Mary iz USA se ne zajebava. Pazite, mladoženje, uskoro kreće rok od 103 dana

According to the analysis of your natal chart I can assure you this encounter will happen during the transit period, however a further analysis is necessary in order to identify more details about when, how and in what circumstances it will happen. What is clear is that you will in some way provoke this encounter to happen by triggering the events leading to the complete transformation of your life. Barbara, you are going to meet the love of your life, the one you have been waiting for so long, the person you have been searching for to share your life and finally be able to open up and become happy sentimentally speaking in your everyday life. What stands out is also a big fusion, understanding, harmony, respect and complicity between the two of you. These words can perfectly resume the nature of this relationship that you are going to begin during the 103 days Transit period that is starting very soon, and you need to start getting ready for this encounter right now.

So to sum up Barbara, starting from Thursday, April the 04th 2024 , you will feel the extraordinary planetary effervescence and in my 25 years of experience I think I have never seen such strong and intense planetary movements. These movements will affect some of us more than others Barbara and you will be in the center of it which is precisely why you should not miss your chance. I really want you to realize just now how exciting this Transit is, the 103 days between Thursday, April the 04th 2024 and Tuesday, July the 16th 2024, these really will be some of the most exciting days of your life so far. You should also come to terms with the fact that the changes that will happen for you NOW will have repercussions far beyond 2024, repercussions that will be felt until also in 2025 and even further.

Uredi zapis

28.03.2024. u 14:26   |   Editirano: 28.03.2024. u 14:30   |   Komentari: 20   |   Dodaj komentar

Uleti u Lici

Deda, 49-o godište.
Pijan za lozovačom u bircu sjedi.
Ja mirno sjedim sama (mama čuvala bebu) i nešto svoje radim.
Deda blene u mene, isprva ignoriram.
Jebiga nakon nekog vremena više se nije dalo zdurat i dignem glavu i pogledam ga.
Skuži i s malo zakašnjelim refleksom od cuge kaže "jel radiš ti na televiziji"

To je valjda kompliment, ili me pomiješao s Elizabetom Gojan, e sad jebiga jedno od ta dva!
Na kraju smo mi i zarakijali, šta ćeš od jadnog dede a ni ja nisam ništa manje jadnica u ovoj vukojebini.

Deda je na kraju konstatirao da se on nikad ne bi ubio u stilu da je mogo mene.
Nije doslovno tim riječima ali "kako se ubit ako te u postelji čeka......" tako nešto- znači vrlo direktno.
Deda je živući Freud i sve je ipak sveo na eros i thanatos.
Nakon toga sam rekla "deda, ja plaćam, inzistiram, ovo je za Nobelovu nagradu" i oduševio se.
Na kraju se toliko sašio od rakije da je pao preko svog bicikla, ja sam ga dizala i dao mi obećanje da će doći na kavu KAD GOD PROĐE KRAJ MOJE KUĆE

e pa blago meni ... u 3pm... nabavit 2 rotvajlera i muža
ajmo dečki, udajem se

PS- kad u ličkim kafićima tražiš lozinku (za wifi) donesu ti lozovaču ponekad. Ovdje ima alkoholizma kao nigdje, i to je u biti tragedija, s ponekim humorističnim trenutkom.

Link - ovu sam slušala stalno...voljela sam Ivicu i htjela sam da živi, bude sretan, bilo je sjebano ali htjela sam. Baš je zasvirala pa sam imala fleš. Jebo me pas ako pola pregleda nije mojih. Čitaš li ti to odnekud... gledaš li... e baš bih htjela.

Uredi zapis

28.03.2024. u 7:07   |   Editirano: 28.03.2024. u 7:39   |   Komentari: 26   |   Dodaj komentar

Doprinos ugodnoj atmosferi na blogu

U prolazu Link

Uredi zapis

27.03.2024. u 19:04   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

Pitanje iz inboxa: "sto trazis ovdje?"

Zateklo me. A vi?

Uredi zapis

26.03.2024. u 8:38   |   Komentari: 10   |   Dodaj komentar

Oblaci od jagoda

Imala sam čaroban vikend, neću sad detaljno sve. Ali dogodilo mi se nešto... No, ne bih sad sve o tome, nego jednu sličicu želim podijeliti.
Bio je sumrak i ja sam otišla sama na pumpu po pljuge, ali u povratku me nešto natjeralo da odem malo voziti. I sad tamo negdje oko Kaluđerovca (a koji je sam po sebi čarobno mjesto) imaš cestice koje vode u planinu. Nisam vješt vozač i računala sam s time da te cestice uske nisu baš za mene tim više što je ubrdo pa nizbrdo (i bila sam u pravu, znoj me hladni oblio dok sam ja to sve izvrtila i izmotala...) - ali kontam: B, ne budi pička, ionako to moraš proći kad-tad, pa ajde iskoristi dok si sama, ako se strmopizdiš negdje u pičku materinu bar da solo budeš u autu.
I tako ja krenem, uz Božju pomoć. Pored crkvice sv. Nikole ja se bogami i prekrižim, jebi ti to, vidim da su ceste ludilo mozga. Začudo, iako je zajebano, nikakvih problema nije bilo, jedino što sam morala ući u nečije dvorište da se preokrenem kad sam došla negdje baš u šumu, jer vozila sam baš do kurca krasnog dokle se moglo. Na mjestima cesta uža od auta.

