Brisanje

Nakon dugih pet godina, brišem account na Iskrici. Kužim, kriza je, trebaju namaknut pare od nekud, ali, premium članstvom ne dobiš puno. Bila sam premium prije par mjeseci, i svejedno si opet morao davat pare ako si htio pogledati nečiji dosje itd... dakle, to je varka, po meni.
Jedino kaj sad dobiješ članstvom, su poruke ostalim članovima. Ma daj.

It was fun while it lasted =)

Ne znam koliko im je ovo dobro za sajt, jer će im propast, kao i svaki drugi pay site kod nas u Hrvatskoj, osim eventualno, Smokve, ali to je drugi par rukava.

Pozdrav ;)

Uredi zapis

16.11.2010. u 10:43   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

Tale of a Gothic Princess

Princess Dominica looked so beautiful
All dressed in black
With white make-up and dark purple lips

She sat on the throne so full of majesty
The onlookers were dazzled by her beauty
And worshiped the ground she walked upon

The King was not well
And expected to die soon
And the Queen had died long ago
So the young princess would soon rule the Kingdom

Everyone was impressed with her intelligence and grace
She carried out her duties without question or complaint
And she would always greet new visitors with a smile

Once the audience was over she would return to her rooms
In the privacy of her own room she would cut her wrists
And let the blood pour into a bowl
She would force food down her throat until she could eat no more

Then she would go to the lady’s room and be violently sick
Underneath all her garments she was painfully thin
She felt so much pressure to be beautiful
She had many suitors but none that she loved

A stranger from abroad arrived one day
And stole her heart
But he was not a suitable match for a princess

A handsome sailor of common stock
She pleaded with her father to let her marry
But he doggedly refused her request
One night she took the blade
And slit both her wrists
Not a cry for attention
But an attempt to take her life
Living was a torment to her
The expectations too high
The rewards lacking in true value

Her dead body was found the next morning
And all the towns folk mourned her death
The beautiful princess had departed this land
And headed off above the clouds
To find a happier resting place

A traditional Gothic funeral was held
To celebrate her life
Many fine words were said
And then her body was buried
Under a thousand red roses

Her Cousin Isabella was now next in line
And took over the royal duties
A heavy burden for a fifteen year old to deal with
“So many souls are sacrificed on the road to glory”

Uredi zapis

25.01.2010. u 20:56   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

A Poem by a Palestinian Youth

Eye to Eye
by: Gihad Ali

Look into my eyes
And tell me what you see.
You don't see a damn thing,
'cause you can't possibly relate to me.
You're blinded by our differences.
My life makes no sense to you.
I'm the persecuted Palestinian.
You're the American red, white and blue.

Each day you wake in tranquility,
No fears to cross your eyes.
Each day I wake in gratitude,
Thanking God He let me rise.
You worry about your education
And the bills you have to pay.
I worry about my vulnerable life
And if I'll survive another day.
Your biggest fear is getting ticketed
As you cruise your Cadillac.
My fear is that the tank that just left
Will turn around and come back.
American, do you realize,
That the taxes that you pay
Feed the forces that traumatize
My every living day?

The bulldozers and the tanks,
The gases and the guns,
The bombs that fall outside my door,
All due to American funds
Yet do you know the truth
Of where your money goes?

Do you let your media deceive your mind?
Is this a truth that no one knows?
You blame me for defending myself
Against the ways of Zionists.
I'm terrorized in my own land
And I'm the terrorist?

You think you know all about terrorism
But you don't know it the way I do,
So let me define the term for you,
And teach you what you thought you knew.

I've known terrorism for quite some time,
Fifty-five years and more.
It's the fruitless garden uprooted in my yard.

Terrorism breathes the air I breathe.
It's the checkpoint on my way to school.
It's the curfew that jails me in my own home, And the penalties of breaking that curfew rule.

Terrorism is the robbery of my land,
And the torture of my mother,
The imprisonment of my innocent father,
The bullet in my baby brother.
So American, don't tell me you know about

The things I feel and see.
I'm terrorized in my own land
And the blame is put on me.
But I will not rest, I shall never set
For the injustice my people endure.
Palestine is our land and there we'll remain until the day our homeland is secure.

And if that time shall never come,
Then we will never see a day of peace.
I will not be thrown from my own home,
Nor will my fight for justice cease.
And if I am killed, it will be in Falasteen.

It's written on my every breath.
So in your own patriotic words,

Give me liberty or give me death.

