Okolonaokolo :-)

Ovo je idealno mjesto za svađanje ;-) Problem je što nisam svađalački raspoložena. Nekako me to zaobilazi u zadnje vrijeme. Jednostavno mi se neće i neće. Previše energije iziskuje, a s godinama energije je sve manje i manje. Energiju koja je ostala trebam čuvati za nešto konstruktivnije. Od jučer ponovno čitam "Mogućnost otoka" (M.H.) i povlačim paralelu s onim što se događa oko mene i s paničnim strahom od starenja mnogih meni bliskih osoba. Knjiga je baš crnjak, uffffffffff. Starenje tijela i duha, starenje kao mana, starenje kao teški teret. Kaže autor u nekoj daljnjoj budućnosti šezdesetogodišnjaci su masovno odlazili na zakonom dozvoljenu eutanaziju. Ja ipak još ne bih :-)))

Baš sam se dobro nasmijala. Nekada sam se ljutila na ovakve poruke, a sada mi je baš smiješno da "zreli" odrasli ljudi razmišljaju na taj način. Seks je najvažnija sporedna stvar na svijetu, nakon nogometa, naravno. Opušta, pomlađuje i vraća sjaj i lakoću kretanja ;-) Međutim, za sada me ne zanima nikakva fizička aktivnost osim pranja suđa i glačanja. Da sam dobila poruku "Jesi li za poljubac?" razmislila bih. Ljubiti se nježno daleko je intimnije nego van-nutra :-)))) Poljubac (poljupci) je taj koji otkriva, uznemiruje, osvaja ili udaljava.

Ne gledam na sat, ne škicam prema stolu s hrpom knjiga, ne radim popis za sutrašnji dan. Onako opušteno čituckam, malo teveje, malo kuhanja, malo pranja ;-) Što volim lagano lagano. Uz sve to ipak su me neke rečenice ili slike serije/filma podsjetile na dane kada smo on i ja zaspali držeći se za ruke. I nema kajanja, nema tuge nego su ostala samo lijepa sjećanja. Neki dan sam s frendicom bila na ronđoškoj kavi i kolače i reklaje "baš mi je dobro ovako samoj". Klimnula sam glavom, nasmijala se i rekla jesssssssssssssssssss :-)

Kojeg li olakšanja. Veliki napori su iza mene (barem prema popisu). Krećem usporeno prema novim ciljevima, onako lako i lepršavo. Baš kao i svaki leptir ;-) I broj 60 je tu u meni, pored mene i uz mene. Na neki način sam sretna i vauuuuuuuu doživjeh tu brojčicu,te godinice. Istina je da mi kosti škripe, mišići bole (ponekad), da me "pamet" malo zna zafrknuti. Uostalom, to sam ja sama sa sobom i za sada se dobro osjećam. Zaključih da se još uvijek ne poznajem dobro. Shvatih da ću se još iznenaditi nekim postupcima ;-) Najveće iznenađenje će biti ako mi se netko jako jako svidi i ako poželim i biti s tom osobom. Već dugo se najbolje osjećam u krugu obitelji i dragih mi prijatelja. Ispunjavaju me, vesele i baš ih volim svim svojim srčekom :-)

sutra ću uplatiti zvjezdicu.

Ali imam malo lufta između obaveze koja je završila i obaveze koja je ispred mene. Malo manje od tjedan dana. Ono posječeno drvo me malo uzdrmalo. Netko će reći "ali to je samo drvo". Za mene nije samo drvo, za mene je to odgađanje želje/obaveze. Koliko puta se želje i obaveze poklapaju i vode k jednom cilju. Pokušavam sada naći primjer želja/obaveza :-)))) I kako god da okrenem u mom slučaju su to putovanja, i želja i obaveza. Prema tome ugodno s korisnm kako su znali govoriti naši stari. Od malena sam voljela putovati, ali bile su i obaveze. U osnovnoj i srednjoš školi bile su to đačke ekskurzije, na faksu terenske nastave, s polsom du došla putovanja vezana za napredovanje (obavezno), a zadnjih par godina vidjeti ono o čemu govorim/pričam mladim naraštajima.

Jedno drvo posebno postojalo je u mom gradu. Više od godinu dana sam obećavala sama sebi kako ću to posebno drvo ovjekovječiti. Dani su prolazili a ja sam odugovlačila iz kojekakvih razloga. I danas ujutro na mjestu gdje je nekada raslo to posebno drvo prazninaaaaaaaaaaa. Kao i u odnosu s prijateljima i znancima, i rodbinom. Vrijeme i oni su tu. Uvijek imam(o) vremena, aliiiiiiiiiiiiiiii nema opravdanja za odugovlačenja i ne javljanja, makar jednim sms pokazati dragim ljudima koliko su važni u životu.

i morala bih promijeniti broj 57 u 60 (za manje od dva tjedna). Hm hm, to znači da bih morala ugasiti ovaj nadimak i upisati se s novim, opet leptirica samo dodati broj 60. Baš me 57 bode u oči i sada se sjetih dato znači da sam ovdje skoro tri godine. Dugo - kratko kako se uzme. Da se vratim na nadimak leptirica, ufffffffffffff koliko je bilo "naklapanja" oko tog nadimka :-))))) Prvo što je zapelo za oko bila je jedna kartolina s leptirom i tako je nastao i moj nadimak. Muški na pvt-u su se bili jako zakvačili za leptirica, ono ja letim s cvijeta na cvijet te ne bi li i na njihov sletila ;-) Kod mnogih vrsta ženke leptira vezane su za jednu biljku obzirom da se njihov podmladak hrani samo tom biljkom ;-) Moram još razmisliti kako dalje i koliko dugo.

