Dosta mi je politike, ajmo malo o...

........?

Uredi zapis

18.04.2024. u 8:14   |   Komentari: 18   |   Dodaj komentar

Ja ovo i dalje ne razumijem

Slaže li onda ljevica vladu, i zašto HDZ ima najviše glasova ako su imali toliko afera i kriminala?
Može meni to netko malo objasniti bolje?
Inače, glasala sam za SDP i ako se u mom mistu u Lici za to čuje može biti i da se ne javim više (znajte da sam vas voljela)- jedino ako kažem da sam halucinirala od bunike možda me ne zapale i ne zapišaju mi leš.
Ako pobijedi ljevica ima nade da ćemo u Lici možda uspjeti naći posao i budućnost i mi "četnici" (to smo svi koji nismo HDZ).

Uredi zapis

17.04.2024. u 22:06   |   Komentari: 23   |   Dodaj komentar

Izbori

Kaj ovo znači?

Uredi zapis

17.04.2024. u 19:22   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

Upravo mi neki deda Luka platio kavu

U bircu.

Kaze da sam ista njegova zena kad su se upoznali SAMO STO JE ONA BILA MLADA AL ISTA

Zamalo sam se rasplakala

Uredi zapis

17.04.2024. u 16:45   |   Komentari: 7   |   Dodaj komentar

Muško se rodi

Uredi zapis

17.04.2024. u 12:57   |   Komentari: 22   |   Dodaj komentar

Zoki

Zoki reci mu da mu je ko smoki
volim kad se bahatiš na kameri
kad glumiš gengstu, nemaju te Ameri
kad kao gengsta reper nabaciš diss
ja da sam Sandi ti bio bi miss

Ti si Zoki izbor moj danas
da si voće bio bi ananas
sladak, svjež i na vrhu kruna
novi James Bond tip špijuna

Olovka moja tvoje ime zaokružuje
Čak i u Lici gdje za to se optužuje
Ako saznaju da sam za tebe glas dala
reći će da sam četnik, Srbin i budala

Ko ih jebe kad negiraju jasno:
HDZ se nakrao masno
Čak i ako nisi bez na glavi putra
Glas ti dajem ovog jutra

Ništa drugo ti dati ne mogu
oženjen si neka fala Bogu
ali kad ti dosadi makrobiotika od žene
dođi potajno na janjca kod mene

Zoki sviđa mi se kad si nabrijan
Kad ti glava pocrveni ko da si pijan
A zapravo od želje da HDZu naudiš
volim kad si takav, mnoge tad uzbudiš

Zato Zoki računaj s glasom mojim
dala bih i više, ali žene ti se bojim
Nije ti lako kad ta krene srati
protiv janjetine a zato o salati

Vratimo se ipak na političku temu
Za koga ću glasati ja nemam dilemu
Lopine ove ja ziher ne biram
Ali se po pici doma ne diram

Već izlazim na biralište u srijedu
Preskačem vuka, jazavca i medu
Da bih iz šume stigla do grada
i rekla: ZOKI, POBIJEDI SADA!

Uredi zapis

17.04.2024. u 9:16   |   Komentari: 10   |   Dodaj komentar

Grah

Danas sam skuhala vjerojatno najbolji grah. Ne smatram se najboljom kuharicom, ali mamin grah, grah sa Sljemena, bilo koji grah da skratimo... totalna je nula za moj, ja bolji nisam probala a kao Ličanka naprobala sam ih se.
Eto, to je moj adut zavođenja. Bilo bi elegantnije imati velike sise, ali bolje išta nego ništa.
Problem je jedino što kad se moji ljubavnici napraše graha, prde u snu i sjebu romantiku.
Kako doskočiti tom problemu?
Smeta li vam kad partner/ica opali, kad se sfulji makar i nenamjerno i bez zle namjere? Smeta li vam kad se zdamfa u snu? Jeste li prdež nekad upotrijebili kao poruku protesta ili nezadovoljstva, kao neverbalnu komunikaciju za partner/icu?

