Vila Sila

Link

Link

Link

Link

Link

Link

Link

Link

Link

Link

...

https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=22046&log=565046

Čim se rodiš, odmah se usereš od muke, jer ti glavu ko' od lubenice luđaci pokušavaju izvući kroz rupu veličine marelice. Nije da je moja mama imala premalu Marelicu, nego sam ja odmah bila pametna, i glava mi je bila velika, a Marelica ostala mala kao i mamina. I prije rođenja već sam se nagledala maminih sranja, pošto je maternica kraj žute rupe, a i udala se za kretena. Sjećam se prizora dok sam još u trbuhu bila, kad je ona klečala kraj wc-a i rigala, a on je iskoristio priliku da joj takvoj jadnoj kurac uvali. Užas, hoću van! Seljačine neuke, zar ne znaju da ja sve vidim ? Kada bi kurac imao oči, nikada ne bi jebao trudnicu, al' ne kaže se badava : “Glup ko' kurac“.
Bog je starac koji je umoran od ljudskih sranja, i zapravo ga boli kurac za sve nas, već dugo se s nama poigrava, a meni je očito uvalio te seronje za roditelje. Navodno, On sve to gleda preko TV-a, i samo šalta kanale dalje kad naiđe na sitna zlostavljanja, jer to ga ne zanima, nego traži programe gdje ima više krvi, gluposti i akcije, a to su ratovi, utakmice i prirodne katastrofe. Kada želi da se dobro nasmije gleda sjednice našeg Sabora, jer to mu je jedna od omiljenih humorističkih serija. Kako god, ali meni je eto uvalio još jedan život da se iskupljujem, ni ne znam za što, ali mora da sam nešto gadno zajebala u prošlom. Još uvijek smo mi jako zaostala vrsta. Smiješno je to što mislimo da smo napredni, a ni rađanje nismo već tisućljećima uspjeli tehnički bolje riješiti, ni naći lakši način. Ljudsko rađanje je još uvijek jako nasilan, usran i krvav čin, a k tome još i jako nepravedan. Nitko te ne pita, dal' se želiš rodit, nego ti samo strpaju staru dušu u novo tijelo, i gurnu te u nepoznato.
Baš je ponižavajuće biti dijete, jer moraš trpit razna sranja. Jedno od najvećih poniženja je kad te zamotaju u krpu i prisile da sereš u nju. Samo maloumnima to ne smeta, blažena bedastoća, to im dođe ko blagoslov. Što ćeš, trpiš jedno vrijeme, nespretan si, i bespomoćno se migoljiš ko crv, i kad više ne možeš izdržati, usereš se. Eh, i tek tada slijedi prava tragedija za ego ; stave te na stol, odmotaju usranu pelenu, a mama , tata, deda i baka se skupe i bulje u tebe jadnog i smrdljivog, i vijećaju jel' govno takvo kakvo treba da bude, ili mu nešto nedostaje. Guraju njuške ko' životinje i šnjofaju, i proučavaju sranje, jel' prave boje ili nije, jel' prerijetko ili pregusto.
- Dobro je ! - Rekao je deda. - Za prvi puta, mala se usrala sasvim solidno.
Stavila sam ruke na oči od jada i srama da lakše preživim kretene. „ Divno je biti dijete“, jebote, samo idiot može reći tako nešto. Moja obitelj je bila ko neka Usrana sekta; puno su jeli, još više srali, i puno pričali o tome, a vjerujem da ni druge obitelji nisu bile puno drugačije. Najbitnija stvar u tom malom ljudskom životu prvo postane što si jeo, i dal' si se posro propisno, ili ima u govnu nešto sumnjivo. Uglavnom, u tvoje govno stalno guraju nos svi redom i vijećaju, i kako da nam život bude dobar, kada počne usrano, a usran je i do samog kraja.
Sjećam se kako je reko moj deda dok je u osamdesetoj godini života završio bolestan u krevetu, pa su mu htjeli staviti pelenu: „ Pa kaj sam ja sad na to došel? Valjda se imam pravo barem posrat kak' hoću, ko' čovjek.“ Prvo su mu odrezali nogu, a onda su mu oduzeli dostojanstvo. Meni je bilo neugodno to gledat, pa bi stajala u hodniku, dok su on i baka ratovali zbog pelena i sranja, a kad bi ona teatralno iznosila posrane plahte iz njegove sobe, i psovala mu sve redom, ja bi pobjegla iz kuće van. Strašno je to, a bio joj je dobar dok je cijeli život radio za nju. Sad kad se čovjek par puta usro u gaće, eto, ne vrijedi više ništa, i ako to nije dno života, ne znam što je. Dođem li ja ikada na to, da pod stare dane moram opet srat u pelenu, dat' ću javni poziv za natječaj da ostavljam sve što imam onome tko će imat muda da me nejelegantnije i najbezbolnije ubije. Problem je to što živim u usranoj državi koja više štiti crkvu nego ljudsko dostojanstvo. Svaki čovjek bi trebao imati pravo na dostojanstven život i na dostojanstvenu smrt, onako kako sam smatra da je za njega najbolje, a ne da se u to uvijek crkve i države upliću. Ako ja želim naručiti i platiti vlastito ubojstvo, to se ne tiče ni države, a ni jedne crkve. O svom rođenju nisam mogla odlučivati, ali o svom životu i umiranju hoću. Većina ljudi ni ne shvaća da su prevareni, i da su im uskraćene sve slobode. Finom manipulacijom dana im je iluzija da imaju slobodu odlučivanja o svom životu i tijelu. Istina je drugačija, čak i njihove misli, želje i ponašanje uvijek netko drugi formira. Ispada da ne posjedujemo ni vlastito tijelo, jer kad se rodimo dobijemo broj koji upiše država, a kad umremo tijelo automatski postane vlasništvo države, i onda lešinari dođu i uzmu organe, ni ne trebaju im posebne dozvole, osim ako se netko iz obitelji ne pobuni i suprotstavi. Navodno se od toga možemo zaštiti tako da damo i potpišemo izjavu kod javnog bilježnika da ne dajemo tijelo, ni organe državi ni nikome drugome. Isto tako da ne želimo obdukciju, ni bilo kakvo oskvrnjivanje tijela, čak ni u sumnjivim ili nedefiniranim okolnostima smrti. Uh, naježim se sva kada počnem razmišljati o tim teškim temama, ali moram jer i to spada u neslavne i usrane dijelove ljudskog života.

Srat u pelenu mi je bilo baš sramotno razdoblje života, zato sam puno vježbala kontrolu sranja, i već sa 8 mjeseci sam uspjela, pa su mi kupili tutu da kakam u nju par puta dnevno. Ja bi puzala i odvukla tutu uvijek ispod stola, ili se sakrila negdje u kut, da imam bar neku privatnost, a moja glupa mama bi ju uvijek ponovno stavila nasred prostorije i posjela me na nju da serem pred svima. Dolazila bi familija i susjede na kavu , i gledali kako serem i komentirali. Pljeskali bi nakon svakog mog uspjeha u tutu, i divili se, tako da sam se jako rano navikla srat pred publikom. Ne znam što je to tako magično u tuđem sranju, ali oni svi su se navukli na mene i dolazili gledat svakodnevno kad god je tko uhvatio vremena. Prohodala sam također sa 8 mjeseci i progovorila isto tada, samo da čim prije mogu otići iz te Usrane sekte zvane Obitelj, i poslat ih sve redom u rodnu Marelicu.