Uredi zapis

25.01.2010. u 0:28   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

nekaj o FER-ovcima

btw to je jedan FER-ovac napisal i stavil na forum.hr da ne bi bilo nismo znali!
Ako niste upoznali ferovca, propustili ste jedinstven primjerak narcisoidnog idiota koji sebe i svoj faks diže u nebesa, istovremeno pljujući po svim ostalim faksevima. S tim da, ako idete na tehnički fakultet koji nije FER, onda eto, može to stat, ali FER je FER, elitni faks gdje je matematika teža i od onoga što rade PMF-ovci, a kamoli ne neki tamo strojari i gradjevinci i ostala gamad. Ali ako idete na netehnički fakultet, čuvajte se. Netehnički fakulteti su tečajevi koji samo stvaraju gužvu na burzi rada, štancaju diplomirane pitajisusaštoveć koji neće imati posla u struci jer ih ima ko govana i na kraju će raditi u dućanu i na baušteli. FER-ovac naročito mrzi ljude s filozofskog fakulteta, prvo zato što se na filozofskom ne radi ništa i to je sve hrpa komunjara, lijenčina i napušenih hipija (što, budimo iskreni, donekle i jest), a drugo i najgore, filozofi nemaju svoju menzu i dolaze jesti na FER. Katastrofa, pošteni ferovac koji je na faksu od 8 ujutro do 8 navečer i ima hrpu labosa mora moći jesti onda kada to poželi. Ovako, ferovac dodje s predavanja pun predivnih tehničkih znanja koje je upijao sat-dva, a kad tamo šta, slova mu stave. Pun red hebote, i to sve neke debele žene s filozofskog koje studiraju indologiju i onomastiku ili bohemistiku i cillit bangistiku. Od toga ih je 60% skroz u crnome, 95% ih ima dredove, svi imaju žute prste jer samo puše duhan, valjda od nervoze jer su svjesni da su potratili 4+ godine života na nešto što neće nikada raditi i od čega društvo nema nikakve koristi, i svaka druga žena ima ili one šarene dokoljenke koje izgledaju kao gay zastava, ili traperice i iznad njih suknju. I kako sad da ferovac čeka u redu, ne može on, labosi ovo ono, i ferovac, jer je na svom faksu, ferovska menza ferovcima, love it or leave it, ferovac primijeni svoje tehničko znanje pokupljeno iz kolegija "Preskakanje reda I i II" i "Ulazak u red odmah tamo di su tacne, i pritom sa sobom povući barem 10 kolega iz grupe". Naravno, kad udje sto ferovaca u red ispred svih ostalih, red se neće pomaknuti sat vremena, ali tome su krivi filozofi koji dolaze jest na fer, a imaju SC pet minuta dalje, mater im anarhističku. Drugi fakultet koji ferovci ne mogu podnijeti je Ekonomija. Ekonomija je simbol laganog faksa, tako rekuć večernja škola. prekvalifikacija za one koji su završili neku trogodišnju obrtničku srednju školu. Na ekonomiji oni imaju funkcije ono, iks na kvadrat plus e na iks i sve to kroz iks plus 4, i sad tu ispituju tijek