Ali to... To gore... Evo, kao iz bajke. Ništa manje od bajke. Pretežno napušteno, ali s onim strmim alpskim krovovima. Mene to obara s nogu, sve to, drvene kuće, preparirane životinje, krzna, šume... Ljudi, ja sam sve ovo sanjala, ovo je moj raj, ovo je SVE što sam željela od kulisa za raj. Nestvarna ljepota, pravo iz mojih snova. Šume. Kamen. Borovi. I još- ružičasti oblaci.

Zaustavila sam auto da izađem i pogledam to sve. Bilo je tako lijepo... Ne plačem ja često zbog Ivice, sve sam ja to i shvatila i posložila, ali ulovilo me. I tako sam se isplakala, kao nikad valjda, i govorila sam naglas baš njemu: "pa sve smo imali, pa pogledaj Ivice, pa sve smo... Pa sve smo... Kretenu, bolesniku, vidi ovo... Sve smo, sve smo..." i nisam stala plakati dok se nisam ispovraćala. Ispovraćala sam se kao nikad u životu, znači svaki komadić uranjene rođendanske torte a možda i poneki komad slezene jebo te pas. Od plakanja sam se kao životinja ispovraćala na livadu, jer nisam mogla stati plakati. Sve je iz mene izašlo.

Onda sam zapalila cigaretu, udahnula, popravila šminku u retrovizoru i sasvim mirna se vratila kući kao da ništa nije bilo.

A bilo je... Bajke i horora. Raja i pakla. I moje Like, majke i maćehe. I ne znam što kani sa mnom, što me čeka, hoće li me sažvakati i ispljunuti (ja nisam HDZovka i nisam sigurna hoću li se ovdje ikad zaposliti), hoće li me priviti na grudi. Tako sam užasno sama. A nedovoljno mila i umiljata da ikom kažem "strah me" ili "bojim se samoće".
Samo, ponekad, Ivici.
Još uvijek mu spočitavam što je otišao.
A oko mene sve stvoreno za sretan život, za ljubav, za Ono Kako Bi Trebalo Biti.

I opet sam, ususret 37-om rođendanu, kapetan momčadi s igračem manje. I s malenim, malenim šampionima u koje vjerujem. U sebe pokušavam. Bože, koliko ljepote... Koliko drske, divlje, prekrasne, neshvatljive ljepote moje Like. Kulise za samoću, borbu, strah, tugu, žalost, užas, pakao, ponor... Ali ne, ne samo to...
Vidim više, vidim dalje, vidim oči svoje djece.
A kad vidim sebe, više ne znam što vidim.

Tako sam, iskreno, zbunjena, izgubljena i bojim se samoće.
Ne kukam oko toga što je nepravedno, ili što mislim da sam trebala dobiti više ili proći bolje- ne to.
Samo se pitam mogu li ja to sve, onako kako treba.
Jesam li ja dovoljna. Ali jedno znam: više ne znam vjerovati nikome osim sebi.
Moja Lika je i mene učinila vučicom, iako sam zaista željela biti ptičica na sigurnom muškom dlanu.

Ja sam stvarno vjerovala da je ljubav najveća istina, najveća sila, da je to smisao i da je sve drugo nešto što to ili prati, ili podržava, ili tome ide, ili iz toga ide.
Danas sam ispovraćala zadnji atom tog sna, po tenisicama i ličkoj livadi.
A iznad mene rozi oblaci, kao grude rasplinutog sna o nježnosti.

Završeno je.

