Iskričarije

I tako, istina je došla na vidjelo - istraživanje je pokazalo da je prosječan hrvatski pimpač dug ni milimetar više od 14,77 cm.
Četrnaest zarez sedamdeset sedam.
Što je uvjerljivo manje od 20, a bogme manje čak i od vrlo skromnih 15.
Mići Hrvatići. :))

No zabavan dio je bio kad su tv reporteri na ulicama pitali žene da prstima pokažu, koliko je to petnaestak cm. Pa je jedna raširila prste na - 10. Vjerovatno joj je netko od 15 prodao foru da ima 25. :)
A druga, ta se odala da je Iskričarka. Naime, po njoj, 15 bi bilo ako raširiš ruke u preko 20. Htjela je žena reć da njen serviser ima barem pola metra, odokativno. Tipično iskričarski.

Nego da.
Sad sjeda sve na svoje mjesto. I Hrvatice kojima su puna usta velikoga ku... pardon, pogrešna formulacija, htio sam reć - samo bi o velikima pričale... a i Hrvati koji, po osobnoj samoreklami, samo takve i imaju.
14,77, mališani, tako stoje stvari.


Kad uopće i - stoje. >:-)

Ubiše me Japanci.

Nije baš ono, ubili-ubili, ali su mi zauzeli drugi grad po veličini i to trupama jačim od sveg zajedno što imam u čitavoj državi. Tak da... mogu se slikat. Projahat će mi preko carstva k'o od šale, nema smisla nego kapitulirat odmah.
Bagra! A tako smo fino trgovali!

I sve počne fino, zgodan kontinentić, najtaman resursa naokolo, samo još četiri nacije na istom kontinentu, sve je obećavalo. I nu gamadi japanske. Dum-tras-bang, ode mi Sevilla.
Mogao sam si i mislit da neće dobro ispast čim mi je ponudilo da igram kao Isabela. A kladim se da bih bio opako žensko, no očito ne u strateškim ratnim igrama.


Nema opcije miganja guzom, mamu mu...

Ma sram vas bilo.


Samo sam htio reć da se super spava kad bura rastjeruje vrućinu.

"Pušenje može usporiti krvotok i prouzročiti impotenciju", veli moja kutija bijelog waltera. Dužeg.
Digresija - pušim duži jer košta isto ko kraći. A možda sam i djelomično ženka u duši, tko zna?
Nego da.
Ako mi uspori krvotok, onda ne mogu postat impotentan, nego samo sporopotentan, šlapica mu. A ak' sporo nije dobro, što onda jest?!?
Osim ako si u liftu i izlučuješ Axe, naravno. I komad s tobom nije bakica od osam banki. Naravno.

Super mi je to prodavanje bauka na cigaretnim kutijama.
Veli, "pušenje vas može učiniti sterilnim". Ideš, beba! Nema više, vadi ga na vrijeme! O da, o da!
Pusta obećanja, pih.
Pa onda o svim bolestima ovoga i onoga, slijeva i zdesna i zgora i zdola. Čudno, nekako su preskočili pokušati plašiti pušače - stresom. Da li možda zato što stres uništi uvjeljivo više organa nego cigareta? Kad ste se osjećali gore, kad ste zdimili dvije kutije ili kad ste pokušali provest dan NE zapalivši nijednu? Točno tako, one dvije kutije su vas sjebale manje.

Ali da, naravno, bilo bi zdravije ne pušiti. A i uštediš brdo love tako.
Jedino, to je podmuklo prema liječničkoj struci.
Naime, kad je pušaču loše, riješe ga se samo tako - za sve su krive cigarete.
Nepušače naprosto puste da odapnu kreposno bezgriješno zdravi, obirom da nemaju pojma što im je.

No kako god.
Iz iskustva točno znam koji mi preduvjet treba da se riješim cigareta.


Drugim riječima, prestat ću pušit' istovremeno kad i zadovoljno odem s neta.

Ovo mi je osvanulo na naslovnoj.






Idem se bacit s terase.

Tu: kava na stolu.
Tamo: kava na stolu.

Tu: cigarete na stolu.
Tamo: cigarete na stolu.

Tu: sjedim samo u ofucanim starim na kratko odrezanim trapericama.
Tamo: morao bih obuć poštene trapke, majicu, špagerice...


Mislim si, neda mi se do grada na kavu, ipak.

... kak je ono išlo?
Marama na glavi - imam.
Bradica - dva dana nebrijanja i tu je.
Crna majica - eto je.
Sinjska alka na uhu... ajoj. Ok, imam zamjenu.
Tetovaža na ruci... u jebemu. Uf, snaći ću se...

I ruka na srce i... klik!




Vuki samo tako. :)

Ona i On, drugi dan tipkanja...