Moji roditelji su uvijek imali neku svoju posebnu usranu romantiku. Često bi se ganjali goli oko kuhinjskog stola. Mama je tatu stalno hvatala za kurac, a on bježao, ili bi on nju ganjao sa svojim gaćama punih usranih maslačaka, i kad bi je dohvatio, stavio joj na glavu, i to im je bilo za predigru, a nakon toga bi se jebali ko životinje. Tata je prdio ko konj, a mama stenjala. Bili suglasni, sve sam čula, i stalno sam se bojala da će je ubiti ili kurcem ili prcem. Za mene je to bila trauma, i tada sam pojam sexa doživljavala kao neku vrstu teškog nasilja, i nikad nisam znala dal' im trebam pozvat policiju, ili hitnu pomoć. Ljudi su mutava stvorenja, misle da kad su djeca mala da ništa ne vide, ne znaju i ne shvaćaju. Jao budaletine, pazite što radite pred djecom. Za mene je najstrašnije bilo to što sam u glavi bila velika i zrela, a u tijelu dijete, zato sam se jako trudila da čim prije narastem.

Imala sam 5 godina kada sam išla sa djecom iz vrtića na more u dječje odmaralište, na deset dana. To mi je bilo jedno od najgorih iskustava ikada. Odmah prvi dan su nas tete odvele na plažu po najgorem suncu, pa je sedmero nas dobilo jaku sunčanicu, zbog čega su nas svih deset dana vozili u kolima hitne pomoći u ambulantu na injekcije. Ma usrali smo se svaki dan od straha i tolikog pikanja.
Bila sam jadna, sve me peklo, svrbjelo, boljelo, niti spavati, niti živjeti.To je bio horor, a ne odmor. U tako jadnom stanju su me onda još i tjerali da sudjelujem u debilnim vrtićkim aktivnostima, onakvima za prosječne; utrkivanje u skakanju u vreći, u nošenju jajeta u žlici, u jedenju pudinga sa povezom na očima, i još kojekakva maloumna sranja. Tjerati bolesno dijete u čijoj glavi je svemir na takve primitivne radnje, jednom riječju ja zovem sadizam, i to im nikad neću zaboraviti.
U tom dječjem odmaralištu bilo je više od tristo djece. Bio je to pravi dječji logor. Najveća drama u danu odvijala se u osam sati, odmah nakon večere. Svi smo se morali svući do gola, i onda izaći u dugi hodnik ko' vlak, i u koloni čekati na tuširanje u kupaonici gdje su nas tete brzinski tuširale dvoje po dvoje. Jedino ja se nisam htjela skinuti i stajati gola u hodniku sat vremena, nepotrebno dugo da drugi bulje u mene. Sakrila sam se u sobu, mislila neće ni primijetiti, ma vraga; jedna teta me izvukla za uši na hodnik, i grubo skinula. Užas, svi su gledali. Ego mi se usijao ko' vulkan. Moje tijelo bilo je normalno, ali je bilo malo, a u njem stara ponosna duša. Nisam se osjećala ni lijepa, ni ružna. Jednostavno nisam nikad voljela da zure u mene, a sada zurilo njih tristo. Umirala sam i bjesnila od poniženja i srama. Još mi se k tome i prisralo. Ma daj, sad mi samo još i to treba da se userem pred svima. Stiskala sam guzu dok sam stajala u koloni Srama, i čelična volja mi je trebala da uvjerim svoja crijeva da nije vrijeme za prezentaciju. Nikako mi nije bilo jasno kako baš nitko od te silne djece u dobi od 4 do 7 godina, u toj ponižavajućoj, goloj situaciji tuširanja nije imao osjećaj srama. Tek kasnije sam shvatila da je osjećaj srama očito stvar inteligencije. Maloumne uvijek boli guzica za sve, podložni su i nad njima je lako držati kontrolu. Čekala sam da budem zadnja, i htjela se istuširat sama, no ni to mi nisu dopustile. Tete su me zgrabile, i dok me je jedna držala za podignute ruke, druga mi je sa spužvicom grubo ribala kožu ko' da platani skida koru, i voda je bila prevruća.
- Boli ! -Vikala sam. - Boli ! - No, one su namjerno bile još grublje. Onu što me je držala ugrizla sam za nadlakticu do krvi, pa me pustila, a drugoj sam gurnula prste u oči, i pobjegla niz hodnik. Sakrila sam se u prazan restoran pod stol. Nije bilo nikog. Sve je bilo u mraku. Postalo je hladno. S jednog stola sam diskretno povukla stolnjak i zaogrnula se. Neko vrijeme sam osluškivala. Tražili su me. Nečije ogromne, smrdljive cipele su stale pred mene, a onda me netko zgrabio za noge, izvukao ispod stola, i naglo podigao do ogromne ćelave glave iz koje se širio nesnosni smrad rakije i trule jetre. Bio je to konobar. - Aaaaaa… tu se skrivaš. Voliš biti zločesta, jel' da? - Posjeo me na stol, povukao sa mene stolnjak kojim sam se omotala. - Tako si slatka i mesnata, a zločesta… - Šapu mi je stavio na prsa.
- Šššššš…budi mirna…šššššš…ako budeš dobra, reći ću tetama da te ne smiju kazniti. No, i hoćeš li biti dobra? Pokazat ću ti najljepšu igračku kakvu nisi nikad vidjela. - Šutjela sam i vrludala pogledom, tražila opciju za bijeg. Počeo je otkopčavati hlače, i onda je iz njegovih gaća iskočio kiseli smrad urina i palica svinuta u obliku Polumjeseca, a naborana i smeđa poput kornjačinog vrata. Nešto tako ružno nikad prije nisam vidjela. - Primi ga. - Stavio je moje ruke na naboranoga, i svoje šape na moje ručice, i povlačio gore dolje, od čega je kornjačin vrat sve više rastao. - Ajde, sad ga miluj sama, tako…dobra… - Zatvorio je oči…, u idućem trenutku doživio je Pomračinu Mjeseca. Zabila sam mu vilicu u jaja. Pobjegla sam. Predala sam se tetama sama. Zaključila sam da je to pametnija opcija. Od dva zla, izabrala sam manje. Zaključale su me u sobu. - Neposlušna si i divlja. Od svog tog cirkusa i stresa nisam stigla ni da se userem. Svjetla su se ugasila, i morala sam spavat. - Joj, kaka mi se, što ću sad, ne mogu ni zaspat tako.- Ležala sam u krevetu na kat ko' u zatvoru. Sišla sam niz ljestve, i stisnutom guzom došla do vrata i počela lupati : “Moram na WC…moram na WC…
- Tišina! Spavaj! - Čulo se s druge strane. - Ali moram… - Dosta, spavaj! - Ali stvarno moram… - Kuje kamene duše nisam uspjela smekšati. Jedno vrijeme sam plakala , a onda se vratila u krevet. Mučila sam se dugo, a onda pred jutro zaspala i sanjala kako sjedim na velikom pufastom oblaku i kakam…aaaaaa…koje olakšanje, napokon.
Probudila sam se zadnja. Većina djece je već bila obučena, i na hodniku spremna da siđu na doručak. Sišla sam sa kreveta, a za mnom su se dokotrljale kuglice i pale na pod. - O bože, usrala sam se u snu. Što ću sad? - Kuglice sam brzo zamotala u maramicu. Glavna briga mi je bila kuda sad to baciti, a da nitko ne primijeti, sve je vrvjelo od djece. Kuje proklete, one su krive što mi se to desilo. Čekala sam da svi odu iz hodnika, pa sam se ušuljala u prostoriju za tete, i kuglice istresla u mlinac za kavu, i pomiješala među zrna kave, koju su tete svaki dan mljele i kuhale. - Tako, drage moje, vi ste sranjem počastile mene, a ja sad sranjem častim vas.

Slobodu sranja tako nemamo skoro pa cijeli život. Uvijek nam netko određuje gdje i kad smijemo srat, a kad ne. Nije li to apsurdno? Pa to je jedno od temeljnih ljudskih prava; Pravo na sranje. Čak životinje imaju slobodu sranja, a mi ljudi ne. Ja se zbilja želim posrat na glavnim trgovima svih metropola u znak protesta, i želim pozvat i sve one koji misle kao ja.

