otrovni web log..

..........Lako je svuci odjeću i voditi ljubav...... Ljudi to stalno rade..... Ali, otvoriti dušu nekome.....
otvoriti im odaje svog duha..... misli... strahova.... budučnosti nada i snova... to znaci biti...
gol do gole koze......!!!!!

Zamisli postoji dan..u kojem se svi smrzavaju..nose rukavice i šalove..debele kape..psuju galame i podižu ruke na nebo..a ti ušuškan u nečiji zagrljaj..koji ti idealno pristaje..tvoj je broj..mirno sjediš i smješkaš se svim tim promrzlim ljudima...

Znam da mrziš utorke, znam da izjbegavaš lokve na cesti. A znaš li ti, da se neke pobjede dobijaju na juriš?!

Psssst moja mala mrvice! Nemoj previše glasno pričati o našoj ljubavi i sreći, možda te čuje tuga pa dođe da nam sve pokvari.Jer znaš, mrvice, tuga je zločesta. Zato budi tiši jer nikad ne znaš kad ona sluša..

..mi smo samo jedno drugom vraćali inat s kamatama i nijedno od nas dvoje nije htjelo pogaziti vlastiti ponos..žao mi je jedini, ali dobili smo baš onako kako smo zaslužili..

Da .. postoje i žene koje padaju na romantiku .. ruže .. pjesme i ostale sitnice .. Kojima novac nije prioritet .. već ljubav .. Koje bi sjele sa vama da pričaju o vašim problemima .. zagrlile vas i utješile .. pričale sa vama do jutra .. Kojima glupa poruka više znači od nekog skupocjenog poklona .. koje probdiju cijelu noć zbog vas .. Koje znaju da VOLE .. *

Jednog dana farmerov magarac je upao u bunar. Životinja je rikala sažaljivo dok je farmer pokušavao da pronađe način da je izvuče. Na kraju, farmer je odlučio da je životinja stara, a i bunar treba zatrpati.

Magarac nije bio vriedan truda. Zbog toga je pozvao svoje komšije da mu pomognu. Svako je uzeo lopatu i počeo da ubacuje zemlju u bunar. Na početku, kada je magarac shvatio što se dešava, počeo je da riče.

Ali, nakon određenog vremena, na iznenađenje svih, smirio se. Nakon mnogo lopata zemlje, farmer je na kraju odlučio da pogleda u bunar i bio je začuđen prizorom. Sa svakom lopatom zemlje koja bi pala na magarčeva leđa, on je uradio nešto začuđujuće.

Otresao bi zemlju sa leđa i popeo se na nju. Kako su komšije nastavile da zatrpavaju bunar, on bi otresao zemlju i popeo se malo više ka otvoru. Ubrzo, magarac je došao do vrha bunara i iskočio iz njega.

Život će da vas zatrpava zemljom, raznim načinima. Trik je da izađete iz bunara, otresete zemlju, i popnete se malo više svaki put. Svaki naš problem je stepenica.

Možemo izaći i iz najdubljeg bunara samo tako što nećemo odustati. Otresite probleme i uzdignite se!

Dobih pjesmu koja kaže da srušim zid..
Ovo je puno lakše reći nego učiniti. Razni su načini kako se ljudi bore kako bi zadržali vlastitu ovisnost svojih osjećaja o drugima. Negiraju da je to uopće moguće, kažu da je to moguće, ali da su oni "eto, takvi..."i take it or leave it, ulaze u promjene, a onda shvate da one nisu bezbolne..i da mogu nositi sa sobom određene posljedice i na kraju ostaju okruženi vlastitim zidovima, osuđujući druge zato što su ih izgradili tako visoke..