Uredi zapis

16.04.2024. u 18:39   |   Editirano: 16.04.2024. u 18:40   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

Melkiove kovrče

Na vjetru vijori tvoja kosa
kovrčava i dugačka.
S leđa kad te vide kažu
"koja dobra mačka"

Ali okreneš se i kažeš "molim?
Nemoj da bih te opalio golim."
Kažem ti: Melkač, sjedi ovdje malo
Da ti ispletem pletenicu meni je stalo

Jer imaš kosu znatno dužu od mene
Imaš i loknice a ja kosu ravnu
Na kosi ti zavide mnoge žene
Podsjećaš s leđa na djevu bajnu

Kad ti kosu tako lijepo ispletem
ti pitaš "da li da ga metnem?"
a ja ti kažem- metni ga na pravo mjesto,
trimer u kotlovnicu, nemoj da ponavljam često

Uredi zapis

16.04.2024. u 17:40   |   Editirano: 16.04.2024. u 17:42   |   Komentari: 15   |   Dodaj komentar

Savršeno

Moja vizija blaženstva je da sam u prvom redu na ovom koncertu i da me pozovu na stejdž i plešem s njima. Pridružite nam se barem u mašti.
Link

Uredi zapis

16.04.2024. u 8:13   |   Komentari: 6   |   Dodaj komentar

(R)evolucija

Nakon audio-formata, nakon audio-vizualnog materijala, sad je Dovla napravio i objavio i PJESMU - otpjevao ju je.

Mislim da je blog počeo doživljavati neke nove momente, da se polako napušta isključivo forma pisanja i slike.
I dalje će to biti standardni format, i to je sjajno, ali postavlja se pitanje što nas još čeka kad smo krenuli.

Plesne koreografije... Challenge-ovi... Sportski izazovi... Pornići... Tko zna! Nebo je granica, napredujemo i umjetnički se oslobađamo i izražavamo.

Uredi zapis

15.04.2024. u 19:55   |   Komentari: 22   |   Dodaj komentar

Za kog ću?

ne kužim kolko lud moraš biti da domoljubljem smatraš stranku o kojoj bi se teško mogao režirati i film u stilu talijanske mafije, koliko su nadrealni i uporni u uništavanju ove zemlje.
nema četnika koji bi tako uspjeli sasrati RH


osobno (obiteljski) znam ljude koji su jako voljeli hdz, jer su se temeljem pripadnosti već na neki način okoristili.
čudna sudbina je da sad ja uživam plodove tog domoljublja, i zapravo toliko su to dobro izveli da ne možeš ni dokazati, jer je i okolina ušuškana u sve te razne oblike domoljublja.



u svakom slučaju, ja sam iz kuće poskidala sve relikvije vezane za HDZ i stavila tu slike suncokreta, ptica itd.

ali iz prve ruke znam, malo je previše dobro pripadati HDZ-u da bi moglo biti pošteno... nekima...

sve u svemu, reći da je HDZ s ovakvim DOKAZANIM kriminalom domoljubna stranka, bilo bi kao da se kaže da je solna kiselina njegujuća supstanca za održavanje kože/kose.



druga je tema kad će ova zemlja biti politički pismena, osvještena, i kad će izumrijeti ovi koje HDZ drži za jaja na prilično perfidne načine.
naravno, HDZ-ovi su oni koji profitiraju iz toga, a takvih je sasvim dovoljno.

na to nabacaj malo ovih koji nisu pročitali ništa osim jugoslavenske kuharice, biblije i antuntuna,

poluretarde, kockoglavce, troglodite

i imamo našeg lijepog Andreja na vlasti.

tko je pametan i u mogućnosti, odjebao je ovo sve skupa davnih dana.

Uredi zapis

15.04.2024. u 18:56   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

Nešto mi se ovih dana...

...načinje ozbiljne teme. Možda kao protuteža ovom prelijepom proljeću (ja vam uopće ne vjerujem da je ovo stvarnost... toliko je lijepo da nemam riječi, to su nekakvi zalasci sunca, te krošnje cvijetne... pa svako malo nikne neki cvijet u vrtu... i valjda me jebe taj kontrast. Koliko ljepote... Nevjerojatno... Meni se nekad plače od ljepote. I to pitanje koje zasad ne jenjava: a što je falilo tako strašno da si morao napraviti to tako najstrašnije... o debeljuškastim nožicama naše bebe da ne govorim, o tome da je naučio ljubiti se tj. pocuclati ti obraz slinavo i reći "daaaaa" što znači dragi/draga... ne, evo, kao da sam stavljena u nekakav najljepši film da bih dušu još uvijek opterećivala paklom njegove psihe, kojem ne samo da nisam doskočila nego ga niti slutila u ovoj mjeri.)