funkcije, ma daj ono, to ferovac riješi u jednom redu, dok trese kujac poslije pišanja. Mada, ferovac uvijek nakon pišanja ostane malo duže tresti spolovilo jer zna se kakav je seksualni život ferovca, kao frizura od Vladana Alanovića, trč trč pa dlaka, i ono, svi pitaju što-sex, a ferovac pita cyber-što? Korijen te iracionalne mržnje ferovaca spram ekonomista je što znaju da su potrošili 4+ godine učeći kojekakve diferencijalne i Maxwellove jednadžbe i neka programiranja i ovo i ono, da bi im danas sutra šef bio neki gotovan s Ekonomije koji ne zna kako ide a plus be sve na kvadrat, integrale zove "ono sa zmijicama" i misli da je diferencijalna jednadžba nešto oko auta. I auto mu je naravno bolji od ferovčevog koji je učio krivuljne integrale zato da bi mogao vozit Daciu Logan dok je ekonom išao na faks da bude vidjen i danas vozi Hondu R-Type i kaže ferovcu "momak, ajde odi mi po makijato i kroasan s čokoladom". Ferovac za osvetu napiše funkciju u C-u koja sto puta ispiše "Mrzim svog šefa" i onda to ispriča drugim ferovcima i svi se tome zajedno smiju. Neće njih ekonom zajebavat. Medjutim, nije tu kraj svestranim ferovcima. Kao i Hrvati, ferovci se najviše vole klati izmedju sebe. Čujem da imaju tamo više smjerova pa ono, kao, odeš na jedan smjer pa ti se ovi drugi smiju, moj smjer je bolji, tvoj je tečaj, mi radimo ovo, je a mi radimo ovo, a vama samo upisuju ocjene, a mi imamo ovog asistenta. Strašno. A da ne govorim o odnosu "starih" i Primorčevih studenata. Imam frenda na FER-u po Bolonji, pričao mi je svašta i nisam vjerovao dok nisam i sam vidio i čuo. Bolonjci su za tradicionalne ferovce jedan stupanj iznad ekonomije. To je srednja škola, stoje u istoj učionici, imaju domaće zadaće. a posebno duhoviti ferovci pitaju kad je roditeljski sastanak i moraju li se držat za ruke u redu po dvoje prije nego što udju u predavaonicu. Istina je samo i jedino da su i bolonjci i ovi originalni jednako veliki idioti. Ostale fakultete ferovci vole procijeniti po tome koliko tamo ima pičaka. Kao, ovaj faks, iako je društveni, dobar je jer ima zgodnih cura. Cure su na FER-u kao Jetiji. Em dlakave i velike, em im je samo postojanje upitno i nedokazano. Ne znam samo što bi ferovac radio sa zgodnom curom, prvo bi joj ispričao vic o dvije funkcije i derivaciji, onda bi je pitao je li ikad overklokala procesor i na kojoj je temperaturi pod punim opterećenjem kad pokrene Super pi. Kad ne bi zaroktala od ushićenja nego bi ga odjebala te otišla bludničiti s nekim s Ekonomije, konstatirao bi da je lezba i ogovarao je s drugim ferovcima za kriglom virtualnog piva u World of Warcraft i odmjeravao sise i dupeta oskudno odjevenih elven čarobnica.