Ona: ej, a ono je stvarno tvoja slika?
On: pa nego čija nego moja?
Ona: a šta ja znam... susjedova? :)
On: a što bih imao od toga da stavim tuđu sliku i onda se pojavim na kavi, totalno druga osoba?
Ona: a ne znam...
On: kad smo već kod toga, a kad ćeš pristat na kavu? :)
Ona: ma malo smo daleko za kavu...
On: kako daleko? Pa živimo u Puli oboje!
Ona: pa joj, ne baš... ja ti ne živim u Puli, u stvari sam iz Zagreba.
On: čekaj malo, pa piše ti u profilu. Al nema veze, šta sad, doći ću ja i do Zagreba za zgodnu plavušu. :)
Ona: ma nisam ti ja plava...
On: no dobro, bitno je da imaš plave oči.
Ona: a nemam, imam crne...
On: čekaj sad, jel imaš ti išta u profilu što je točno?
Ona: pa sve drugo je točno.
On: dakle, imaš 35 godina, nemaš djecu, radiš kao fizioterapuet...
Ona: pa joj, imam u stvari dva klinca, a i malo sam starija, a i radim u dućanu...
On: ajmo opet - što je u tvom profilu točno uopće?!?
Ona: pa ne znam... sve drugo... a šta hoćeš reć, da je sve u tvom profilu točno??
On: pa nego što.
Ona: i nisi oženjen?
On: a šta je to sad važno?


Iz njenog profila:
* Opiši osobu koju želiš upoznati. Koje osobine su ti najprivlačnije?*
- iskrenost.... mrzim kad ljudi lažu...
* Postoji li još nešto što želiš reći, a ova pitanja nisu pokrila?*
- da, vi koji muljate da niste oženjeni, zaobiđite me...

Iz njegovog profila:
* Opiši osobu koju želiš upoznati. Koje osobine su ti najprivlačnije?*
- iskrene žene, a ne ove koje lažu o godinama i svemu.
* Postoji li još nešto što želiš reći, a ova pitanja nisu pokrila?*
- ne vidim kakve ima veze jel sam se razveo il nisam, ja sam u duši slobodan!


Likovi iz priče su izmišljeni, jednako kao i cjelokupna konverzacija, a također i rečenice iz profila.
A to što će se u ovome prepoznati zamalo svi - e, to već nije moja krivnja.

Na stranu svi oni koji ovdje vise tek toliko da bi se ogrebli za malo mesa (kako ženskog, tako i muškog) - no svi oni kojima su puna usta "trajnih veza", "otvorenosti i iskrenosti", te prezira prema "muljatorima"... - pa, to su vaši profili.
I vi zbilja, ali zbilja očekujete da bi itko normalan ostao u kontaktu s vama nakon što počne otkrivati da lažete čim zinete?
To je temelj na kojem vi mislite graditi vezu sa nekime?

Naslušao sam se bogme bisernih izgovora za profilno muljanje, itekako jesam.
"Ovako imam manje budala na kičmi" - da, i više naivaca koji vjeruju da govoriš istinu.
"Ne želim da me prepoznaju" - pa, onda nemoj ništa ni napisati. Jel' te netko tjerao bičem da lažeš?
"Ionako imam stopetrnajst profila" - super. Učini mi uslugu i stavi me na ignore na svima, da ne moram ja tebe.
I tako dalje, i tako dalje, biser do bisera.

Ljudi lažu. Ništa novog.
To što je Iskrica doslovno pa okupljalište lažljivaca oba spola, to je već tema za sociopatsku analizu. Hrliti na kontaktnu stranicu i onda se na njoj maskirati do kosti, to zbilja ima zdrave logike, aha. Pri šizofreniji možda.
Uopće ne patim od iluzije da se od lažljivica i lažljivaca daju sklepat dobri ljudi. Preodgajanje nekog tko nosi godine koje sam sebi tepajući zove "zrelima" - no, to bi zbilja bio uzaludan posao. No ono što u čitavoj stvari zaista iritira je prizemna glupost loših izgovora.
Kad već masno lažete, dajte imajte barem malo ponosa pa se držite tih laži, bez pakiranja govna u celofan i i histeričnih pokušaja da to govno predstavite kao pitu.

Pred nekih mjesec dana u šali zapitah jednu, koliko je istine u njenom profilu. Nadurila se i puknula me na ignore iste sekunde, da što ja nju imam optuživati da laže!
U profilu joj stoji da ima 100 godina, 100 kila i 140 cm visine, a otad je već mjesto stanovanja izmijenila u treću županiju. Ne sjećam se baš da su hrvatske županije prekrajale granice, pa k tome i dvaput... :)

Kako god - s vremena na vrijeme dodam po malu promjenu u profil, jer mi se jednostavno neda ponavljati na više strana isto.
Pa stoga odsad piše:
.... i lijepo molim - one čiji su profili prepuni lažnih podataka, neka si potraže naivniju budalu. Ne mislim potrošiti ni slova ni na koga tko već i sam kontakt započinje temeljen na brdu laži. Mogu si samo misliti na što bi ličio ikakav odnos sa takvom osobom.

Pa vi slobodno nastavite muljati jedni druge, pa se potom međusobno natezati tko je koga muljao prvi - kad vam je to takav gušt. U toj igri ja bogme ne mislim sudjelovati.


