mozgovne onanije

.

Link

Sam popila kavu s Moluskom :D
Super je, super se osjeća i super izgleda. Potracale smo vas, blogere i blogerice :)

jedan zagrebački prekosavski :)

nemam živaca, fakat..

uglavnom, iskamatarila me lijepe naša, prepuna odlikaša.

al, nemojte se opustit...

Prvo, komentar na komentare vezane za moj prethodni zapis, a onda vezana priča, može ?
Dakle, muškarci su se, a I Pam usuglasili da je dečko “normalan” muškarac. Đuro je stalno pokušavao saznati koje odgovore sam očekivala , iako u blogu nije bilo postavljeno pitanje, nego situacija o kojoj se može na više načina razgovarati, ili uopće ne razgovarati. Tek pinkica životnih priča međuljudskih odnosa.
Pamela je uočila u majčinu postupku neuobičajenu reakciju I ocijenila je negativnom, a Tap bi, mamino ponašanje korigirao , odnosno smatra da je mama to mogla na drugačiji način, ali se o majci nije izrazio negativno. Đuro I Skaj provlače temu “kakva mater takva kći”, uglavnom, ne vide negativnosti u majčinom ponašanju, niti u mladićevoj izjavi (“normalno” muški).
Iz tako rezimiranih komentara, ja bih zaključila da bi većina muškaraca zaista “maznul i mamu i kćer..kćer i njenu sestru..kćer i njenu frndicu (sve njene frendice)...rođakinje...pa čak ako ne i babu!”cit.Pamela007, da im je takvo ponašanje majke ,u odnosu majka/ kćer, ok, čak I poželjno, jer “starija verzija” daje sliku “mlađe verzije”, odnosno, čini im se da bi I mlađa verzija mogla biti tako pristupačna.
Haš bi želio više detalja, tipa, godine starosti aktera.
E sad, temeljem vaših komentara, nastavljam priču na priču s iste dvije akterice, mamom I kćerkom. Ova će priča imati I pitanja (da đuro ima izanimaciju )
Dake, mama ima ljubavnika, mlađeg od sebe, ali starijeg od kćeri (kćer starija maloljetnica). Kćer zna za tu vezu, ne podržava ju, ali pred ocem šuti (razlozi šutnje, za priču nebitni).
Situacija: Muž I otac se nenadano vratio s terena, a mamin ljubavnik to nije znao, pa ga je mama iz spavaće sobe otpravila kako je I došao u sobu, kroz balkon. Balkon je zajednički sa kćerkinom sobom.
Pitanja:
(đuro, drž se !)
a) hoće li ljubavnik punih jaja I dignutog kurca otići kući ?
b) hoće li ljubavnik punih jaja I dignutog kurca skrenuti u kćerkinu sobu prema postulatu kakva mati takva kći I uvući joj se u krevet ?
U slučaju pod b), hoće li kćer
1. vrištati I riskirati ulazak roditelja u sobu ?
2. Panično istrčati iz kreveta I izaći iz sobe prema unutrašnjosti stana (ne na balkon..boravak, hodnik..npr) I praviti se da se ništa ne događa ?
3. Osvetoljubivo pustiti maminog ljubavnika da ju naguzi.
Kakvi bi razlozi ponašanja bili I kakve bi posljedice nosilo pod 1., a kakve pod 2. A kakve pod 3. ?

Ajmo, psiholozi I znalci !


dakle,

kad vam kćer dovede doma nekog frenda na čaj, sok ili tak nekaj, i skužite da se njoj isti sviđa malo drugačije, a vi smatrate da nije dovoljno dobar za nju, najučinkovitije je, pri razgovoru, unositi mu se u lice, gledati ga pogledom iz tuđe glave dok odgovara na postavljena skoro isljednička pitanja i svako malo uzdahnuti u stilu filmskih diva iz prošlog stoljeća, te povremeno umetnuti rečenicu: "ah..moja si milica nikad ne bu dečka našla".
kćerci bu neugodno do bola, a dečec bu:
a) zbrisal u vidu magle i nikad se više javil kćerci (ni ona njemu..hjoj..koja katastrofa) ili bu
b) izvalil ko iz topa..stara ti je još uvijek komad za potrošit,..

Riješili ste problem neželjene kombinacije :)

nenašminkani :)



Rexi ? Skaj? Medo?