Uredi zapis

18.05.2007. u 17:26   |   Komentari: 8   |   Dodaj komentar

Potpourri of Stench

She entered the basement with trepidation
And was immediately struck, almost at a spiritual level
By the horrid fetid smell
She looked around, frightened, speechless
Trying not to breathe
He glanced up from his work
Cigar smoldering in his mouth
Animal carcass half butchered before him
Full diaper pail, with cover broken, awaiting repair
Emanating an odor so foul
That the waves of stench rippling away
From his own body never even reached her.
She gagged, caught the vomit in her mouth,
Turned and ran up the stairs
To a toilet
Heaving
He watched her go and listened to her retching
And slowly, finally,He smiled
Amused and satisfied.
She would never violate his space again.

Uredi zapis

08.02.2007. u 19:24   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

kaj je ovo?!!!

zionisti i pro zionisi vode ovaj site il kaj???? ne pase vam ISTINA HA! **** vam ******* **** jedna zionisticka!
malo sam posizila danas ;)

Uredi zapis

28.01.2007. u 15:41   |   Komentari: 17   |   Dodaj komentar

Priča o Jacku

pošto je Samhain... neki ga zovu Halloween, evo da stavim jednu pričicu koju sam prevela ;) uživajte...
 
Jednom davno, u dalekoj zemlji živio je čovjek po imenu Jack.
Jack je bio zgodan muškarac, visok i jak, podjednako dobar u bitkama kao i u krevetu. Imao je jako puno prijatelja i djevojke su se zanimale za njega. I tako je usred bitke u kojoj je ubijao neprijatelje svoga plemena, odjednom ugledao prelijepu viziju. Ženu, koja je bila toliko lijepa da nije mogao vjerovati da tako lijepo biće može postojati, tamnih očiju i tamne kose, puti bijele kao prvi netaknuti snijeg, kako upravlja plamenom kočijom sa kopljem u ruci i sa dva gavrana na oba ramena.
Kada se kočija približila Jacku žena je progovorila: ''Pođi sa mnom, jer ja te volim i bit ćeš sa mnom zauvijek.''Ali Jack se prestrašio jer Ju je prepoznao po onome što Ona je: ''Ne želim poći s tobom,'' odgovorio je dok mu je glas podrhtavao, ''Ja te znam – Ti si Morrighan, ti uzimaš živote, i ja još nisam spreman umrijeti.''
Oči su zasjale Boginji u ponosu i srdžbi, primila je uzde na kočiji i otišla iz Jackove vizije. Ali dok je tako začuđeno stajao, neprijatelj ga je napao mačem i posjekao ga po licu. Nije umro od te ozlijede, ali njegovo je lice bilo zauvijek unakaženo, i djevojke koje su se prije lijepile za njega, sada su bježale u strahu. I tako Jack se nije oženio.
Vrijeme je prolazilo. Jack je naučio umjetnost harfe, i postao je poznat diljem zemlje po prekrasnim melodijama, iako nije znao pjevati, ruke su mu bile vješte i nježne, i njegove melodije su donosile veselje i tugu srcu. I tako se dogodilo da kada je Jack putovao, zaustavio se u Svratištu na križanju. Večeru mu je bila poslužila prekrasna žena srednjih godina, lijepe figure, sa tamnim sveznajućim očima i blijedim licem. Kada se Jack popeo u svoja kola i bio spreman krenuti na put, ta ista žena, noseći taman ogrtač je iskoračila iz sjene drveta.
''Ne moraš dalje putovati Jack,'' rekla je, ''Dođi sa mnom jer ja Te volim, i bit ćeš uz mene zauvijek.'' Ali Jack se prestrašio jer je Ju je prepoznao po onome što ona je: ''Ne želim poći s tobom, '' odgovorio je dok mu je glas podrhtavao, ''Ja te znam – Ti si Morrighan, Kraljica Fantom i ja nisam još spreman umrijeti.''
Oči su zasjale Boginji u ponosu i srdžbi, ali okrenula se i otišla dok je njen tamni ogrtač lepršao za njom kao gavranovo krilo sve dok nije nestala u sjeni.
Jack je nastavio dalje svojim putem, ali pola milje dalje uzduž ceste njegovi konji su se prestrašili i potrčali kao da ih vrazi gone. Kola su se preokrenula, i bio je teško ozlijeđen kada je ispao i pao pod kotač. Nije umro, ali je izgubio ruku i nije mogao nastaviti svirati svoju harfu.