Sve si mi dao, Ivice. Kuću iz snova. Odličan auto. Najslađu bebu, kao iz mašte. Livade, šume, nekretnine, dao si mi čak i dijelove zaštićenog krajolika, dao si mi prekrasne voćnjake. Dao si mi drvene stepenice- znaš kako sam ja kao petogodišnjakinja mami rekla "kad budem velika, ja ću imati kuću s drvenim stepenicama!"- sjećaš se kako ti je to govorila.
Sve si ti meni dao, poispunjavao si mi snove, ne bi preciznije bilo ni da sam sama to išla stvarati!
Ali sebe nisi, nikome, ni životu.
Dao si mi sve što sam ikada sanjala i htjela od života, ali s jednim velikim "ali".
Dobila sam samoću, ženski strah koji ne možeš razumjeti, dobila sam titravost u srcu, i da me uplaši gomila zvjezda nad balkonom ove kuće koju si mi prepustio s nevjerojatno zahtjevnom misijom: da je ispunjavam smijehom i srećom, a slomljena sam i isprebijana kao pseto koje je netko šutnuo na autocesti.
Ali znaš što je najluđe? Što sve to ide.
Samo nekad, noću, u neko čudno doba... Ne često... Ali dogodi se da ustanem i ne znam što drugo učiniti osim reći "Bože, strah me". Ostavio si mi sve iz mojih snova, i pregršt straha od toga hoću li sve moći.
A obećao si, ti si taj koji će nas štititi. Bio si Ličanin, muškarčina, bio si silno uvjerljiv u tome da eto možda nisi od poezije i romantike, ali da si pravi muškarac.

Izgleda da sam ja.
.................................


Link - poklanjam si ovu za rođendan... tehnički, 25% sam Crnogorka porijeklom, ujedno svom djedu želim sretan nebeski rođendan kojeg dijelimo. On je bio komandir milicije- baš u ovom mjestu istom, u koje je i mene život donio, toliko nelogično da je možda sudbina. Ipak, zamišljam da je spot na Velebitu, sve tamo do Karlobaga, i da je ovo moja Lika. Gotovo isto. Pjesmu kao da sam sama pisala. Neka mi bude rođendanski poklon. Ivici nemam što više poručiti. Na grob mu ne idem, nema jebene šanse.
A cvijeće bih mogla kupiti ne za grob, nego za kuhinjski stol. Ipak mi je sutra rođendan. Da, bit će tako.

Uredi zapis

24.03.2024. u 22:11   |   Editirano: 24.03.2024. u 22:53   |   Komentari: 30   |   Dodaj komentar

Najvolim kad me ujutro na blogu doceka

Fotka obrijane pice fotosopirana na musko tijelo. Ivan A., hvala ti na darovima tvog umjetnickog izrazaja i poruci mudrosti za nas tvoje sublogere.
Molimo jos ali i na stafelaju

Uredi zapis

23.03.2024. u 10:21   |   Komentari: 22   |   Dodaj komentar

Johnny Štulić:

Proljeće stoji iza barikade s podignutom rukom.

Uredi zapis

23.03.2024. u 7:32   |   Editirano: 23.03.2024. u 7:34   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

Sutra mi dolazi mama

Odlučila sam je iznenaditi i vodim je na pastrve.
Naravno, skupo će to platiti: ona će spavati sa svojim unučićem (isprekidano!) a ja ću se zaključati gore na kat i ne planiram jedno 12 h oka otvoriti! :))))

Taman kad ovaj poraste malo, eto meni i unučadi vjerojatno. Pouka: uvijek imati puno crne kave u kući, a tko god u kuću navrati prenoćiti dobije bebu. Svi popuše priču da će vrlo rado spavati s tako slatkom bebom, a ujutro imaju podočnjake do koljena. Ja naspavana silazim s kata, i maltene mi ptičice na ramenima sjede i za mnom vjeverice trče koliko sam rajski odmorena.

Hahahaha... Sad slijedi opet mojoj mami. :))))))))))

#smartgirl #lukavstvo #pastrvanesanice #nenaspavanapastrva #sladakalizajeban

Uredi zapis

22.03.2024. u 21:30   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

Na parkiralištu u Gospiću

Danas sam imala zajeb na parkiralištu, neš sam smotala i brzo zaustavila jer sam bila doslovno na 2 cm da se zabijem u auto.
Izletim van i pitam nekog starog da mi pomogne- mota stari ali...
Sa strane tip, jebote visok zgodan crn... I kaže "hoćete li da vam ja to izvedem, ne ulijeva mi ovaj gospodin povjerenje".
Rekoh daaa, pliz, ajme meni užas, užas sam od vozača, teška shitara...
Izvede on to meni u par poteza, ja zahvalim, moram mu čokoladu obavezno, kaže ma ne, pazim liniju za ljeto, kažem aj bar netko hahaha...

Uglavnom, kakav pican usred Gospića, iza DM-a. Ima i u Lici pravde- nije Ličanke ostavio Bog. Lijepo ga je bilo vidjeti, a još ljepše što neću opet morati nove intervencije kod limara... Zapravo, iskreno, ne znam što je ljepše od to dvoje, možda ipak Ličanin.
Ajme meni kakav bombon.
Evo, čisto da ne mislite da kod nas samo medvjedi i jazavci cestom hodaju.