Jednoga dana kao studentica došla sam u jednu ljupku tvornicu koja proizvodi zahodske daske na probni rad. Svi su tamo imali žute kute, i crvene i žute trakice oko ruke.
- Čemu služe te trakice? - Pitala sam nekog starijeg lika za strojem kraj sebe.
- Crvenu trebaš stavit kad imaš menstruaciju, a žutu u ostale dane.
- Ti to ozbiljno?
- Da, zato jer od šest ujutro do dva popodne smijemo na WC max dva puta. Sve više od toga je neprihvatljivo. - Odgovorio mi je krajnje ozbiljno.
- A zašto ti onda imaš crvenu trakicu? - Pitala sam jer mi nije bilo jasno.
- Ja imam hemoroide.
- Aha…,tako…, o Bože, kud sam ja to došla.

Na kraju tog radnog dana direktor me preko razglasa pozvao u svoju kancelariju.
- Ha,ha,ha… - Nasmijala se neka debela - Ideš na vruću stolicu.
Ušla sam u ured. Na zidovima su bile obješene sve moguće verzije zahodskih dasaka, a direktor tog Usranog carstva sjedio je u crvenoj kraljevskoj fotelji barem tri broja prevelikoj za njega. Tijelo mu je bilo nerazvijeno, tanko, a glava volovska. Bio je baš prava karikatura.
- Izvolite sjednite. - Direktor je loše odglumio ljubaznost. - Kolegice došlo je do zastoja u proizvodnji, a to je uzrokovalo druge zaostatke, i sukladno tome i posljedice. - Rekao je važno.
- Kakve veze ja imam sa tim? - Raširila sam ruke.
- Indirektno, ali imate.
- Ne razumijem.
- Išli ste na WC pet puta u toku jedne smjene.
- Ma stvarno? Što vi to nama brojite?
- Kamere bilježe broj ulazaka i vrijeme. Dakle, boravak u prostorijama WC-a je dozvoljen samo u slučaju nužde.
- Pa, i bila je u pitanju nužda.
- Možete vi sad meni reći bilo što, ali otkud da ja znam što ste vi uistinu radili tamo pet puta.
- Srala sam! Ako ne vjerujete, mogu vam iza svakog sranja donijeti uzorak, a imam i menstruaciju.
- Kolegice, ne budite drski, pozvat ću zaštitare.
- Nisam ja vama nikakva jebena kolegica, osim toga u ugovoru o radu nema članka koji određuje koliko se puta kod vas smije srat, pa mi po tom pitanju ne možete ništa. Srat ću koliko me volja! – Ustala sam i krenula prema vratima. - Aaa…, i još nešto sam zaboravila. - Okrenula sam se prema njemu, zarila ruku u svoje hlače, izvukla krvavi uložak, i bacila pred Direktora na stol. - Ovo si spremite kao dokaz, debilu sadistički, na krivu ste se namjerili.

Pobrinula sam se da to izađe u novinama : “Tvornica Ljupka koja je poznata po proizvodnji WC dasaka, svojim radnicima ograničava i broji odlaske na WC-e.“ Zbog tog članka zvali su me iz tvornice i prijetili meni i cijeloj mojoj obitelji, pa sam se obratila Pučkoj pravobraniteljici koja je uložila tužbu zbog kršenja osnovnih ljudskih prava, točnije Prava na sranje. Nakon svega, tvornica mi je morala isplatiti više nego da sam tamo radila 50 godina, hahaha…ipak mi se svo to sranje tamo isplatilo. Odselila sam u inozemstvo, i od te love sedam godina sam lijepo živjela, a onda sam se vratila. U nedostatku mojih prijatelja koji su se rasuli po svijetu, neke večeri lutala sam po netu,i na nekom fetiš sajtu ugledala Direktorovu njušku. - Aaaaaa… tu si ptičice, taman doletio da se zabavim malo.
Predstavila sam se lažno kao mila, fina i podložna ženica, i zavela ga. On me nije prepoznao. Brzo smo dogovorili večeru. Inzistirala sam da unajmi kuću van grada u šumi. Na dogovorenu adresu došla sam nekoliko sati prije da skuham večeru i postavim kamere. Napravila sam pikantni, ljuti gulaš od divljači, baš onakav kakav treba biti za prave muškarce. Cijela kuća je mirisala. Skinula sam sve sa sebe, i ostavila samo pregaču, štikle, i stavila crvenu čipkastu masku na lice. Pokucao je točno u devet, iako je stigao pola sata prije i sjedio u autu, jebeni perfekcionista. Otvorila sam mu vrata. Glavonja je razjapio gubicu i zanijemio od iznenađenja kad me ugledao.
- Izvolite uđite. Raskomotite se. Pomogla sam mu skinuti kaput, i bez pitanja počela otkopčavati gumbe na njegovoj košulji, pa remen na hlačama. Jedva je disao od uzbuđenja.
- Uh, gospodična, brži ste od svih mojih očekivanja. Ostao sam bez teksta.
- Naravno, a što ste mislili?
- Zamislio sam ugodnu večeru, gdje ja imam inicijativu, šarmiram vas, zavedem,imam stvari pod kontrolom,i…
- Pšššššš… - Stavila sam mu prst na usta. - Ovo će biti večera kakvu još nikada niste imali, večera za pamćenje.
- Ako vi tako kažete, prepuštam vam se.
- Izvolite sjednite. - Krenuo je prema stolu, a ja iza njega, i prije nego je sjeo, obgrlila sam ga sleđa oko struka i spustila mu hlače i gaće do poda. Iskočila je prava mrcina od kurca. - Uh…ovo nisam očekivala. Kvragu, nisam računala s tim da ću se ovako napalit na kretena. - Iznenada sam osjetila kako mi se Marelica rascvala, kako otvara laticu po laticu, otvara i zatvara, otvara i zatvara i postaje provalija prazna i duboka. Crna rupa, nezasitna i vrela koja bi usisala use sve što se u blizini nađe i ptice i oblake, komete i planete, a ne samo kite. Toliko je bila gladna da se pretvorila u zvijer koju hitno treba nahranit prije nego zakolje nekoga. Ja sam prestala biti ja, cijela sam postala Marelica. Smračilo mi se pred očima. Nisam ni bila svjesna trenutka kad sam zajahala jednog od najdivnijih kuraca koje sam ikada primila. Tako sam bila puna njega da sam se jedva micala, a svakim pokretom osjećala sam kako me razvaljuje, lomi se u meni stijenje, kotrlja kamenje dok prodire bez milosti sve dublje, sve dok nisam izletjela iz tijela na valu orkanskog orgazma. Lebdila sam iznad svog tijela, a onda se spustila opet use i vidjela da sve curi ispod nas. Upišala sam se od muke i savršenstva. - Uh, oprostite…
- Savršena si. - Izustio je i zgrabio me za bokove i nabijao na se tako grubo da mi se Marelica rascvala još i više, i progutala ga još dublje nego prije da sam mislila da će me ubiti kurcem. Užarila mi se i pocrvenila kao žeravica od trenja. Zapeklo me u trenu kad je svršio u meni, a bol se pretvorila u najslađu nijansu orgazma koju sam ikad osjetila. Ostala sam sjediti na njemu savršeno razvaljena, dok su naše tekućine curile po podu. Mislim da sam bila u šoku par minuta. Ovo je bio nadljudski osjećaj. Nijedna droga ovo ne može. Jedva sam se pribrala. - Moram se pribrat, nisam po ovo ovamo došla. Moja misija je drugačija, ali kad vidim tako dobar kurac rastopim se i potpuno sam bespomoćna.
Maknula sam se sa njega da ne stvori emocije. Stvarnost je da mi se lik gadi. Zavezala sam mu ruke iza leđa . - Aaa što je ovo? Puni ste iznenađenja. Moram li vas se bojati? - Nisam mu ništa odgovorila, samo sam kleknula pred njega i zavezala mu i noge za stolac. Pokušao me poljubiti dok sam bila blizu, zbog čega sam mu zalijepila žestok šamar. Sav se stresao.
- Vrijeme je za večeru. - Rekla sam hladno.
- Ženi i hrani uvijek se treba prepustiti do kraja. - Rekao je hrabro.
Donijela sam na stol tanjur pun gulaša koji se već napola ohladio. Sjela sam na stol ispred glavonje, raširila noge, a onda žlicu gulaša stavila na Marelicu, a njemu zabila njušku u nju. - Jedi ! - Naredila sam. Jeo je i lizao me ko' pseto, pa sam tako i treći put svršila.
- Imate pravo, ovo je najluđa večera ikada. Silovanje za predjelo, mučenje za glavno jelo, a što će biti desert? - Glavonja je bio znatiželjan. Šutjela sam, sjela za stol nasuprot njega i samo ga gledala.
- Hm, šutite… - Postao je sumnjičav. - Trebam li vas se sad bojati? - Šutjela sam i dalje, i samo se lagano nasmiješila. Gledali smo se tako bez riječi nekoliko minuta. Najednom mu je u trbuhu počelo strašno žuboriti.
- Auu…uhvatili me grčevi, aaaaaa…boli, moram na WC-e, molim vas, odvežite me. Mislim da sam se otrovao hranom.
- Niste. - Smiješila sam mu se preko stola.
- Molim vas, pustite me, moram na WC-e.
Popela sam se na sredinu stola, gola. Čučnula sam pred njega, i gledala ga kako se muči i migolji.
- Samo se opustite. Dišite duboko. Prepustite se prirodi.
- Nešto ste stavili u hranu, jel' tako? - Teško je disao. Čelo mu se orosilo. - Odvežite me, ovo više nije zabavno, ni ljudski.
- Zabavno jest, ljudski nije. - Duboko sam udahnula. Opustila se i sa velikim zadovoljstvom sam se posrala na stol. Kad je ugledao moje elegantno složeno zlatnobakreno govno, podivljao je.
- Vi ste totalno ludi, pustite me ! - Vikao je i poskakivao skupa sa stolcem, i pokušavao se odvezati, da bi na kraju izgubio kontrolu i usro se ko majmun, tako da je sve kapljalo sa stolice. Dok je sjedio u vlastitom govnu, napravila sam par dobrih fotografija, od kojih i dan danas živim lagodno.

