai,
Unatoc Gerinom dobronamjernom zalaganju da moja pocetna grubost prema ovom ispljuvku Alanu bude manje izrazena, jer je smatrala da je zaljubljen u mene, zbog Alanove nesposobnosti shvacanja kako nije ispravno s njegove strane:- slati okolo ime i prezime "omrazene" vege ljudima na pvt,- servirati privatne podatke o broju pokusaja suicida nekih ljudi s bloga,- psihopatoloskog izostanka osjecaja krivnje ili kajanja vezano za sapunanje daske bilo kome iz bilo kojeg razloga, manipuliranje, laganje, koje on naziva salom, bilo bi dobro kada bi ti obratila paznju na nacin na koji Alan pokusava doci do informacija od tebe u telefonskom razgovoru i pokusati se suzdrzati bilo kakvog komentara vezano za druge ljude s bloga. Gera ga vise ne zeli cuti, a ja cu mu pokusavati objasniti da je psihopat zakinut za emotivni zivot i moral koliko me bude drzao interes...

OBJAŠNJENJE PONAŠANJA PASEMI

Uvažena Pasemi se ponaša kao ostavljena mlada vjerojatno zbog frustracija
uzrokovanih rastavom braka i kvalitetom veza nakon braka, pa je dovoljan
telefonski razgovor s njezinom najboljom prijateljicom, da odmah pukne od
neopisive ljubomore, i počne osobu s kojima se 20-tak puta čula telefonom
nazivati psihopatom...Ako joj je to neka utjeha, nisam ju ništa lagao niti
obećavao ništa, tako da što se mene tiče, u biti ništa nije niti izgubila...,
tako da ne mora potvrđivati svojim ponašanjem poznatu izreku da nema
većeg bijesa i furije od ostavljene ili prezrene žene, što ovdje nije slučaj,
jer se sa njom nisam nikada našao u živo, kao sa niti jednom drugom
uživo, a virtualna ljubav ili virtualna ljubomora je već malo patoško stanje..:))

Činjenica je jedina da u 20- tak telefonskih razgovora s njom uopće nije
bilo previše govora o privatnim stvarima o njoj, koje na sreću ne znam , osim
tračeva na Blogu o nekom dečku kojeg je navodno dijelila s 2 Blogerice, ali ta
priča me nije previše zanimala...I sada budući da ja ništa drugo ne znam
o njoj, niti o prijateljicama, može mirno spavati umišljena u neku svoju veličinu
zbog koje će netko gubiti vrijeme i živce...Njezin karakter će se nepogrešivo
pokazati kroz njezino daljnje ponašanje na Blogu, a ja ću ju ako se ne smiri
staviti na Ignore, pa će svi imati mirnije blagdane. Očito je da nismo na istoj
valnoj dužini, pa ako je netko moli da ga ostavi na miru..., veliko je pitanje na
kraju tko je u cijeloj priči neurotičan i frustriran??...:))

P.S.
BUDUĆI DA SAM SE I SAM HTIO JUČER
MAKNUTI S BLOGA PREKO BLAGDANA,
OTIĆI ĆU SAM S BLOGA, IMAM KAKAV
TAKAV ŽIVOT DA BI GA TROŠIO STALNO
OVDJE NA ISPRAZNE POLEMIKE,
POSLATI ĆU PASSWORD PASEMI...:))

Mandić je u svojoj 68. godini jednako brz na jeziku kao i sredinom 80-ih, kad se u silovitom i često namjerno uzaludnom jurišu obrušio na Krležinu duhovnu ostavštinu. Njegovi su izvodi i dalje logični, efektni i jasni. Napisavši tridesetak knjiga Mandić je dobro utvrdio gradivo: Uvjeren je da čovjek može biti istinski dokoličar jedino ako se zna osamiti i potonuti u unutarnji život. Ovaj je razgovor i svojevrsna antipropaganda turizma.

Onako ugrubo gledano, što se promijenilo u dokolici prosječnog građanina otkako smo u kapitalizmu?