što napravili smo
što napravili nismo
nije bilo ništa i bilo je sve
kao kroz ples obilazimo se
prateči čija je tuga veća
čija je čežnja stvarnija
igramo se ogledala
a zrcalimo samo
goli strah

Ne mogu da shvatim taj strah zbog kojeg se odlazi, odustaje, prešuti.Strah zbog kojeg biraš jedno, a želiš drugo.
Ne mogu da naslutim život naslikan takvim odlukama..

mjesec svjetla, snijega i praznika..vrijeme za pomirenje ili kraj nekim stvarima..završi ono što si započeo i nadaj se da će ti se želje ispuniti..

postoji trenutak u životu kada čovjek shvati ..tko je važan..tko više nije važan..tko nikada nije bio važan..i tko će uvijek biti važan ..!

Na svijetu uvijek postoji jedna osoba koja čeka onu drugu, bilo to na sred neke pustinje ili usred nekog velikog grada. I kada se te osobe sretnu i njihovi pogledi se ukriže, sva prošlost i sva budućnost gube svaki značaj i samo postoji taj trenutak.

Paulo Coelho

..Ne trudi se, neće ti se ona vratiti. Sada ima bolji život, uspjela je pobijediti sebe i okrenuti novu stranicu. Vjeruje u sretne završetke, a u njezinoj knjizi života slova su čitka, nisu kao nekada umrljana suzama za koje si ti kriv. Žao ti je, ne možeš podnijeti da su sve njezine rijeći postale stvarnost. Boli te više nego nju, noćima ne možeš spavati jer te onaj dan kad si je otjerao od sebe ne napušta, svaku minutu nade se sitnica koja te podsjeti na najveću grešku u tvom životu. Hrabra je ona, ali zato ti nisi. Nemaš snage pogledati je i vidjeti sebe kako padaš u njezinim očima. Zaslužio si prijatelju, samo ona ima srca i oprostila ti je, ali nekim čudom, potpuno neprimjetno, navela te na to da ti sam sebi ne možeš oprostiti...

dragi Djeda Mraze...
prvo da te pozdravim,nismo se dugo vidjeli uživo,kolko se sjećam nisam ti to nikad rekla pa koristim priliku,neka priča ko šta oće,ja još uvijek vjerujem u tebe.
to što sve stigneš obić za jednu noć samo znači da imaš dobre putničke veze jer kad pogledaš malo bolje,nije to dosad niko ni pokušao,pa ne može ni tvrdit da se ne može...ustvari,možda i stoji ona teorija da tebi dan duže traje nego nama smrtnicima,a i ti sobovi ko zna šta im daš da puše kad lete pa još i saonice vuku...
upitno nije da si zaboravio na mene i prošle godine kao što ćeš i ove vjerojatno.
znam,djeca su na prvom mjestu pa se ne bunim,to tako mora bit al te jednu stvar molim...
ne smeta me recesija,mislim da je čak i dobro došla,ljudi se okreću jedni drugima za pomoć,neimaština i krediti između nas stvaraju neraskidive veze...
ne smeta me ni što radim po cijele dane samo da bih platila račune,inače bi imala punu kuću stvari bez kojih očito mogu...
ne smeta mi ni što neće bit godišnjeg odmora,vlakove i more ću puno više cijenit ako ih vidim jednom u pet godina...
božićnica kome treba ustvari,ionako bi otišla todoriću koji ima i previše...
svaki auto je dobar dok vozi,pa nisam tinejdžer da brinem o tome kako mi auto stoji...
tehnike je u kući ionako previše tako da bi bilo koji aparat samo dizao račune za struju,jel mi to treba?ne treba...
ali jednu stvar te molim...
donesi mi par kila živaca da sve ono što me čeka u narednoj godini prođe što bezbolnije.važno mi je da imam bar do uskrsa a onda ću vidit šta se može sa zekom odradit.al donesi prave,ne one kineske što traju par dana.ništa drugo ne tražim i ništa mi ne treba...
eto i oprosti ali ove godine kad dođeš neće bit onih čokoladnih kuglica kao prošle...
hebiga,kriza je..