Njega više nema, odapeo je prosvijetljen prije par godina. Tvornica Ljupka je sada moja. Sve WC-e u njoj luksuzno sam uredila kao oaze, i svi moji ljudi seru koliko god žele. Uostalom, jebeš život, ako se bar posrat ne možeš kad hoćeš, u miru ko Čovjek.

Autor : Vila Sila
9.2. 2024.g. Croatia
Sva autorska prava su pridržana

Ovo je priča o mojoj posljednjoj dadilji, a što se desilo sa one dvije prije nje, neću vam reći jer to sada nije važno. Moje ime je Darko, ako maknete slovo „A“ ostane vam Drko, a na to mi se uglavnom i svodio život. Sada sam bolestan i star toliko da se jedva i sjećam da sam ikada bio mlad. Samo slike iz djetinjstva su mi zorne i svijetle ko kino projektor. Sutra oko podne bit ću mrtav, bila bi prava šteta da i ova priča umre skupa sa mnom.

Imao sam 11. godina kada su roditelji zaposlili Liljanu iz susjedstva da nam bude dadilja, pa je i stanovala kod nas. Liljana je imala 19. godina, i nije mirisala na ljiljane, nego kao vrući čaj od kamilice, takav joj je bio miris tijela. Njene gaćice i žemljica ispod njih imala je miris ribica iz konzerve, a dah joj je bio kao svježe pomuženo mlijeko. Samo navečer kada bi se oprala imala je miris naranča i jabuka, ali do jutra vratili bi se svi njeni prirodni mirisi. Kada bi nam pripremala doručak mirisala je na jaja i palačinke sa marmeladom i na kakao. Stalno sam virio kada se kupala i presvlačila. Moja dadilja nosila je bijele pamučne gaćice, u ono vrijeme sve su žene imale takve, nije ih bilo u drugim bojama. Grudnjak nije nosila nego samo uske bijele potkošulje, koje nisu uspjele ukrotiti bradavice , pa bi joj stršale u svim majicama koje je nosila. Bila je niska, skoro da smo bili iste visine. Imala je velike mekane sise, malo prevelike za njeno tijelo. Uzak struk, i guza joj je isto bila mekana i velika, i fino utegnuta u blijede traperice. Oči ko dva cvijeta sjetno svijetloplave sa puno narančastih točkica cvale su joj iznad punašnih obraza, ispod tužnih obrva, al' to je bila samo zamka, jer su joj se sočne usne stalno smijale i mamile. Onako kako vrbine grane plešu na vjetru, tako je njena duga ,narančasta, kovrčava kosa cijeli dan kaotično plesala oko njenog tijela. Svježe oprana mirisala joj je na prezrele marelice i svaka vlas joj se ljeskala na suncu u svakoj kovrči zasebno. Često sam joj kosu pokušavao sakupiti u rukama i odmicao joj sa lica kada bi upadala u tanjure i u sve što je radila. Smijala se - što opet pokušavaš biti frizer ? - Glumio sam da joj pletem pletenicu samo da je mogu dodirivati po vratu oko kojeg je nosila lančić i mali zlatni križić koji bi joj često upao u dekolte i nestao. O Bože, tu curu i Bog bi pojebo, a što onda ne bi obični smrtnici. I ja sam ju htio pojebat. Maštao sam o tome danonoćno. Moj kikiriki bubrio je i slinio u snu, tako sam ga i otkrio. Budio sam se sa mokrim, ljepljivim gaćama skoro svako jutro.

Moji roditelji išli su u kazalište jednom tjedno. Mene nisu vodili sa sobom, rekli su da sam premali za kulturne događaje, na čemu sam im bio jako zahvalan, jer sam se kulturno uzdizao svaki put dok ih nije bilo tu. Oni su gledali predstavu, a ja sam gledao kako si dadilja šiša dlačice na žemljici, u svojoj sobi sjedeći na rubu kreveta raširenih nogu.
- Mali, dolazi ovamo! Što stojiš tu, nije pristojno viriti. - Uhvatila me kako gledam. - Drugi put pokucaj na vrata jel' jasno ? - Kimnuo sam i ušao u sobu. Preko golih nogu prebacila si je deku.
- Pokaži mi što radiš. - Došao sam joj blizu.
- To nije za djecu.
- Nisam klinac više, vidi, imam ih i ja. - Počeo sam spuštat gaće da joj pokažem ponosno onih par dlačica što je tek niklo nedavno.
- Daj da vidim, ha ha ha ha… - Smijala se zločesto i uhvatila me za rub gaćica, i onda naglo pustila da
me guma tako opalila preko pupka da mi je bilo muka. Naljutio sam se. Strgnuo deku s nje.
- Pokaži i ti meni. - Rekao sam ozbiljno.
- Slušaj ti drski klinjo, kažem ti, ne smiješ ti još to gledat.
- Pokaži mi što si radila. - Uzeo sam male škarice koje su joj ispale na pod, kleknuo između njenih nogu. - Mogu i ja to. -Jednom rukom sam joj polako razmaknuo žemljicu i osjetio miris ribica uh…protrnuo sam od uzbuđenja i najradije bi joj se bio cijeli zavukao u konzervu , a drugom sam pažljivo počeo rezat dlačice koje nije uspjela sama. Zgrabila me za ruku. - Pazi što radiš. Porežeš li me, razbit ću te, jel' jasno ? - Iz očiju joj je sijevnula munja. Imao sam tremu. Teško sam disao. - Jasno.
- Hm, ovo si čak napravio jako dobro, al' to će bit naša mala tajna. - Pogledala me skroz ozbiljno ispod obrva.
- Može, ali samo ako ti od sad uvijek mogu raditi to.
- Dobro. Idi sad iz frižidera donesi maslac. Što čekaš ? Požuri.
Donio sam maslac i ništa mi nije bilo jasno. Odmotala je maslac, raširila noge i počela si njime trljat žemlju. - Sad ti. Vidio si kako to radim. Nastavi. To je za sjajnu i meku kožu.
Trljao sam je sporo maslacem. Topio se i u mojoj ruci, i na njenoj vrućoj žemljici. Stisnuo sam malo jače na najizbočenijem dijelu, uzdahnula je. - Dobro, dosta. Vrati sad maslac u kuhinju.
Napokon sam shvatio zašto se moja mama tako često žalila da se maslac prebrzo troši. Nismo ni znali da svako jutro jedemo maslac natopljen dadiljinom žemljom. Da sam tada bio zreli muškarac, rekao bih grubo da nam je svima u kući dan započinjao i završavao sa dadiljinom pičkom.