- To pretpostavlja da sam ja sociolog i da znam što je prosječan građanin, jer se takvim ne smatram. Svakome je očito tko je proživio barem jedno desetljeće u socijalizmu i jedno desetljeće danas da su uvjeti rada bitno različiti, da su i primanja drukčija, a i raspored vremena je bitno drukčiji. To ne govori nužno da je prije bilo bolje. Ili  da je danas u odnosu na ranije lošije. Postavljanje takvih opreka je vrlo jednostavno, privlačno i lako bi nas odvelo u nekakvu političku naivnost.

Na Zapadu, bilo gdje, ljudima je uvijek na prvome mjestu posao. Talijan, Danac ili Nijemac nikad neće uzeti slobodan dan zato da bi nekome otišao na svadbu.

- Sad nas to opet privlačno uvlači u karakterologiju naroda po geografskim područjima, što je vrlo opasna kategorizacija. Tako kažemo da je slavenski mentalitet poseban, da se balkanski, dinarski mentalitet razlikuje od romanskoga, germanskoga, nordijskoga. To ćemo svi prihvatiti, više-manje te razlike poznajemo, priznajemo i uvažavamo. Ali one ne moraju biti istinite. To su površne razlike. Ne poznajemo dovoljno sociologiju tih društava da bismo mogli utvrditi razliku.

Koliko je u nas prodrla svijest o dokolici kao o potrebnoj društvenoj svijesti?

Da se razumijemo, dokolica je luksuz, dokaz viška novca i viška vremena. A danas višak vremena ustvari predstavlja višak novca. Raspored radnoga i slobodnog vremena je takav da oni ovise jedan o drugome, i to tako da je slobodno vrijeme proizvod radnoga.
- Da se razumijemo, dokolica je luksuz, dokaz viška novca i viška vremena. A danas višak vremena ustvari predstavlja višak novca. Raspored radnoga i slobodnog vremena je takav da oni ovise jedan o drugome, i to tako da je slobodno vrijeme proizvod radnoga. Kad nam teče takozvano slobodno vrijeme, mi si utvaramo da smo slobodni. Ali ne. Mi smo samo drukčije zaposleni, podređeni procesu osposobljavanja za ponovan rad.

Dokolica u modernom smislu riječi, dakle ne u antičkom, stoičkom smislu, pokušava se svjesno naturavati ljudima širom svijeta kao produžetak radnog vremena. Mi smo danas zaposleni da se odmaramo. To je jedna vrlo teška forma. Kroz nju čovjek nikako ne može ostati sam sa sobom. Na poslu je s drugima, a u slobodnom vremenu također, jer se mora zabavljati i odmarati kao drugi.

To je vrlo lako uočljivo prema naputcima koje možemo svaki dan pratiti u medijima: trebamo ići na taj i taj dio obale, trebamo raditi to i to, moramo se zabavljati na ovaj ili onaj način. Prema tome, mi smo zaposleni da se odmaramo. To nije dokolica.(JL 2007 Igor Mandić)

KNIGA PRIMATES OF PARK AVENUE

Antropologinja Wednesday Martin šokirala je New York svojom knjigom "Primati Park Avenije"
u kojoj je bogate supruge uspješnih muškaraca usporedila s primatima iz džungle, doduše
Manhattan i jest džungla...

P.S. "Primati s Park Avenije" sa svojim partnerima ne flertuju, zapravo gotovo da uopće ne komuniciraju. Postoji rodna segregacija, muškarci vrijeme provode na poslu, za to vrijeme žene su po raznim fitness centrima, frizerajima, raznim salonima za uljepšavanje i zatezanje svega i svačega, i kad se konačno nađu skupa, kod kuće, "druže" se tako što sjede metrima udaljeni za golemim, praznim stolom ili svatko provodi vrijeme zabavljen u drugoj sobi...
Makar te žene imaju njegovana i privlačna tijela, umotana u dopadjivu odjeću, među parovima na Upper East Sideu nema puno muško-ženskog erosa. Piše da se muškarci uvijek doimaju "ometeni u nečemu, kao da se dosađuju gledajući taj švedski stol pun prekrasnih žena svuda oko njih, cijelo vrijeme, uvijek dotjeranih.."