Kako siješ, tako i žanješ.



P.S.: poštedite me privatnih hormonalnih ispada jer ste se našli prozvanima, naprosto ću ih ignorirati. Ne znam što mi je gore - laži, loši izgovori ili opravdavanje obojeg. Mislim da ovo treće, jer mi daje do znanja da me se smatra glupim.

P.P.S.: obzirom da za Iskričare to treba crtati jer im je korištenje mozga silno rijetka djelatnost - komentari su zaključani kako ne bih morao čitati iste gluposti za koje sam upravo doslovno napisao da mi se gade.
Zahvaljujem na uobičajeno površnoj (ne)pažnji.

Tko veli da ga nema?


Svašta.
:)

Više se nikad, ali nikad neću pohvalit životnim iskustvima. Nikakvim.
Naime, upravo sam shvatio da je bolje bit blentav, apsolutno nevješt u bilo čemu i sasvim pošteđen ikakvih iskustava.
Istina, naučiš iz njih, da. Samo, to što si naučio, ne znači i da će ti u ičemu pomoći. Prođeš debelo trnje samo da bi otkrio da su ruže plastične.

Bolje je ne znati.
Bolje je naivno, očima začuđenim svijetom, vječno tapkati u mraku promašujući svaki cilj.
I bolje je nikad ne naučiti ništa.

Jednostavan život. Bez briga, nedoumica, dvojbi, sumnji, strahova.


Udahni... izdahni.

Upravo sam si organizirao telefonsku dostavu svježe ribe po želji.
Mislim, telefonski se naruči, dostava je autićem, naravno, bukvalci jedni.

O'š svježeg zubaca? Nema beda.
Hobotnicu? Koliko veliku?
Papaline, inćune, srdele? Koliko ćeš?
Obožavam Rijeku. :)

A za ručak, u tavi će se vedro družiti dvije zgodne male oradice, jedva čekajući da se pridruže mladom krumpiru.


Na kojem će biti svježi peršun, iz moje teglice. :)

Prozore spavaće sobe na istočnoj strani trebalo bi nazivati prozorima za jutarnju gimnastiku.
Nenene, ne digneš se ujutro i gol-golcat rastežeš na prozoru (to radim samo na terasi, jel'), uopće nije to. Nego...

Naime, imam jedan takav.

I što se ujutro dešava? Pa, diže se.
Sunce, mulci, sunce!
E sad, sunce ima pomalo dosadnu rutinu izlaženja gdje? Pa na istoku, naravno.
A zrake mu s istoka krenu upirati kamo? Pa kroz moj prozor, naravno.
Ravno na krevet.
Ono, ti fino krmiš ko nerast u kocu, kad najednom - vruće. K'o da te netko prži kroz povećalo.
Pa se otkotrljaš malo bliže prozoru jer sunce je još nisko i započinje te pržiti od najudaljenijeg ruba kreveta. Pa se ono i dalje diže i pomiče pržionicu za tobom. A ti se kotrljaš. Pa te konačno natjera da se objesiš na sam rub kreveta, a onda brzo polu-lupingom prebaciš opet na onaj udaljeni kraj, dok te pri tom ekstremnom sportu zrake samo malo osmude, onako usput.
E, sad bi već bilo bolje, kad taj kreveta ne bi bio još sav vruć od sunca koje ga je dinstalo barem nekoliko minuta i kad ne bi imao osjećaj kao da si sletio u tavu za palačinke.
Ukratko, od svog tog rolanja i prekobacivanja, budan si već ko zec.

Ako spustim roletu, nema dovoljno zraka i ne mogu spavat' tako. Dakle, to otpada.
Zavjese? Blijedo krem praktički prozirne, za ukras. Od sunca te mogu zaklonit taman koliko oni velovi mogu zaklonit grudi trbušnim plesačicama (u prijevodu: klasa pozivnica).


Jutarnjegimnastički prozor, velim ja.

Nekih dvadesetak - no hajd', neka je tridesetak metara od moje zgrade, sljedeća je kuća. Oveća.
I mislim, kuća ko kuća. Zidovi, krov, par prozora, ništa posebnog u tome.

E, al' maloprije skontah da se iza zgrade pojavio stol i stolice i društvance sjedi vani u hladovini iza kuće.
No i opet, ništa posebnog u tome.
Osim što toga nikad dosad nije bilo.
A kako to uopće skontah?
Tako što, obzirom da toga dosad nije bilo, stekoh naviku poslije tuša mirno išetati na terasu i objesiti ručnik na sunce. Naravno, gol ko gušter.
Pa me maloprije presjeklo nečije - "isuse!"

Moram zapamtit da ubuduće ručnik stavim na glavu.


Da me ne prepoznaju ako me vide u dućanu ili negdje vani.

Link


Baš sam živahan danas. ;)

Da čujem, što se treba radit kad ja stavim link?
Pa pojačat, naravno.

Link


Btw, ako vam se tko u samom videu učini iskričarski poznat - slučajno je, mokasina mi.