Jedne noći htio sam se ušuljat u njen krevet, i odglumiti da sam bolestan, no prenarazio sam se vidjevši svog oca kako kleči između njenih nogu, a ona se grči i prigušeno stenje. Od tog prizora grom me u trbuh udario, pa mi se skvrčio, a kikiriki okamenio u trenu. Gledao sam ih kako se jebu sve dok on nije ljepljivi krastavac iscijedio na njen bijeli pupak. Vratio sam se u svoju sobu, a tata u maminu. Bilo mi je zlo, i uzbuđen sam bio sve u jednom. Tada sam prvi put drkao, imao sam 11. godina, uuuuuu…koje otkriće. Divno je imati kikiriki, pardon, kurac. Svakom pravom muškarcu je njegov kurac najbolji kućni ljubimac, a to je najčešće i jedino o čemu su se u stanju brinuti kako treba.
Cijelu tu noć nemirno sam spavao, jer mi je kikiriki stalno bio budan. Jedva sam dočekao da ujutro u sedam moji odu na posao, a ja sam se uvukao dadilji u postelju. Spavala je. Disala je tiho, i dah joj je mirisao na toplo mlijeko. Neprimjetno sam ruku uvukao pod deku, i stavio nježno na vrh njene žemlje, i poče trljati lagano, to sam vidio da tako potajno radi i ona sama. Otvorila je oči. Uplašio sam se, povukao ruku.
- Darči, što radiš ?
- Vidio sam te.
- Što si vidio ?
- Ono što radiš s mojim tatom.
- A što to ?
- Pa ono što radi i s mojom mamom.
- Nisi ti ništa vidio. Ajde, tu lezi i šuti.
- Vidio sam te. Želim raditi ono što si i s mojim tatom, inače ću reći mami.
Dadilja je sjela u krevetu. - Nećeš ništa reći klinjo, jel' to jasno ? Primila me za ruku i stavila ponovno na svoju vruću žemlju. Prsti su mi utonuli u nju. Stisnula mi je čvršće ruku . - Dublje. - Naredila je. Njena žemlja mi je zamalo progutala cijelu ruku. Uzbudila se, i uvukla svoju ruku u moju piđamu, i drkala mi kikiriki sa dva prsta. Dok se do kraja digo bio je nešto veći od njene šake. Smijala se.
- Darči, pa sa tim štapićem mogu počistit samo uši i ništa više. - Osjetio sam sram i bijes, ali uzbuđenje je prevladalo. - Ajde, briši sad u svoj krevet, i budeš li mami pričao gluposti, onda ću ja njima reći što si ti radio sa mnom. Bit ćeš u kazni doživotno. - Potjerala me u moju sobu, i nakon toga sam svršio tako što sam ruku koju sam imao u njoj stavio na usta i nos i duboko udisao riblji miris njene žemlje i drkao…aaaaaa…orgazam…predivno nešto. Moj svijet je dobio nove boje. Vatromet svaki dan zbog dadilje. Ruku nisam prao cijeli dan , samo da je mogu udisati. Živio sam samo za trenutke kad bi ostali u kući sami, pa da zarijem prste u svoju dadilju.

Mnoge noći sam škiljio kroz vrata i ljubomorno gledao kako je moj otac jebe. Od tog prizora bi se i uzbudio i razljutio, i to mi je bilo taman za predigru. Imao je ogroman kurac, a u nju je cijeli stao. Bojao sam se da ne razdere njenu nježnu žemlju. Na trenutke sam mislio da stenje zato jer je boli, a na trenutke da stenje jer uživa i zapravo obožava njegov veliki kurac. Nadao sam se da će i moj kikiriki narasti toliki. Meni se stalno smijala kako mi je mali. Kada bi otac napokon izašao iz njene žemlje i njene sobe, i legao kraj moje mame, ja bi se uvukao k dadilji dok je još bila topla, gola i zadihana. Onako svježe pojebana bila je posebno privlačna, jer joj je žemlja bila velika, natečena i intenzivno je mirisala. Najprije bi stavio cijeli dlan na nju. Bila je toliko vrela da me peklo, i osjećao sam joj i bilo. Žemljica joj je kucala ko vekerica, kao da ima vlastitio srce. Ja sam to smatrao pravim čudom i osluškivao tako dugo dok se vekerica ne bi umirila i usporila, a onda bi ispod kreveta uzeo hladni maslac netom izvađen iz frižidera i lagano klizio gore dolje po izmučenoj žemljici, tako da joj se cijelo tijelo potresalo. - Aaaaaa…zločesti balavac, tko te ovome naučio? - Počela je uzdisati kada sam joj jezikom počeo kliziti po vekerici na poziciji za 12 sati, a maslacem sam klizio između 12 i 6 . Malo sam se zanio i cijeli komad maslaca nestao je u njoj. - Jao, opet će tvoja mama vikat i gnjavit gdje je maslac. - Ta je vekerica imala samo jednu manu, nije imala vlastite kazaljke pa je gutala tuđe, i ja sam joj htio zabit svoju malu kazaljku, veliku joj je ionako zabio moj otac malo prije. - Daj mi da ti stavim kazaljku malo, samo malo. - Moljakao sam je najumilnije.
- Pa ti ni nemaš više nego malo, ne bi ni primijetila. Briši u svoju sobu. Starci su ti još budni. Idi ! Dođi ujutro. - Uh, otišao sam, nategnuo si kazaljku, i zaspao nemirno. Čim su roditelji otišli na posao, uvukao sam joj se u krevet ponovno.

Moj život postao je najljepša porno bajka koja je trajala mjesecima. Bilo je tu i onih krvavih dana kada je bila razdražljiva i hladna pa me nije puštala u sobu. - Imam menstruaciju, sve me boli. Takneš li me, stradat ćeš, jel to jasno? - No ja sam joj se svejedno prišuljao u kadu kada se kupala kasno navečer pod izlikom da ću joj oprati leđa. To su bili jedni od najposebnijih i najintimnijih trenutaka s njom. Sjeo bih gol u kadu iza nje i mazio je spužvicom i sapunom po leđima i vratu, dopustila je i da joj lagano prelazim i po nabreklim grudima. Za njene sise doslovno bi bio umro, ne bi ni preživio dan da ih barem jednom nisam dodirnuo. Voda u kadi uskoro je postala roza, krvarila je obilno, pa smo oboje gledali kako se komadići njene žemljice raspršuju u vodi i kreću se oko nas ko male meduze koje sam pokušavao uhvatiti rukama. Tada još nikako nisam mogao shvatiti kako to vagina zapravo izgleda iznutra, i što se to u njoj događa, za mene je to bila znanstvena fantastika.
- Zašto tako jako krvariš, je li to normalno? - Brinuo sam se.
- Sve je to normalno.
- Ne znam, ali kada bi muško krvario toliko, umro bi, u to sam siguran.
- Ha ha ha, vjerojatno si u pravu.
- Znam ja zašto ima toliko krvi i zašto ti one meduze izlaze iz žemlje.
- A da? Reci onda kad si već toliko pametan. - Uvijek ju je zabavljalo kada sam glasno razmišljao.
- Jučer ti ga je moj tata zabijao nemilosrdno, a danas ti se raspada. Gledao sam vas.
- Dosta, to se tebe ne tiče.
- Tiče me se, njegov kurac obožavaš a moj kikiriki ismijavaš. Meni ne daš, a njega doslovno gutaš i nikad ti dosta. - Zaljepila mi je šamar.