P.S.

MALOGRAĐANIN JE DANAS PRVENSTVENO KARAKTERNA OSOBINA

Mislim da je danas naziv malograđanin prvenstveno karakterna osobina.
To su ljudi u gradu, odrasli u gradu, ali njihov mentalni sklop funkcionira
na pricipu “što će selo reći”.
Pa se tako živi i ponaša, da se zadovolji forma a ne sadržaj. Malograđani
sve rade iz pogrešnih razloga. Žene se za “dobru partiju”, žive licemjerno,
rade stvari koje ne vole samo zato što misle da će tako steći status u društvu...
Drže se ko pijani plota nekih zastarjelih razmišljanja, usudim se reći da su
mrzitelji svega spontanog, razumnog, temeljenog na vlastitoj odluci.
Važno je isključivo ponašati se u skladu s nekim nametnutim standardima,
kud svi tud i mali Mujo, Ivica ili tko već. Ne daj Bože milimetra skrenuti.
Što će netko reći?
Malograđani ne žive svoj život onako kako bi htjeli, već onako kako smatraju
da bi morali. Meni to nije život..:))

P.S.
Malograđanin je zapravo tipičan Amerikanac bez obzira kojoj klasi pripadao.
On je zaokupljen radom, stjecanjem, napredovanjem i odgojem djece, a svoje
uspjehe i neuspjehe, za razliku od domaćih malograđana - pripisuje sebi.:)))))

P.S.
Sve ženske nedoumice i problemi vezani
su za to da se ona dopadne muškarcu.
Iz neuspjelog sindroma dopadanja potiče
i najveći broj bolesnih stanja žene. Kada
se žena dopadne muškarcu, sve teče
prirodnim evolutivnim tokom, u kojem je
ona u boljoj poziciji...:)))

Neudane žene u 40-im i 50-ih godina sve više osjećaju da su njihovi ljubavni životi na suprotnoj strani, jer muškarci istih godina koriste online dating Siteove da pokupe mlađe i slobodne žene. Ali, kada je pouzdanost i seksualna zrelost postala toliko neprivlačna. Kad razvedene žene " od 45. godina s obavezom djece" počinju pisati o svojim iskustvima kao jedna prošlog tjedna, koja je otvorila je blog s izvanrednom izjavom da je na "ničijoj zemlji ", osuđena biti sama ostatak svog života. "Ja sam", napisala je: "plankton u dnu hranidbenog lanca seksualnosti i izgleda za vezu."

Single women in their 40s and 50s are increasingly feeling that their love lives are over as men their own age use online dating to cherry-pick younger models. -e extraordinary statement that she was in "relationship no man's land", condemned to be alone for the rest of her life.

"I am," she wrote, "a plankton on the food chat in of sexuality and the prospect of a relationship."

The anonymous woman, whose blog is called The Plankton, is not alone in believing that there are problems specific to being a single woman in middle age. A survey this month found eight out of 10 women over 50 think they have become invisible to men. Seven out of 10 women in the study felt overlooked by the fashion industry, while three-quarters of women in their 60s believed they had lost their identity by being labelled as a "mum".

Women and men are living longer and fitter lives; the average age at which we divorce is rising 41 now for women and 43 for men and the number of single parents is projected to rise to 1.9 million over the next decade. There is a new demographic of confident and experienced women, at their sexual peak as far as science is concerned, who would like to find a partner.

But life, friendship and love for the single woman in her mid-40s and beyond has its own particular complications and sorrows. Susan Quilliam, a relationships expert and agony aunt, said that some women were suffering "terribly".

"On dating sites men have the pick up and down the age range. They are also much more in a rush to get into a new relationship and are much less likely to give someone a second chance, which may seem callous but they are much more likely to fall in love quickly. For men, it's a case of you fulfil the criteria, let's buy the double duvet.

P.S. MOLIM ZAINTERESIRANE BLOGERICE DA KOMENTIRAJU
OVAJ ČLANAK SA SVOJIM ARGUMENTIMA, PRO AT CONTRA?