Nisam već mjesecima ništa napisala ;-) Ima puno toga za staviti na papir, ali ništa tako važno da ne bi moglo ostati samo u mojoj glavi. Bolje rečeno sve predati zaboravu. Palim cigaretu i možda će slova biti brža ako se ona dimi pored mene. Pogled kroz prozor i mogu samo jedno zaključiti - snijeg i dalje pada i pada onako sitan nošen slabim vjetrom. Pronaći pravi put ;-) do nečijeg srca.

a mi ljudi smo ga zakomplicirali do bola. Kada su trubaduri izmislili ljubav sve je otišlo nizbrdo ;-) Priroda je sve uredila, mužjak i ženka = potomstvo, samo mali broj potomaka preživljava i to oni s najboljim osobinama koje će proslijediti novim generacijama. Hermafroditi, transeksulaci i homoseksualci su dio prirodnih zakona. Vrsta Homo sapiens oliti mi stekli smo sposobnosr govora, razmišljanja i donijeli smo određene zakone koji su vezani za podneblje. Jedino je naša vrsta sposobna za djela koja oduševljavaju svojom ljepotom - umjestnost ali isto tako sposobna za stahote poput progona i masovnih ubijanja svih onih koji se razlikuju bojom kože, poimanjem Boga i da ne nabrajam dalje. Jedino je naša vrsta sposobna poboljšati uvjete života, produljiti životni vijek (Lister, Fleming, Pasteur........) ali isto tako i mijenjati uvjete okoliša. Od kotača, baruta, dinamita, nuklearne energije, kloniranja, odgonetavanja gena i uvođenja genske terapije. Niti jedno otkriće nije vezano samo za poboljšanje životnih uvjeta nego i za uništavanje. To je stvar savjesti pojedinca i društva :-) I sada se sjetih Zeffirellijevog filma "Halmet" i vječnog pitanja "Bit il ne bit - to je pitanje?" Činiti ili ne činiti. Vječna dilema.

na blogu ovih dana, ali za mene u nedoba. Hoću reći u vrijeme kad nisam za kompom. Ili je radnim danom prijepodne ili kasno navečer. No što sam htjela reći;-) Nemam djecu, ali da imam djecu (iskristaliziralo se mišljenje) i sinu i kćerki bih rekla da im je korištenje zaštite odnosno kondoma kao pranje zubi, disanje i hodanje. Za oba spola obaveza ako ne planiraju obitelj. Zašto, zna se prema statističkim podacima. Maloljetnička trudnoća i spolno prenosive bolesti. Još bih im nešto rekla. Ako druga strana ne želi poštivati tu odluku onda nije pravi izbor. I treba reći - adio. Odgovornost leži na oba partnera. Kroz sve ove moje godine još se nešto iskristaliziralo ;-) Budale se svemu rugaju. Ruganje je izraz totalne nemoći, neznanja i odsustvo empatije. Prekapala sam po svojoj prošlosti i da znala sam se narugati kao dijete. Ali kada sam shvatila da je to ružno bilo me je sram i to ne radim više. Osim kada se narugam sama sebi ;-)

Jupiiiiiiiiiiiiiiiiiii, danas sam konačno shvatila da mi se sviđa jedan lik iz reale. Ne poznamo se, ali često se sretnemo u istom kafiću. Kako sam za zapazila? Ponudio mi je novine koje je on pročitao :-) ima skoro godina dana. Baš u vrijeme kada nisam bila spremna. I na najsurovijem mjestu rastu neke biljčice ;-)

Ma ništa posebno osim malog iskoraka iz kafića svakodnevnog. U dva dana popila sam svoju redovnu kavu u dva različita kafića u koja nisam do sada zalazila. Nisam znala ni da postoje. Hmmmm, jedan sam registrirala prošlog ljeta zbog zgodnog položaja. Taj mi se svidio i sada, hoću reći interijer, tiha glazba i stolovi pored velikih prozora tako da se može u miru piti kava i promatrati ljude kako prolaze. Još mi je nešto palo na pamet. Gotovo uvijek okrenem leđa svim ljudima u kafiću. Važan mi je pogled na užurbanu ulicu i ljude u pokretu. Ne listam, niti čitam novine dok sama ispijam kavu.

baš sam uživala gledajući taj francuski film. Za opuštanje premda je tema ozbiljna i sveprisutna, a za kraj lijepa pjesma koju pjeva Birkin. Jedan od filmova koji se na prvu loptu čine laganim, aliiiiiiiiiiiiii nije baš tako. Znam da ću se još danima prisjećati pojedinih scena i dijaloga. I kraj možemo sami ispisati, ovisi o tome jesmo li romantičari ili realni. Baš je šik :-)
Baš se ovako osjećam, dobrooooooooooooooo!

između partnera može biti? Ne želim razbijati glavu ovakvim razmišljanjima, aliiiiiiiiii palo me nešto na pamet dok sam prala suđe. Kemijske veze i ljubavničke veze. Kakve li su: ionske, kovalentne ili metalne? Kovalentna veza ne bi bila loša ;-) Premda nije svejedno jel ima svojstva kremena ili dijamanta. Hmmmmm, netko je rekao i to se provlači pa skoro i stoljeće već, da su dijamanti najbolji prijatelji žena. To su jake veze, a što je sa slabim vezama? Ovo bi mogli kemičari objasniti i malo začiniti humorom.