Drugi dan otišao sam tužan u školu, i vratio se sat vremena ranije u nadi da ću bit sa dadiljom sam, pa da se pomirimo, ali pred kućom bio je neki auto na kojem je pisalo “Elektroinstalacije“. Vrata u dnevnoj sobi su bila odškrinuta.
- Gospođo draga, život je kratak. Ne treba nas savjest peći zbog mrvica sreće koje skupimo usput. Slažete li se sa mnom? - Majstor je prišao mojoj mami već sasvim blizu i uvojak njene duge kose sporo je omatao oko svog kažiprsta kao da je hipnotizira. Gledao ju je u oči, a onda usnama ovlaš dotaknuo njeno uho. Uzdahnula je, no otvorila su se druga vrata na dnevnoj sobi i ušla je dadilja.
- I tako Gospođo, kvar je uklonjen. Budete li imali još kakvih pitanja, ovo je moja vizitka. - Majstor je otišao.
- Nije tako kako izgleda, nisam imala ništa s njim. - Mama se počela opravdavati dadilji. Sjela je na stolac i stavila glavu na stol. - Moj život je očaj. Sram me to reći na glas, ali bez obzira na obitelj i posao, na kraju dana usamljena sam i osjećam se prazno. Njega nikad nema, a kada dođe iscrpljen samo legne i zaspi. Mislim da moj muž ima drugu. Prespokojan je u snu, izgleda zadovoljno. Lili, jesi li možda primijetila da zove neke žene kad mene nema?
- Nisam primijetila ništa takvo, i ja ga rijetko vidim. - Dadilja je stajala mami iza leđa i stavila joj ruke na ramena. - Razumijem ja vas. Dobro znam što to znači biti usamljen među ljudima, i kad vas uzimaju zdravo za gotovo. Svi mi imamo pravo na sreću. Zbog mrvica nas ne treba peći savjest, jel' tako? - Mama je naglo podigla glavu sa stola i zagledala se u nju. - Znači, ipak si sve čula. Užas. Sramota me.
- Nema vas za što biti sram. - Dadilja je počela mami masirati ramena da je opusti, a onda je ruke spustila na njene napete grudi i počela mijesiti.
- Što radiš? - Mama je svoje ruke stavila na njene.
- Samo se opustite, šššššš… - I nastavila je mijesiti, a usne je uskoro stavila na njen vrat i počela je ljubiti.
- Ovo nije u redu, ovo…nije…uh… - No mama je prestala pružati otpor kada je Dadilja zarila zube u njeno rame ko mačke kad se ševe, a ruku ispod suknje i zarila prste u nju. Mama je glasno stenjala, a Dadilja je nije puštala sve dok mama nije srušila čašu sa stola. Staklo se rasprsnulo u jakom orgazmu.
Bio sam u šoku, a kikiriki tvrd. Zatvorio sam se u sobu, svršio, i odmah iza toga povraćao. Osjećao sam se izdano. Jedno je bilo to što ju je ševio moj tata, ali to što je ona sad poševila moju mamu, to mi je bilo previše. Ona je moja dadilja, moja!
Danima nisam htio pričati s nikim, ni doma, ni u školi. Ocjene su me odvele k školskoj psihologinji. Ništa nije mogla iz mene izvući. Nisam ni čuo što mi je govorila, nego sam samo buljio u njen dekolte i maštao o dadilji.

Jedva sam nekako bio probavio to što sam vidio dadilju sa svojom majkom. Dadilja me danima pokušavala oraspoložiti u strahu da ne kažem tati. Pekla mi je omiljene palačinke i kolače. Vodila me u kino i na igralište. Crtala i pričala mi priče, i radila i sva ostala sranja za djecu, dok sam ja samo htio njenu žemlju

Teško je veliku tajnu držati u maloj kući, a mi svi smo to pokušavali. Raspored je bio takav da je moj tata našu dadilju jebo svaku noć kasno. Ja sam joj dolazio noću odmah iza njega i maslacem joj mazao nebreklu, izmučenu žemlju, i dolazio bi joj u krevet i svako jutro, a mama bi svako popodne smislila nešto da može s njom ostat malo na samo. Uglavnom, na tavanu su se zadržavale duže, i samo ja sam znao zašto.

Ležali smo jedan dan u kadi ja i moja dadilja, jedan nasuprot drugog. Često sam je tako prao sa brdom sapunice po sisama i cijelom tijelu, no sada me prvi put odgurnula od sebe. Čudno. Nije dala da je diram, pa sam ipak samo stopalo zabio u njenu žemlju, to je jako voljela, i prije bi često svršavala tako, no sad ni to nije htjela.
- Ajde mali, ne zajebavaj me više. To što smo se malo igrali par puta kako se ne smije, to moraš zaboravit, razumiješ? Nađi si neku curicu da je držiš za ruku i ljubiš poslije škole, mene više ne smiješ. Sada imam dečka. - Rekla je to krajnje ozbiljno.
- Dečka? Kakvog dečka? Tko je on? Ne,ne,ne, to ne može bit. Ja sam tvoj dečko. Ti si moja cura!
- Jao Darči, uozbilji se. Ti si klinac koji mora još dugo rasti da bi mogao imati djevojke poput mene.
- Ma ti me sad samo zezaš, lažeš.
- Slušaj me sad dobro klinjo. Ne možemo se više igrat kao do sad, jel' to jasno?
- Nije ništa jasno. Lažeš ! - Bio sam uvjeren da laže.

Nije lagala. Dovela je tog tipa za vikend. Nemam pojma gdje ga upoznala, nije bio iz našeg kraja. Dok ga predstavila meni i mojim roditeljima, mislim da smo se usrali svi pomalo. To je bio orangutan, samo malo manje dlakav, a velik i mišićav, i još k tome profesionalni vojnik. Kada je pitala moje roditelje imaju li što protiv da on dolazi vikende ovdje k njoj, složili su se jednoglasno. Mislim da se ovakvom liku nisu ni usudili zamjerati se.

Kada se naša dadilja počela ševiti s vojničinom, nikom više nije dala da je dira ; ni meni, ni tati, ni mami. Svi smo bili zakinuti i ljubomorni. I svi smo potajno gledali kako je orangutan jebe sa kurcem većim i debljim od tatinog. Huktala je ko lokomotiva dok je bio u njoj. Srce mi se paralo što nisam više smio njenu natečenu i izmučenu žemlju mazat hladnim maslacem kao prije. Taj majmun nije dao ni da se oporavi, već bi ponovno zabio kurčinu u nju, i jebo bi je jadnu tako sve do jutra. Svi smo bili tužni. Mama je pala u tešku depresiju. Tata gotovo da nije ni dolazio kući, cijele dane je radio. A ja, ja sam bio najtužniji, ni drkati od tuge nisam mogao. Mislio sam da ću doslovno umrijeti od žalosti. Čak sam i jesti prestao, pa me mama vodila k doktoru, no naravno nije mu rekla istinu. Jedno je bilo to što moju dadilju ševi moja obitelj, al to da ju ševi neki stranac padobranac to nikako nisam mogao podnijeti. Ona je moja dadilja. Moja, a ne svačija.

Nisam ni prije baš puno jeo, no prije, dadilja je imala poseban ritual hranjenja za mene. One dane kad je za ručak bilo neko odvratno varivo; kiselo zelje sa kobasicama, kelj, repa, brokula ili nešto takvo, jednostavno bi skinula majicu i hranu si žlicom stavljala na grudi. Eh, to je odmah postao najukusniji obrok na svijetu. Sve sam pojeo i polizao, a za nagradu bi kockice čokolade stavila na bradavice da se rastope., i dala mi da poližem, uh…ništa finije na svijetu nije bilo. Zbog tog majmuna , svi moji čarobni trenuci sa mojoj divnom dadiljom nestali su.

Nakon vikenda sa naoružanim orangutanom bila je sva zgužvana, bez energije, izjebana, umorna i svakakva, sve samo nije izgledala sretno. Bio sam još tužniji dok sam je gledao takvu. Nisam htio jesti, reko sam joj da želim sisu. Malo me gledala tupo, a onda je za divno čudo raskopčala piđamu.
O Bože…, sise su joj bile prekrivene ljubičastim modricama, strašno nešto. Stegnulo me u duši i grlu. Došlo mi je da zaplačem. Usne su mi drhtale. Zagrabila je žlicu toplog griza iz tanjura, razmazala si po bradavici, i rekla mi da jedem.
- Ne mogu, što ti je napravio? Ubit ću ga, ubiti ! - Pomiješale mi se suze i bijes. Uzeo sam maslac sa stola. - Daj mi da te namažem da ti ovo prije prođe. Izgleda užasno.
-Smiri se, šššššš… - Privinula me k sebi na gole grudi. - Šššššš…sve će biti dobro, nije to ništa.
Pomislio sam da moja dadilja opet postaje samo moja. Glasni tresak ulaznih vrat, prekinuo je tu idilu. U kuhinju je uletio orangutan, dohvatio me iza za majicu i bacio na pod, a nju tako ošamario da se srušila skupa sa stolcem.
- Kravo perverzna, kako se možeš spustiti tako nisko da pustiš da te klinac dira? Što mi nisi rekla da ti treba još kurca. Otkopčao se, izvadio je kurčinu i zabio ga u nju. Plakala je , otimala se, ali sve badava. Silovao ju je. Nisam joj znao kako pomoći. Srce mi je puklo i razletjelo se ko staklo, rasjeklo mi dušu. Plakao sam i skakao po orangutanu, ali njega ništa nije omelo, nije ju prestajao jebat. Očajan, dohvatio sam na stolu tešku staklenu zdjelu sa kruškama i razbio mu na glavi. Stao je. Sve je utihlo. Ostao je ležati na njoj, i baš tad došli su moji starci. Gurnuli su ga skupa s nje. Orangutan se nije micao. Pod je bio prekriven kruškama, neke su bile krvave.
- Uzmi malog, i idi s njim gore u sobu. Brzo. Idi ! - Naredili su joj. Odvukla me za ruku na kat. Sva se tresla i nije prestajala plakati, a onda su je zvali da siđe u kuhinju. Ja sam morao ostat u svojoj sobi. Ne znam što se dalje događalo. Pogledao sam kroz prozor. Vani se mračilo, ali sam vidio kako njih troje nose orangutana na plahti iza kuće, i dalje nisam vidio. Dadilja se vratila u moju sobu.
Spavala je zagrljena sa mnom sve do jutra. Roditelji su bili doma, nisu ni otišli na posao,a bila je srijeda. Nju su pozvali u kuhinju. Nešto su pričali. Vratila se u sobu. Poljubila me u čelo, sišla opet, i nisam je više vidio. Otišla je zauvijek.

Moji su se uskoro rastali, a brigu o meni je preuzela tatina sestra, pa sam morao i odseliti k njoj 700 kilometara daleko. Teta je bila stara cura, hladna i stroga, ni drkati kod nje nisam mogao u miru. Stalno je nadzirala sve što sam radio. Mislim da sam godinama bio u depri, no ona je tvrdila da sam samo jako razmažen i ništa drugo. Pola dana je čitala ljubavne romane i listala Playboy, a pola dana je molila i kajala se za grijehe ko neka perverzna časna sestra. Samozadovoljavala se tajno u kupaoni, a nakon toga bi si žabu polijevala sa svetom vodom, i prekrižila bi je tri put. Imala je bolesnu ideju da me pošalje u sjemenište, jer bilo bi jako lijepo da u obitelji imamo i jednog svećenika, ne samo trgovce, pravnike i prevarante. Govorila mi je da sam savršen za to jer ionako nikad nisam imao ni jednu curu. Perverznjača stara, što ona zna. Imao sam curu najbolju na svijetu, moju dadilju, pa su mi je oduzeli. Nikada to nisam prežalio, niti im oprostio, a niti to što su me ostavili kod stare vještice djevice.

Nekoliko dana nakon što sam napunio 18. rođendan, spakirao sam kofer. Teta je bila presretna što idem u sjemenište, pa mi je dala dosta love da imam sa sobom. Izljubio sam je, zahvalio za sve, a onda otišao u svijet. Naravno, u sjemenište nisam išao. Prevario sam je. Samo jednom, posudio sam svećenićku halju, uslikao se i poslao joj. Proći će godine prije nego shvati. Skitao sam se , radio sve i svašta, bilo mi je dobro. Nijedna žena nije me privlačila, jer nijedna nije mirisala, ni bila lijepa, brižna i okrutna ko moja dadilja. Rađe smo ja i moj kikiriki živjeli i šetali sami.

Imao sam 25 godina kada sam osjetio neutaživu želju da vidim kuću u kojoj sam proveo djetinjstvo.
Kuća je godinama stajala prazna. Moj tata je nestao čim je mene kod tete ostavio, i otišao u neku predaleku zemlju gdje je radio i propio se. Ispočetka me zvao samo par put za rođendan i jednom za Božić. Ne znam ništa o njemu. Ne znam ni da li je živ. Mama je nakon rastave ostala još par godina u kući sama, čak je bila neko vrijeme i na psihijatriji, ali onda je i ona odselila nekud. Jako mi je nedostajala. Posjetila me samo jednom kod tetke, rekla mi je da me voli, da vidi da sam dobro i otišla. Vraga sam bio dobro, umirao sam svaki dan od tuge. Kad god tete nije bilo u stanu, iskoristio sam priliku da zovem mamu. Telefon je zvonio beskonačno, ali ona se nikad nije javila. Godinama mi je teta tajila da moja mama zapravo živi u susjednom gradu, samo 50 kilometara dalje od nas, nego sam to slučajno čuo od tetine susjede. Našao sam neku staru Božićnu čestitku koju mi je mama poslala davno, ali mi ju teta nikad nije pokazala, i tu je bila mamina adresa. Otišao sam tamo. Sjeo na klupu pred njenu zgradu, čekao dugo i pripremao svoje srce za susret s njom. Mama se pojavila pred zgradom. Gazio sam po oblacima kada sam koračao prema njoj. Lebdio sam od sreće. Poletio sam da je zagrlim, ali došla je neka žena narančaste kose, zagrlila moju mamu, poljubila u usta i skupa s njom ušla u zgradu. Prestao sam disati od šoka, a onda sam propao kroz oblake i tresnuo na dno. - Ovo se ne događa. Ovo nije stvarno…

Ni mamu, ni tatu nisam više nikad ni zvao, ni tražio, niti su oni mene. Nastavio sam lutati svijetom, a onda me opet opsjela želja da se vratim kući. Bio sam u ranim tridesetim, i već sam se pomalo umorio. Lavina emocija zatrpala me i zamalo ugušila kada sam ušao u našu kuću. Sve je bilo na svom mjestu, samo prekriveno prašinom i paučinom. Čak je i mirisalo sve isto ko da smo još do jučer svi bili tu. Popeo sam se po starom drvenom škripavom stepeništu u dadiljinu sobu. Legao sam na njen krevet sa mirisom kamilice, zagnjurio glavu u jastuk. Mirisao je još na njen dah kao svježe pomuženo mlijeko. Rasplakao sam se ko dijete. Zaspao sam i utonuo u nešto nalik na najljepši san i noćnu moru sve u jednom. Probudio sam se u zoru. Glad me odvela u pekarnicu iza ugla, onu istu u koju me nekad svaki dan vodila moja dadilja, i kamo bi me mama često poslala samog da kupim krafne sa čokoladom, pa da može malo s dadiljom ostat nasamo. Ušao sam u pekarnicu prvi. Bilo je točno pet sati. Žena koja je tamo radila bila je u skladištu među policama i slagala topli kruh u duge redove. Vidio sam samo dugu narančastu pletenicu ispod bijele kapice. Kada se okrenula, protrnuo sam i zanijemio.
- Dobro jutro. Izvolite. - Oko vrata je nosila mali zlatni križić.
- Liljana…
- Da, ja sam, izvolite.
- Zar me ne prepoznaješ ?- Tek tada se zagledala u mene, narančaste točkice u plavim očima su joj eksplodirale, i napravila je korak iza. - Zašto si se vratio? Mislila sam da ti je dobro tamo. - Glas joj je drhtao.
- Liljana, duguješ mi. Oženit ću te.
- Darči, ti si poludio. Čula sam da si postao svećenik.
- Ozbiljan sam.
- Ali, ja imam sina.
- Nema veze, priznat ću ga za svoga.