Are you a Woman Frustrated with Online Dating?

Da mi je netko samo spomenuo da ću u ovim nekim zrelim godinama postati ovisnik o nečemu, ipak puna samopouzdanja, samokontrole i svih mogućih životnih spoznaja, blago bih mu se nasmiješila i rekla: "Are you talking to me? No way".

Čitajući neki dan jedan članak na Internetu naišla sam na podatak da se 50% korisnika Facebook-a ulogira na isti čim ustane iz kreveta, dok se njih 28% ulogira čim otvori oči. Facebook mi nije osobito napet, iako se uredno kačim na njega "čisto da pogledam kaj ima" međutim, raznovrsnost ostalih mnogobrojnih internetskih sadržaja i aktivnosti svakodnevno mi plijeni pažnju i zaokuplja životni prostor. Tako se i sama ulovim da ujutro na putu do kupaonice palim "kantu" kako bi se Windowsi "digli" dok ja obavljam jutarnju higijenu i kuham kavu, pa umjesto da sjednem na terasu i uživam u cvrkutu ptičica i pogledu u daljinu, sjedam za računalo i uranjam u taj magično privlačan virtualni svijet, s kojim si, bez obzira na sve prednosti, vrlo često zagađujem um.

Osim za zadovoljavanje čudne potrebe za upijanjem mnoštvo različitih informacija o događajima i iz najudaljenijih kutaka ove planete, internet koristim za gledanje filmova zbog čega TV gotovo više i ne palim (i uopće mi nije jasno zašto plaćam tu očajnu TV pretplatu), zatim preko neta slušam radio birajući vrstu glazbe sukladno trenutnom raspoloženju, budući su mi sve stanice svijeta dostupne jednim klikom miša, sve češće na netu pronalazim i dobre knjige, iako priznajem da su mi one u koricama još uvijek puno draže.

Internet se tako, malo pomalo, uvukao u mnoge sfere mog života, kao i u živote svih nas.
Međutim, koliko god on, na te mnoge načine, naš život čini bogatijim i ispunjenijim, pružajući nam cijeli svijet na dlanu, isti je i glavni krivac što smo postali sve otuđeniji.

Sve manje iskustava upijamo uživo, u stvarnom, opipljivom svijetu te se sve manje družimo "face to face" pa dok su se nekad djeca zajedno igrala po ulicama i ispunjavala prostor zvonkom dernjavom, iritirajući pritom susjede, danas se klinci igraju odvojeno, svaki na svom računalu povezani jedino online vezom; dok su se nekad cure i dečki upoznavali po plesnjacima i klubovima, danas to čine vrlo rijetko, upoznavanje je prešlo u virtualni svijet preko raznih dejting sajtova; dok smo nekad slike pregledavali u foto-albumima, družeći se uz kavice i cerekajući se, danas to činimo svatko uz svoju kavicu lajkajući si slike preko facebook galerija; dok smo se nekada škicali po tramvajskim stanicama, plažama ili kafićima, danas kao omadžijani, buljimo u svoje smartphone, ne doživljavajući svijet oko sebe.

Kako nam je jedan poovelik dio života zaokupljen računalima i internetom kako poslovno tako i privatno, vrlo je teško ne prijeći granicu koja označava da nam je praktična primjena tog moćnog alata prerasla u ovisnost. Ako je nama odraslima već teško ne prelaziti tu granicu, kako očekivati da ju neće prelaziti naša djeca?

PACIJENTI OSJEĆAJU RANJIVOST I STRAH

Iako su takve veze napočetku bile pozitivne i dobro su utjecale na njih, naposljetku su dovele do osjećaja izdaje, povrijeđenosti i invazije privatnosti. Prema dr. Nitzanu, vodećem istraživaču istraživanje, sva tri pacijenta dijelila su istu razinu usamljenosti i ranjivosti zbog gubitka voljene osobe, relativni manjak iskustva s tehnologijom i društvenim mrežama, te nikakvu povijest psihotičnih epizoda ili korištenja droge.