Vrijeme je prolazilo. Iako Jack više nije bio ratnik niti je svirao harfu, njegova obitelj, njegovi bližnji su se brižno brinuli o njemu. Ali svi starimo, i tako s vremenom su njegova braća i sestre ostarjeli, i mlađa se generacija nije toliko brižno brinula o njemu kao njegov najbliži rod. I tako se dogodilo, nedugo nakon smrti njegovog posljednjeg brata kada je prelazio rijeku tamo gdje voda nije bila duboka. Bila je kasna jesen, kada se zastavio na obali da skine cipele i čarape da može zagaziti u hladnu vodu. I onda, kada je opet podigao pogled, primijetio je nešto čudno. Na jednoj polovici obale gdje je on stajao je vidio crvene i žute listove, dok na drugoj je bio snijeg, koji kao da je tamo bio tjednima. Iza snijega, iza tamnih obrisa starih drveća, vidio je selo, polu sakriveno maglom. Neki prozori na kućama su sjali toplim, zlatnim sjajem koji su se činili poznatim i ostavljali su dojam da je on tamo dobrodošao.
 Ispred jedne kuće mislio je da je vidio svojeg mrtvog brata kako mu maše i onda je nestao u magli. Primijetio je staru ženu na drugoj strani obale kako čuči pokraj vode, pokrivena tamnim, bezobličnim ogrtačem. Činilo se kao da nešto pere u rijeci. Njezine ruke su bile crvene do laktova i tamo gdje je taknula vodu ona bi bila crvena kao krv. Na njegovo zaprepaštenje pogledao je malo bolje i primijetio da ono što je ta žena prala je ličilo na njegovu ukrašenu tuniku koju je nosio na bratovom sprovodu. Žena je podigla pogled, njeno lice je bilo bijelo kao snijeg i puno bora, kosa joj je bila puna sjedina dok su joj oči bile crne, duboko upale u lice i činile su se crne kao noć.
''Prijeđi rijeku i dođi k meni Jack,'' rekla je dubokim glasom, ''Jer Ja Te volim, i bit ćeš sa mnom zauvijek.'' Ali Jack se opet prestrašio, jer Ju je prepoznao:''Ne želim poći s tobom,'' odgovorio je dok mu je glas podrhtavao, ''Ja Te znam – Ti si Morrighan, Vještica i ja još nisam spreman umrijeti.'' Odjednom tamo gdje je stajala stara žena, pojavila se Velika Kraljica u svoj svojoj ljepoti i drugo zemaljskoj veličanstvenosti, tamni dronjci su se odmah pretvorili u tamna krila gavrana.
''Ti si budala Jack!'' povikala je u srdžbi dok je njezina kosa lepršala oko njenog lica i njezine su oči sjale kao zvijezde u noći. ''Posjetila sam te tri puta, i sva tri puta sam ti ponudila svoju ljubav, jer ja sam te odabrala kao što bi žena odabrala svoga muža. Mogao si biti mladi ratnik na mojoj strani. Mogao si svirati prekrasne zvuke na svojoj harfi na mojim gozbama. Mogao si živjeti sa mnom i svojom obitelji u miru. I sva tri puta si me odbio zbog straha. Sada ja odbacujem tebe. Nikada ti više neću doći. Ali moje prokletstvo će živjeti sve dok svijeća će gorjeti.'' Krenula je preko rijeke – sada se činilo lakim jer je ona bila više od čovjeka – i stavila je svijeću na zemlju ispred Jacka. Tada je nestala, i selo i snijeg su nestali s njom, ostavljajući iza sebe samo jesenju šumu.
Isprva je Jack bio prestravljen. Svijeća je bila mala – činilo se da će izgorjeti za nekoliko minuta i Jack sa njom. Ali minute su prolazile, osjetio je veliko olakšanje jer se vosak nije kotrljao niz svijeću i nije se činilo da izgara uopće. Pažljivo pazeći na plamen svijeće da se ne ugasi, Jack je krenuo kući.
Vrijeme je prolazilo. Godina za godinom, kotrljajući se u ciklusu koji nije imao kraja. Svi koje je Jack poznavao u mladosti su već odavna pomrijeli. Nitko nije ostao živ od onih koji su znali tko je on, i u svom malom selu svi su se prema njemu odnosili kao prema ludom starcu, teret svima i pomagač nikome, jer dok je živio i stario je, slabio i čak se i njegova pamet gubila s vremenom. Nakon dugo vremena, sve što je znao je to da ako se svijeća ugasi, ugasit će se i njegov život. Njegova kuća se pretvorila u ruševinu, njegovo polje se osušilo i sve što je tamo raslo je bila repa koju su njegovi susjedi posadili iz dobrote i sažaljenja prema njemu. Jedne večeri, munja je pogodila njegovu kuću koja je izgorjela do temelja. Tada je Jack uzeo jednu od repa iz polja, izrezbario u fenjer i stavio svoju svijeću tamo da ju zaštiti od kiše i vjetra.
Otišao je iz svoga sela i počeo lutati sa svojim fenjerom, tražeći i zovući svoju već odavno umrlu obitelj i prijatelje. Njegovo tijelo je starjelo čak je i meso počelo nestajati sa njegova tijela, ostavljajući samo dušu bez fizičke supstance. Čak ni kao duh nije mogao prijeći u Drugi Svijet, i zato je bio osuđen vječito lutati sa svojim fenjerom. Tužan i sam duh, zauvijek proklet zbog svoga straha.
 