Link

a kaj sad?

nije smak svijeta :)

sutra je novi dan :)

gudnajt vam.

sad kad vidim meijinu figu, nakon jučerašnjeg jebačkog prsta sa svjtlećim dodatkom za povećanje užitka, ne usudim se pisat uopće. Ne znam više jel to za blog ili nije za blog.
Ok, mogla bih se složit da moj blog povećava dosadu, al kaj da delam kad ljubavni život mojih ljubimaca ne zanima nikog, kao u ostalom ni moj..
Politika me ne zanima, pa ne pišem o politci, a i da je opozitno, pridonosilo bi dosadi bloga..(sudim po sebi kad vidim neki politikanski blog)
Kaj da delam? Ha?
Ništ..najpametnije bi bilo da ništ ne pišem i patim zajedno s vama od dosade :)

o posjetu trgovini tvrtke IKEA, u istočnoj pustopoljini između Zagreba i naplatnih kućica autoceste ZG-Sl.Brod (Rugvica? ili Dugo Selo??), tzv istočnoj industrijskoj zoni Zagreba :P

dana današnjeg, u 15:30 izvršila sam nadzor nad ponudom svega i svačega za dom. Neposrednim nadzorom utvrdila sam da cijene artikala u ponudi odgovaraju platežnoj moći prosječnog Hrvata. Uredno su istaknute na deklaracijama svakog artikla.
Obzirom na potrebu i traženje stranke po čijem sam nalogu nadzor, vršila, kupila sam jedan uredski ladičar na kotače, čelični, premazan prahom.

Stranka se žali na slabo razumljive upute za sklapanje ladičara, a ne malo je bila iznenađena kad je iz originalnog paketa izletjela hrpa limova za ladice koje je trebalo presavijati, da bi se dobile stranice ladica, kao i kopče kojima se iste učvršćuju u položaju.


Obzirom na naprijed navedeno, posredno sam utvrdila da cijena tog artikla u potpunosti odgovara kvaliteti istog. Naime, u cijenu nije uračunata cijena rada piganja lima i sastavljanja elemenata ladica i samog kučišta ladičara. U tom slučaju bi taj ormarić bio cjenovno nesrazmjeran kvaliteti i dizajnu.

(budući inđinier psuje iz petnih žila :)))

da vidimo..

kaj napisati ?


Link

Čekala bi na pregled fizijatra najmanje tri mjeseca, a na fizikalnu terapiju vjerojatno i više. Al, eto, koliko god me smetalao protežiranje, kad je moja ili moje djece rit u pitanju, ne žalim truda pronaći način. Doći na listu što prije.

I tak ja sjedim u bolničkoj čekaonici za fizijatrijski pregled, samo šest tjedana iza prometne nezgode u kojoj, srećom, osim trzajnih ozljeda vrata, ni ja ni Marac nismo zadobili težih povreda.. Ali, ja sam već oštećena roba. Mali je trzaj bio dovoljan da aktivira stare ozljede kralješnice. Bez analgetika, boli. Zato sjedim u ovoj jebenoj čekaonici. Naručena u 13:15. Sjedim pokorno i u 15h. Strpljivo. Jbte, ipak sam upala prek veze, puno prije nego bi to isto bez veze, i šutim. Pokušavam surfati prek moba. Nema signala. A, ništ, bum zdurala i bez toga. Ne usudim se otić van na čik pauzu, jer ne znam kad će me pozvati. Sjedim. Prebacim nogu preko noge i zamijetim da sam zaboravila jutros potegnuti britvom. Hm, najmanje 3 mm. Baš sad bih imala vremena za depilaciju. A i obrezati kurje oko koje uništavam acetilsalicilnom već peti dan. Ne kužim kak se nitko nije sjetio u čekaonicama ovakvog tipa (gdje čekaš satima i ne znaš koji si na redu), uspostaviti i pružanje usluga manikure, pedikure, depilacije, frizeraja, npr. Bio bi to pun pogodak !
U 16h zove sinak. Zanima ga kad bum došla, jer nema ručka. E, tu sam popizdila.

Uglavnom, u 18h, kad sam se konačno iz bolnice s hrpom uputnica i uputa vratila doma, na stolu me ČEKAO zgotovljen ručak.
Mislim si, trebala bih češće sjediti besposleno i tupavo u nekim čekaonicama, kao , moram, jel. I trebala bi češće natrljati ego. Ne svoj, ofkors :)