Svi su pacijenti razvili psihotične simptome povezani sa istom situacijom, iluzije o osobi koja se nalazi iza ekrana, te su se osjećali ranjivima zbog informacijam koje su pružili nepoznatim ljudima preko mreže. Jedan je pacijent čak tvrdio da ga osoba iza ekrana s kojom komunicira dotiče prstima.

Prosječni korisnik na Facebook se ulogira i do 14 puta dnevno

IZLIJEČENJE IPAK MOGUĆE

- Naša je studija pokazala da unatoč mnogim pozitivnim stvarima koje mreže poput Facebooka pružaju svojim korisnicima, postoje i opasnosti koje vrebaju u takvom okruženju. Takve društvene mreže privlače ranjive i usamljene ljude, koji onda odaju svoje osobne infromacije osobama koje zapravo ni ne znaju, što može dovesti do brojnih problema, objasnio je dr. Nitzan. Dobra vijest je da se takve osobe mogu u potpunosti izliječiti, ako same potraže adekvatnu pomoć...:))


P.S. CIAOS DRUŠTVO IDEM MALO NA ODMOR OD USPALJENIH RASPUŠTENICA!!!! :)))

Možda najbolju poantu - o suvremenoj malograđanskoj dijalektici - izražava definicija malograđanina iz Anićeva rječnika: malograđanin – pejor. pripadnik građanstva nesposoban za javnu djelatnost izvan svoga izravnog interesa i sigurnosti; filistar, klajnbirger...:))
Ja sam joj pokušavao objasniti da su malograđani stupovi našega društva, stupovi ove jadne civilizacije koja počiva na ruševinama od stiropora, jedini koji će ostvariti nekakvu materijalnu i duhovnu akumulaciju – nešto, dakle, skupiti i nešto prenijeti – jer svi ostali žive od danas do sutra ili naprosto kane pobjeći…’

Takvo tumačenje malograđanstva posve je suprotno uobičajenom tumačenju domaćih pisaca lijeve orijentacije, od Krleže do danas. Malograđanstvo je kod nas naime uvijek sinonim najrazličitijih oblika uskogrudnosti, nesposobnosti, polu-obrazovanosti, nacionalizma - ukratko: svega negativnog. Pojam malograđanstva dio je standardnog pseudo-sociološkog arsenala svih naših razgovora: od pijanih razgovora ‘kod Žnidaršića’ (iz najboljeg hrvatskog filma 'Tko pjeva, zlo ne misli'), do kvazidubokih analiza hrvatskoga društva današnjih kritičara iz egzila. I dok su nekoć malograđani bili skrušeni, bogobojazni seljaci iz austrougarskog blata kojima je na zidu visjela carska slika u gradovima koje je povijest pregazila, danas su oni primjerice glumci u šibenskoj predstavi Brechtovog 'Pir amalograđana' Dražena Ferenčine (i u drugoj Brechtovoj drami - 'Bal malograđana') - potrošači zadojeni konzumom, suvremeni lumpenproleteri, sitni trgovci, raspojasane prostitutke koje svojim ponašanjem podržavaju status quo i krupni kapital.

Klajnbirgeri u svijetu

Malograđanstvo je zanimljiv, ali sociološki krajnje neartikuliran pojam. U klasičnoj sociološkoj studiji Roberta i Helen Lynn iz 1929. pod naslovom 'Middletown. Studija modernog američkog života' i njezinu nastavku ‘Middletown u tranziciji' iz 1933., malograđanin je zapravo tipičan Amerikanac bez obzira kojoj klasi pripadao. On je zaokupljen radom, stjecanjem, napredovanjem i odgojem djece, a svoje uspjehe i neuspjehe, za razliku od domaćih malograđana - pripisuje sebi. Baš kao i onaj Cvetnićev.

Ustvari, ni kod nas, ni u svijetu, ne postoje relevantne sociološke studije 'našeg', ili kako bi neki rekli – kritičkog - poimanja malograđanstva. Engleski jezik za taj naš pojam nema ime. Najsrodniji po značenju jest pojam 'pikvikovski', Dickensovo ime za uskogrudnog naivčinu i laika, s pomalo čudnim i neortodoksnim stavovima o životu.