I to je razlog zašto mi zovemo izrezbarene repe – danas izrezbarene bundeve Jack – o – lanterns, i zašto ih palimo na Samhain – da se podsjetimo Jacka i njegovog velikog straha, i da osvijetlimo put svim zalutalim dušama koje lutaju u tami tražeći put u Drugi Svijet.
 

Uredi zapis

31.10.2006. u 1:11   |   Komentari: 7   |   Dodaj komentar

let me kill you....

 
 
 
Let me kill you. I want you to show me how much you love me... let me not just feed from you, not just feel droplets of your blood moistening my tongue, but let me taste your life fall down my throat. I long to see that exquisite moment in your eyes as you finally realise I've consumed you completely, that there's never any going back, that the feral look in my eyes will be the last thing you will ever know. Show me you love me enough to die for me.

Uredi zapis

01.08.2006. u 21:31   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

za one koji znaju engleski

A SAINT'S DAMNATION  
You buy my spirit with those shameless eyes
That burn my soul, you loose the torrent stream
Of my desire, you make my lips your prize,
And on them burns the whole life's hope: you deem
You buy a heart; but I am well aware
How my damnation dwells in that supreme
Passion to feel upon your shoulders bare,
And pass the dewy twilight of our sin
In the intolerable flames of hair
That clothe my body from your head; you win
The devil's bargain; I am yours to kill,
Yours, for one kiss; my spirit for your skin!
O bitter love, consuming all my will!
O love destroying, that hast drained my life
Of all those fountains of dear blood that fill My heart!
O woman, would I call you wife?
Would I content you with one touch divine
To flood your spirit with the clinging strife
Of perfect passionate joy, the joy of wine,
The drunkenness of extreme pleasure, filled
From sin's amazing cup. Oh, mine, mine, mine,
Mine, if your kisses maddened me or killed,
Mine, at the price of my damnation deep,
Mine, if you will, as once your glances willed!
Take me, or break me, slay or soothe to sleep,
If only yours one hour, one perfect hour,
Remembrance and despair and hope to steep.
In the infernal potion of that flower,
My poisonous passion for your blood!
Behold! How utterly I yield, how gladly dower
Our sin with my own spirit's quenched gold,
Clothe love with my own soul's immortal power,
Give thee my body as a fire to hold--
O love, no words, no songs--your breast my bower!
by Aleister Crowley

Uredi zapis

11.07.2006. u 22:56   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

ajmo malo raspravljati

jel u redu staviti nekoga na ignore samo zato kaj je recimo.... zidov ili musliman? ..... nema nikakve veze samnom, nego jednim tipom kojeg sam tu upoznala ;)..... ono sve cool... pricate i odjednom spomene se religija.... on je musliman, ona bog te pitaj kaj, nije ju ni stigao upitat vec ga je stavila na ignore? aloo.... kaj vi mislite o tome?

Uredi zapis

06.07.2006. u 0:36   |   Komentari: 80   |   Dodaj komentar

LORDIIIIIIIIIIIIIIIIIIII

Wings on my back I got horns on my head My fangs are sharp And my eyes are red Not quite an angel Or the one that fell Now choose to join us or go straight to Hell

Uredi zapis

05.07.2006. u 23:49   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

pazite!!!

pazite na nick Lyset to je neki frajer u srednjim 30-im, predstavlja se kao zensko, 20 god... a ne znam kaj da kazem... stvarno... ima svakavih ljudi ali stvarno nemrem trpit ovakve ljude! OD SAD STAVLJAM SIM I IMENUJEM!!! i to je to....

Uredi zapis

28.05.2006. u 20:06   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

porukica

dajte ljudi ne javljajte mi se sa porukama tipa ur sick, haha znam da jesam.... in a very evil way, da mi je profil jadan ili da je galerija 2 dark.... znam da to nije istina.... ja sam bar nekaj napisala u svoj profil za razliku od nekih, a za galeriju znam da je najbolja na cijeloj iskrici zato ti izljevi ljubomore mi zapravo gode :) jer znam da sam u pravu a vi NE!!!!
al ce bit komenatara na ovo....

Uredi zapis

22.05.2006. u 23:19   |   Komentari: 65   |   Dodaj komentar

nekaj funny

upravo sam cula ovaj vic, ono fora je ;) nadam se da znate engleski:
MEN WERE BORN BETWEEN THE LEGS OF A WOMAN,YET MEN SPEND ALL THEIR LIFE AND TIME TRYING TO GO BETWEEN THE LEGS OF A WOMAN. WHY? IS IT BECAUSE THERE'S NO PLACE LIKE HOME?!
 

Uredi zapis

11.05.2006. u 23:37   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

Control by POM

I love the way you look at me
I feel the pain you place inside
Lock me up inside ya dirty cage
While I’m alone inside my mind
I like to teach you all the rules
I’d get to see them set in stone
I like it when you chain me to the bed
There ya secrets never shone
I need to feel youYou need to feel me
I can’t control youYou’re not the one for me, no
I can’t control youYou can’t control me
I need to feel you
So why’s it involveI love the way you rape my skin
I feel the hate you place inside
I need to get your voice out of my head
Cause I’m the guy you’ll never findI’m faking all of the rules
There’s no expressions on your face
I’m hoping some day you will let me go
Release me from my dirty cage
I need to feel youYou need to feel me
I can’t control you
You’re not the one for me, no
I can’t control youYou can’t control me
I need to feel you
So why’s it involve...you and me..
I love the way you look at me
I love the way you smack my ass
I love the dirty things you doI
 have control of you
I need to feel youYou need to feel meI can’t control youYou’re not the one for me, no
I can’t control youYou can’t control meI need to feel you
So why’s it involve you and me..
kak mi je to cooool pjesmica.... JEBENA JE!!!!

Uredi zapis

17.04.2006. u 23:23   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar