Bajka o vratima

...Jednoga dana mladić je stajao u središtu grada razmišljajući kako on ima najljepše srce u cijeloj dolini. Prošla je velika povorka i svi su oni priznali kako je njegovo srce savršeno. Nije bilo crtice ni zareza u njemu. Da, svi su se oni uistinu složili da je njegovo srce najljepše koje su ikad vidjeli. Mladić je bio jako ponosan i još se više i glasnije hvalio svojim prelijepim srcem. Iznenada, jedan stari čovjek pojavio se ispred povorke i rekao: "Zašto tvoje srce nije približno lijepo kao moje?" Povorka i mladić pogledali su u to starčevo srce. Udaralo je snažno, ali prepuno ožiljaka, bilo je mjesta gdje su komadići bili premješteni i onih koji su bili stavljeni, ali nisu potpuno odgovarali i bilo je nekoliko ostećenih strana. Ustvari, bilo je puno mjesta gdje su cijeli komadi nedostajali.Narod je započeo - kako može reći da mu je srce ljepše nego što on misli? Mladić je pogledao u starčevo srce i vidio njegovo stanje, i nasmijao se. "Mora da se šališ", rekao je. "Usporedi svoje srce s mojim, moje je savršeno, a tvoje je prepuno ožiljaka i suza."Da", rekao je starac, "tvoje izgleda savršeno, ali nikad se ne bih natjecao s tobom. Vidiš, svaki ožiljak predstavlja osobu kojoj sam dao svoje ljubavi - izvadim komadić srca i dam je toj osobi i često mi ta osoba uzvrati dio od svog srca koje se uklapa u prazni dio mog srca, ali budući da dijelovi nisu jednaki, ja imam nekih grubih završetaka koje dijelim, jer me podsjećaju na ljubav koju dijelimo. Ponekad dam dijelove srca, ali mi osobe ne vrate svoj komadić srca. To su ti prazni dijelovi-davanje ljubavi je riskiranje. Ovi ožiljci su bolni, otvoreni su, podsjećajući me na ljubav koju imam za ljude također, i nadam se da se oni mogu vratiti jednog dana i popuniti prazne prostore na koje čekam." Jako je tužno ići kroz ovaj život s cijelim, netaknutim srcem...

— jako je lijepo biti mlad i misliti kako imaš najljepše srce :-))

Priča je lijepa, no ne sviđa mi se što se i starac hvalio da je njegovo srce ljepše (zar nije ljepše kad to drugi sami zaključe,odnosno osjete?!).Zar se srca mogu uspoređivati?! Svako je srce lijepo na svoj način.
Poanta je super,jer je najgore stvarno proći cijeli život, a kao da ga nisi ni živio, ne dajući svoje srce nikome.
Još samo da kažem da je ljubav zastrašujuće iskustvo,jer smo u ljubavi slabi, ali u tome je čar!

svi znamo da je rizik nekome dati svoje srce i bojati se da na mjestu te rupe i dalje ostane rupa jer ti se onaj komadić ne vrati.Da, da, rizik je to. Ali kad bismo samo čekali da nama netko ponudi komadić svog srca, ne bi li bio još tužnije da smo propustili našu šansu jer baš onaj savršeni komadić koji je pasao u naše srce isti tako strahovao od rizika? I jednostavno...nikad se ne sretnemo...