Francuski pojam petit burgeois, nešto nam je bliži i precizniji: on označava (sva) ponašanja stanovnika malih gradova, za razliku od bjelosvjetskog ponašanja krupnih buržuja i njihovih oponašatelja iz metropole, o kojima znamo iz romana Guya de Maupassanta i Balzacove 'Ljudske komedije'. Ali i u tim romanima malograđani predstavljaju nešto socijalno solidno, naivno-moralno (i anakrono), čemu se svi građanski skorojevići, baš poput Filipa Latinovicza, rado vraćaju kada genijalni planovi za opstanak u velikom svijetu propadnu.

Čak ni austrijski – nama najbliži K.u.K – pojam klajnbirgera ne vrijedi za nas. Musilov 'Čovjek bez svojstava' postao je sinonim modernoga čovjeka, Thomas Bernhardt brutalnom kritikom malograđana skandalizira visoku kulturu prave metropole, a nobelovka Elfriede Jelinek cijeli svijet. Jedino je porijeklo njihove potrebe za skandaliziranjem javnosti možda isto kao i kod nas: pobuna protiv reda na kojemu je izgrađena civilizacija.

Filozofija palanke: udes kao privilegij

‘Filosofija palanke’ srpskog autora Radomira Konstantinovića (iz 1969. ponovno objavljena 2004.) također govori nešto o nama. ‘Palanka je naša sudbina, naš zao udes. Istorija nas je zaboravila, kao u nekakvoj velikoj rasejanosti. Između sela i grada, ovako zaboravljen, svet palanke nije ni selo ni grad. Njegov duh jest duh između plemenskog, kao idealno-jedinstvenog i svetskog duha… Kada se (taj duh) oglašava za prokletstvo, on hoće tu izuzetnost. To je duh, zaboravljen od istorije, koji pokušava ovaj udes da preobrazi u svoju privilegiju.’

Link

P.S. Malo sam ošacovao službene jelke na 2 Glavna Gradska Trga,
nisu veće od 8 m, moja sva tri frontalna cedra su veća, znaći nisam
više kleinbirger? :))

P.S.
Mislim da je danas naziv malograđanin prvenstveno karakterna osobina.
To su ljudi u gradu, odrasli u gradu, ali njihov mentalni sklop funkcionira
na pricipu “što će selo reći”.
Pa se tako živi i ponaša, da se zadovolji forma a ne sadržaj. Malograđani
sve rade iz pogrešnih razloga. Žene se za “dobru partiju”, žive licemjerno,
rade stvari koje ne vole samo zato što misle da će tako steći status u društvu...
Drže se ko pijani plota nekih zastarjelih razmišljanja, usudim se reći da su
mrzitelji svega spontanog, razumnog, temeljenog na vlastitoj odluci.
Važno je isključivo ponašati se u skladu s nekim nametnutim standardima,
kud svi tud i mali Mujo, Ivica ili tko već. Ne daj Bože milimetra skrenuti.
Što će netko reći?
Malograđani ne žive svoj život onako kako bi htjeli, već onako kako smatraju
da bi morali. Meni to nije život..:))

P.S.
Malograđanin je zapravo tipičan Amerikanac bez obzira kojoj klasi pripadao.
On je zaokupljen radom, stjecanjem, napredovanjem i odgojem djece, a svoje
uspjehe i neuspjehe, za razliku od domaćih malograđana - pripisuje sebi.:)))))

P.S.
Sve ženske nedoumice i problemi vezani
su za to da se ona dopadne muškarcu.
Iz neuspjelog sindroma dopadanja potiče
i najveći broj bolesnih stanja žene. Kada
se žena dopadne muškarcu, sve teče
prirodnim evolutivnim tokom, u kojem je
ona u boljoj poziciji...:)))