Predivan dan je bio, i ja presretan kada sam oženio svoju Dadilju, i kada je napokon postala samo moja. Posvojio sam njenog sina koji mi je nekako i bio baš jako sličan. Postao sam sumnjičav, počeo je ispitivat o malom, sve dok nije priznala da mu je moj otac tata. Jao, mali mi je polubrat. Uh, što sad? Ništa. Nismo mu to nikad rekli, jer bi nas zamrzio. Mali je odrastao. Otišao je u svijet. Uspješan je, oženjen i ima djecu. Ništa mu ne fali.

Živjeli smo dugo i lijepo, i većinu vremena sretno. Moja dadilja, moja prva, jedina i posljednja ljubav, otišla je prije tri godine, nakon kratke bolesti koja nas je sve zatekla nespremne.
Ja ću umrijeti sutra. Iako znam da baš i nisam kandidat koji će dobit krila, ipak bih si htio kupiti malo mira, zato vam moram reći ono posljednje što mi je na duši. Napokon ću priznat da mi kikiriki nikad nije narastao veći od dadiljine šake, makar sam se hvalio kako mi je velik. I za kraj imam samo još dvije želje. Ne nosite mi cvijeće ni vijence. Molim vas, u grob mi stavite maslac, ne mogu svojoj dragoj doći bez toga. A sutra, odmah poslije sprovoda, iskopajte stari bunar, na dvorištu, iza naše kuće.

Hvala vam unaprijed

Vaš Darko


Vila Sila, 26.11. 2023. g. , Hrvatska

Sva autorska prava su pridržana

Povraćalo mi se danima, baš mi bilo muka, pomislila neka viroza, a onda sam shvatila da bili su to simptomi zaljubljivanja.
Pričali smo, smijali se, vidjeli se nismo, a zaljubili jesmo.

I nakon mjesec dana slatko mučnog isčekivanja, došao si mi izdaleka sav lijep, svjež, slan, fin i egzotičan, mirisao na Mediteran.

Prvi pogled - grom, to je to.

- Mislio sam da si viša. - Prve tvoje riječi.
- Mislila sam da si pametniji.- Moje prve riječi.

Smijali se.

Slatkoslana večera čekala te u ponoć kod mene doma, uz svijeće, sireve, paštete, šaku grožđa, kockice čokolade, malo razgovora, ja na tvojim koljenima, malo maženja, oko sat napaljivanja prije ljubljenja sa ustima punih čokoladnog- banana pudinga, na putu do kreveta, ja te pitam - Želiš li se otuširati možda ? Dugo si putovao. Čisti ručnici su ti tamo.
- Ne bi, hvala. Ne znojim se.
Pitam te onda - Bi li barem oprao noge?
A ti kažeš - Ne, pa nisam hodao, nego vozio.
I stisneš me uz sebe, vučeš u krevet, kreneš me ljubit, a okus sline ti je kao od kore drveta, a ja te prekinem i pitam - Hoćeš li onda barem oprati zube? Tamo je i nova četkica za tebe.
A ti mi kažeš - Ne, malo sam jeo, a puno vode pio, pa sam ih ispro.
Kužim ja da je on tvrd orah, pa krenem grubo - A hoćeš li barem onda oprati kurac?
Kažeš - Evo, sad ću.
Odeš, opereš ga, vratiš se, i ja mislim - OK ajd bar nešto, i približim nos kiti i gle stvarno, miriše na med i mlijeko. Spustim nos malo niže, a jaja po jutarnjoj pišalini ošamare me posred njuške i nokautiraju mi želju u trenu.
- Ma jesi li ti oprao i jaja? - Pitam te.
- Nisam. - Kažeš.
- A zašto nisi kretenu?
- Zato što nisam znao da ćeš gurat nos i tamo.
- Konju jedan, pa zar ti treba crtat da kad se pereš, da se trebaš oprat cijeli, a ne na rate?
- Dobro, dobro, smiri se, evo idem.
I odeš, pereš jaja, i dugo te nema.
- Oprosti, stislo me, večera je bila obilna. - Ispričavaš se.
- O Bože, ne treba mi sad još i izvješče o tvom sranju. No dobro, a jesi li oprao guzu? - Provjeravam.
- A jebi ga sad, nisam, pa što mi to nisi rekla odmah kad sam prao jaja?
- Pa valjda zato biseru jer nisam mogla znat da ćeš i srat!
- Ajde draga, smiri se, gdje smo ono stali? - I stisneš me k sebi, a ja okrenula glavu na drugu stranu - Jao, šteta kurca, baš lijep i debeo ko izložbeni primjerak bio. - Prostrujilo mi kroz glavu, pa otvorim prozor, kažem - Vruće mi je. - I gurnem glavu van, a tebi okrenem guzu. Nabio si mi ga naglo u Caricu, i srećom ona nema nos, nego samo ponos, pa se nije bunila. Jebo si me konju žestoko 3 minute tako da su mi oči narasle za jedno 3 broja, a onda naglo stao, trčiš u kupaonicu, zalupiš vratima.
Sjednem na prozor, raširim noge, luftam Caricu dok te čekam. Malo je milujem. Malo gledam zvijezde. Malo slušam kako se ježevi vani jebu. Prošlo je 10 minuta, pa još 10 minuta. - Pa gdje si majmune ? - Pitam se.
- Oprosti, zaostatak večere je van htio. - Na vratima mi objašnjavaš.
- Zaklat ću te ko Smrdljivog Martina, izustiš li još i riječ samo.
Prilaziš mi, pa mi maziš Caricu, da me udobrovoljiš, a onda mi lagano prstima ukliziš, i iznenada osjetim oštru bol ko da si me žiletom porezao, vrisnem, izvadim ti prste naglo iz nje, a kad tamo imam što i za vidjet.
- Jao, kad si ti zadnji put nokte odrezao?
- A ima koji tjedan, dva...
- Ne diraj me više, samo začepi i jebi.
I opet mi ga nabiješ do kraja, i jebeš me par minuta, skoro došla do raja, a onda opet staneš, i u WC trčiš.

Ja opet čekam na prozoru, gledam mladi Mjesec, i najrađe bi ga skinula sa neba, i zabila si ga tamo gdje mi kurac treba, jer kretena opet nema, pa nema...

I nakon 15 minuta evo heroja, vratio se sa sranja.
Dođe, gleda i kaže sav ponosan - Ovoga puta oprao sam i kitu, i guzu , i jaja.
- Ajde, odjebi ti lijepo sad od mene i gurnem te nogom od sebe.
- Pereš se na rate.
Jebeš na rate.
Sereš na rate.
Pa dobro, ima li još nešto što radiš na rate, a da ne znam ?

- A, imam - kažeš - plaćam 3 alimentacije, i svoje i susjedove rate
kredita do 2055-e.

Odljubila sam se u sekundi.

Autor : Vila Sila
21.7. 2023.g. Croatia
Sva autorska pravu su pridržana.