Svakako, osim "sitnog detalja" da njega nema, a ne samo da ga nema nego taj odlazak gadno zvoni, u nevjerici koja zapravo ne jenjava... ostvareni su manje-više svi moji životni snovi, iznad svih mojih očekivanja. Čak su mi danas tri mala Roma preslatka rekla "teta, imaš jako dobar auto!"- kitu moju bih ja to ikad kupila, to su njegovi izbori, palio se na marke i fensi stvari, ja sam klošarski tip. Eto, sve mi je cakum-pakum sredio, napravio najslađu bebu koja postoji i zaključio da je život sranje. Znam se nekad pitati bi li što bilo drugačije da sam bila spektakularnija, bolja, impresivnija, pametnija, ljepša, nježnija, grublja,... Ali toliko znam, ne bi. Da je išta izvana moglo utjecati na njega, bio bi to njegov sin- kojeg je navodno želio zadnjih trideset godina, oduševljavao se njime i govorio da je isti on, gromko mu pjevušio "mili Bože pogledaj na Liku što je stvori mom sinu na diku" i sve to njegovo već... što sam ja čak i voljela, bio mi je frajer s tim svojim furkama, zavoljela sam sav taj folklor oko Like.

Fora je u tome da sam tako malo znala o njemu, a mislila sam da znam sve. Nudio mi je apsolutne, kompletne laži. Nekidan sam saznala njegovo pravo radno mjesto. O zdravstvenim situacijama iz ladica. Ja jednostavno nisam išla za tim da sere, zašto bi pobogu srao, pa sve je govorio toliko detaljno i staloženo... Jebote, što se mora uzimati privatni detektiv, što moraš podmititi nečijeg doktora da ti otvara zdravstveni karton, jesam li trebala haltati potajno njegovu rodbinu (za koju me, ali nije mi bilo sumnjivo, upozorio da im ne prilazim zbog nekih tobož' davnih obiteljskih svađa). I ono što me u svemu tome jebe- ako si toliko lagao, je li i svako "volim te" bilo fejk.

Svi o toj situaciji imaju mišljenja, ali pogodilo me što je više njih meni bliskih a inteligentnih i životno pronicljivih, nezavisno jedni o drugima, reklo sljedeće:
"bio je u kurcu, i ovo mu je bio eksperiment bi li se što promijenilo da dobije dijete... ti ili neka druga, manje važno".
Njegov mi je psihijatar dao naznačiti da je po pitanju žena bio "površan i kompulzivan", u smislu ne vjeruje da je ijednu puno doživljavao. Ono što mi je strašno, to je da sam mislila da se baš...doživljavamo.
I on je trebao biti meni (ali ne znam je li to računica, ako sam i ja dala sve što imam i došla biti Ona Njegova Neka, i ... prilično sam onako... sve?)... trebao mi je biti baš to što je ispalo da radikalno nije: uz klince i mene, naš, s nama...

Ostala sam otvorenih usta, s dvomjesečnom bebom u rukama, loveći po dvorištu bosonogog šokiranog starijeg sina, pridržavajući se još uvijek za ranu od carskog reza, u nevjerici buljiti u prizor obješenog čovjeka.
S kojim sam za cca 1h trebala krenuti na pedijatrijski pregled bebe i imali smo dogovoreno da ćemo u gospićki pub na kavu.
Još danima je ostao otvoren ovaj laptop na stranici gdje sam guglala bijelu obleku- naime, tih je dana u zanosu govorio o tome da se moramo vinčat pa ću bit "BeBe" (B.B.) a da i jesam beba jedna.
Tek nakon par dana, po običajima u crnini, gasila sam prozorčić s bijelim haljinama i torbicama.
A ugasila sam time i neke snove.

Prvi instinkt sviju je bio da mi govore "vrati se u Zagreb, imaš pobogu svoj stan, makni se iz te uklete kuće, šta ćeš tu među tim seljacima, treba ti muška ruka, nije to za ženu"...
Malo pomalo, odlučila sam se uloviti sa svim svojim strahovima, neznanjima i nesposobnostima za život u Lici.
Ne znam ni sama je li mi ovo ostavio kao teret ili kao sve što sam željela (osim njega, osim ljubavi, osim onog da se i ja, sve ovolika konjasta, malo ušuškam pod rame čak od moga šire).

Ponekad sam sjebana i umorna. Ponekad sam prkosna i sva high od inata.
Ponekad računam koliko još baš MORAM živjeti dok klinci budu dovoljno veliki da im ne trebam a onda dabogda me nešto udari i pas mater više svemu kad je tako nenormalno.
Ponekad brijem da sam nešto sjebala gadno u prošlom životu, da sam ostavljala žene u nevoljama, tko zna što sam, je li to reinkarnacija?
Nakon tih brija, a ne traju nego pola minute, popijem čašu kristalno čiste ličke vode i kažem si "budi bistra, kobilo".

Razbistrim se i odlučim da nemam pojma zašto i kako, ali da je upravo ovako, i da sam puno ljepša kad se smijem, a i imam čemu.
Nedostaje li mi? A što ako i da, isto je.

Link

Uredi zapis

14.04.2024. u 21:42   |   Editirano: 14.04.2024. u 23:01   |   Komentari: 9   |   Dodaj komentar