O onom drugom...

Dvojica su odlučila poći. Ponijeli su sobom svoje svjetiljke i krenuli na put za koji su znali da će biti dug i sav život. Nakon nešto puta, reče prvi: »Mnogo je još puta pred nama. Tko zna hoćemo li ikada dospjeti do njegova kraja? Odlučio sam, prije no što bude prekasno, vratit ću se.« Drugi mu odgovori: »Zašto odustaješ? Tek si krenuo. Ako se vratiš, izgubit ćeš sve što je pred nama. A, osim toga, kome ćeš se vratiti? Ondje nema više nikoga i nitko te ne čeka.« Reče prvi: »Zar da čitav život idem? Ne, ja ću se radije vratiti i živjeti u miru. Ovdje sam gladan, a tamo me čeka obilje hrane. Dočekat ću starost i umrijeti kao što umiru gotovo svi, u noći, dok ću spavati, a drugi neće ni osjetiti.« Drugi mu odgovori: » Ja ću nastaviti sam. Možda i neću prevaliti sav put, no, učiniti ću sve da dođem što bliže i da svoju svjetiljku odnesem što dalje. To što ću ići, davat će smisao mom životu. Na kraju puta pouzdano netko čeka i vjerujem da me treba. Ako mu ništa drugo nemam dati, mogu makar sav život ići k njemu. Bit će toplije umrijeti u njegovoj blizini, a i moja će mu blizina, možda dati topline.« I pođoše svaki na svoju stranu. Nakon mnogo vremena i mnogo puta, drugi zastade umoran. Dok se opirao o štap, svojim je slabim očima gledao uz put kojim je išao. Reče: »Star sam i malo je dana pred mnom. A toliko puta koliko sam prešao, još je pred mnom. Ne. Neću dospjeti. Daleko sam i odande otkuda idem i odande kamo idem. Umrijeti ću, a da nisam učinio ništa. Neće mi biti toplo, niti sam dao topline.« Jedan glas, koji mu progovori iz blizine, učini da protrne. Glas reče: »Nisi daleko. Stigao si. Onog dana kad si krenuo k meni, krenuo sam k tebi. Tražio si me, a i ja sam tebe tražio. I sada, kad smo se sreli, zauvijek ćemo biti zajedno. I jer si osjetio što znači putovati, jer si osjetio život, saznat ćeš da smrt nije istina.«
Kad dvoje najintimnijih ljudskih bića shvate da među njima ostaje beskonačna distanca, mogu stvoriti divan život jedno uz drugo, uspiju li voljeti tu međusobnu udaljenost, koja omogućuje obojima da vide drugog u cjelini... 
 

01.10.2008. u 11:04   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

"Ako mu ništa drugo nemam dati, mogu makar sav život ići k njemu."...a imamo, uvijek nesto imamo jedno drugome za dati...

Autor: Liza_Swift   |   01.10.2008. u 11:14   |   opcije


kad oboje shvate..e, to je već veliki dio prijeđenog puta.

Autor: previse-zensko   |   01.10.2008. u 11:25   |   opcije


Voljeti međusobnu udaljenost, što bi značilo bez svakodnevne dodirljivosti u bilo kojem obliku, mogu samo zaneseljaci, sanjari, bez stvarne opipljive ljubavi. Voljeti obečano, zaljubljenost u ljubav, neprestano očekivanje.. Kažu da se različitosti privlače, ali nismo Bogovi, nego obični ljudi, pa se stvarno različitosti možemo diviti, ali ih ne možemo razumjeti. Hmmm, voljeti nešto što ne razumijem.. bilo bi voljeti zato što mi netko kaže da je to ok, a ne zato što ja razumijem da je to nešto dobro..

Autor: Bepa_Jozef   |   01.10.2008. u 11:50   |   opcije


Dodaj komentar