P.S.
PORUKA ZA BLOGERICU PASEMI

OK, PASEMI PROSVJETLJUJ NEKOG
DRUGOG, JA NISAM NA TVOM NIVOU,
PA SI NAĐI NEKOG PAMETNIJEG,
MLAĐEG, LJEPŠEG I BOGATIJEG!
LJUDI SAMI BIRAJU PARTNERE I
PRIJATELJE I ZAŠTO BI UOPĆE
BILI S NEKIM TKO IH OPTEREĆUJE?
NADAM SE DA ĆEŠ NAĆI NEKOG
TKO JE "DOBRA PARTIJA"!!!!!
JA OSOBNO AKO ME NETKO OPTEREĆUJE
NE BI TAKVU OSOBU TRPIO DA JE MISS
SVIJETA, NOBELOVKA PO PAMETI, I MILIJUNERKA
PO KAPITALU I DAMA S PEDIGREOM!!!!!

P.S. Pasemi, dobila si 10 žutih i 2 crvena kartona,
tu mi daješ kao Eternis neke psihijatrijske sam
svoj shrink dijagnoze, tražiš da napravim MR,
zbog tebe sam 2 nicka izgubio, ako hoćeš da
me vidiš morati ćeš mi se nacrtati na vratima
od vrta s dobrim objašnjenjem svog ponašanja??

Posljednjih godina sve se više priča o razvoju robotike i umjetne inteligencije, a brojni znanstvenici upozoravaju kako bi u budućnosti roboti mogli 'uzeti' radna mjesta milijunima ljudi. Oni mogu raditi 24 sata dnevno bez pauze, praznika i godišnjih odmora, ne treba im plaća i neće se buniti na radne uvjete, posao bi mogli obavljati brže i učinkovitije od ljudi, a s razvojem umjetne inteligencije roboti bi mogli predstavljati i opasnost za čovječanstvo. No, znanstvenica s fakulteta u Leicesteru Kathleen Richardson upozorava na još jedan sve popularniji trend kojeg treba što prije zaustaviti, a to je razvoj robota koji će se koristiti za seks. 'Robotska industrija sve veći fokus stavlja na robote za seks te su modeli koje razvijaju i uloge koje će imati zaista jako uznemirujući', objasnila je Richardson za BBC. Ona je pokrenula kampanju u kojoj želi zabraniti razvoj robota koji će se koristiti isključivo za seks jer smatra kako je uporaba takve tehnologije 'nepotrebna i nepoželjna'. Lutke za seks postaju sve sofisticiranije, a u budućnosti i s razvojem umjetne inteligencije postat će još naprednije i realnije. No, Richardson smatra kako će takve lutke i seksualni roboti samo pojačati tradicionalne stereotipove o ženama, dok će se veze između ljudi svesti samo na fizičke odnose. Dok ona pokušava zabraniti razvoj ovakvih lutki i robota, kompanija True Companion najavila je kako radi na razvoju prvog seks robota te bi se njihov robot Roxxxy na tržištu trebao pojaviti do kraja godine.

Za razliku od Richardson, u ovoj kompaniji smatraju kako danas postoji velika potreba za ovakvim proizvodima – napominju kako roboti za seks nikome neće zamijeniti djevojke ili žene, već je to rješenje za osobe koje su trenutno nisu u vezi i koje, osim interakcije s ljudima, 'sreću i zadovoljstvo mogu pronaći i na drugačije načine'. Douglas Hines iz True Companiona nada se kako će Roxxxy s vremenom moći učiti stvari koje njen vlasnik voli i ne voli te bi čak mogla i razgovarati s vlasnikom. Prema onome što Hines priča, čini se da bi takvi roboti zaista mogli zamijeniti ljude jer on vjeruje da će osobe koje kupe ovakve robote većinu vremena provoditi s njima družeći se kao i s drugim ljudima, dok će seks biti samo mali dio svakodnevnih aktivnosti. Autor knjige 'Seks s robotima' David Levy vjeruje kako će tržište za ovakve lutke, odnosno robote poput Roxxxy biti iznimno velike te će do 2050. intimne veze ljudi i robota biti uobičajene...