Mogu li prosuti riječi po stolu? Mislim da mogu.....

skupljam med za svaku izgubljenu misao.
nemam kraticu za sunce. nemam inačicu za poljubac.
na odjelu izgubljeno-nađeno posrćem.
tražim polog, dokaze, trivijalne znakove sreće,
pisma, bilježnice…
zrak se obrušuje na mene u velikim kružnicama.
kaplje sveprisutne prošlosti sažimaju sadašnjost.
meso lubenice je crveno i svježe. treba ju gristi i pustiti sok.
vodeni stupići iz svježe ohlađenog svemira
ispiru šarene smrknute šare s lica.
klica straha pod mokrom košuljom. gorka je koštica kajsije.
hoću li je zagristi ili ipak …?
skupljam med u bočicu za svaku izgubljenu misao,
posrćem i čekam buđenje.

nek ti neko baci grah...

ne bi bilo zgoreg

vilipov pogled starca što smišlja koji prst sada osladiti dok med se kliže kroz odškrinutu pukotinu
šećer livade za djecu igri sklonoj, a za me kesten što oporošću,i gorčinom prikriva slatkoću na prvi mah prikrivenu

drhturavo meso lubenice pod prstima mi na očigled zori
nek izdajničke mrlje slasti iskažu se na površini vreloj
tragovi zubiju ondje gdje pogled smrtnika rijetko seže odaju putevesretnika
maline se polako tope pod jezikom dok zemlja podrhtava

bočica nestaje dok slijedi misli a slatke ljepljive kapi smješe se s poda

daj..daj...skužila sam, bolji si od mene...he he...al slatka je ta lubenica, a med bi stvarno bilo dobro kušati...

gorčina od opne dolazi a neki tvrde da i određenu količinu otrova sadrži. nije li ludo onda skidati tanku kožicu dok sjemenke marelice proždireš i onda odjednom preplviti se gorčinom.
daleko je od smrtnosti ono što mogu na taj način skupit

ne baš cijelu teglicu, ali....

kolko ima ima. pretjerano je tražit više no što ima
asad idem vježbat dalje
valda se i uspnem nekamo putem

tko će pojest tuce sjemenki od kajsije nek se javi prvi.....

prvi

ha ha...dobro...kad ih bude, pojest ćeš ih sve i ne smiješ pravit facu da je gorko....ili nedajbože žalit se poslije....