Uredi zapis

22.03.2024. u 15:22   |   Editirano: 22.03.2024. u 15:25   |   Komentari: 6   |   Dodaj komentar

Molba

Ako se ikad spanđam s nekim odavde, a posebno ako budem privučena vašom inozemnom penzijom a ja u teškom kurcu i ispred dostojanstva stavim potrebu filera u ustima... Ja vas molim da uz citat na engleskom, na Iskricu stavite fotku gdje si ti osobno (više njih, ali faca vrlo samouvjerena kao da si ban Josip Jelačić), a potom i moju sliku (po mogućnosti editirati da izgleda da je na štafelaju, a da je slika ulični umjetnik), te slike ostalih nesretnica koje su se našle u istoj sjebanoj životnoj poziciji. Neka se izmjenjuju te fotke, ali naglasak na tvojoj samozadovoljnoj faci što si me odveo na vikend u Crikvenicu a ja sam, zbog loše životne situacije i teže mentalne faze života, pristala na to. Napiši i neki tekst o tome kako si mi kupio skupe štikle kao samohranoj mami i da si zapravo vitez časti i vrline. Ali molim te... Molim te... Nemoj preskočiti moju fotku editirati tako da izgleda da je na štafelaju i da me fotka ulični umjetnik- ovjekovječi me i neka budem vječna u tvojoj asocijaciji na pjesmu Borisa Novkovića, i neka cijela Iskrica vidi da si me prčio i kupio mi štikle jer sam samohrana mama a ti imaš švicarsku mirovinu. Ovo se, dakako, ne može dogoditi- ali primjetimo kakvu golemu čast imaju priležnice našeg Ivana A.- viteza, sanjara i grofa ljubavi!

Uredi zapis

22.03.2024. u 9:40   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

Danas cu zaspati prije 22h

Umorna sam kao bičina.
Pusa svima i hvala na prekrasnim porukama, mailovima, svemu.
Rikambi- nisu VOČKE nego voćke!!! Grrrr

Uredi zapis

21.03.2024. u 21:47   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

Vjenčanice i crnine

Kad ostaneš udovica s 36 godina, svi imaju nekakvo mišljenje o tome kako bi trebala živjeti dalje.
Ima ih koji od tebe očekuju crninu i da platiš 33 mise zadušnice koliko je Isus ima rana.
Ima ih koji bi budalu kvragu poslali a tebe natakli na prvi koji naleti ma samo da ne tuguješ.
Kad su tu djeca, mišljenja su još intenzivnija: od onih koji smatraju da su dosta prošli i oni, do onih koji se pitaju dobro tko će s tom dicom nogomet igrati, ajde ne budali i udaj se (sutra po mogućnosti).
Napomenula bih da su ljudi velikom većinom dobronamjerni, zapravo svi: i oni koji smatraju da je kršćanski samobičevati se do kraja života i "nositi križ", i oni koji smatraju da ne treba nositi križeve nego osmjehe- svatko ima neko svoje uvjerenje i logiku po kojoj je ispravno tako.

Ako me nešto život naučio, to je da je nepredvidiv.
To jutro sam birala bijelu haljinu na AboutYou jer je zadnjih dana intenzivno lamentirao o tome da se trebamo vinčat; a te večeri sam tražila crninu iz ormara jer se objesio.
Kakvo šahovsko polje. Je li bilo uopće moguće povući ispravan potez, ikome? Njemu?
Svakako, sve se dogodi u trenutku, satu, danu. I danas više ne planiram baš ništa, osim što ćemo za ručak i sl.

Ja sam jako dobro svjesna nekih stvari i toga da sam u svojoj poziciji NAJMANJE POŽELJAN IZBOR. Ne treba mi to nitko reći, niti me razuvjeravati.
Argumentirat ću zašto tako mislim (i stojim iza toga, damski se distancirajući od toga da budem nečija pat pozicija, gordijski čvor i nemoguća misija).

Ja nisam "cura za sve".
Daleko sam od toga da bih krenula "još jednom ispočetka"- imam previše utakmica u nogama gdje sam se razuvjerila, rasanila i magija više jednostavno ne pali- kao ono kad skužiš da ne donosi sv.Nikola u čizmicu, nego starci.
Iz pozicije mojeg viđenja problematike, relativnosti i nestalnosti svega s čim sam i sama nekoć računala (jer ljubav je najveća sila, zar ne?), apsolutno mi je nezamislivo obući vjenčanicu i nekom obećati išta, i slušati kako on meni obećava.
Sve to na oči svoje djece, koja bi u slučaju neuspjeha te veze doživjeli još emocionalnih oštećenja.
Što se djece tiče, ja sam to zaista pošteno, a i pošteno ću još desetljećima, sama.
Da je bilo više sreće ili pameti zasigurno bih imala više djece, ali dvoje kao zaista solo igrač- nije mala zajebancija.
Što sam ljuljala, ljuljala sam (još ljuljam, actually).

Pošto je legitimno pravo nekoga da NIKAD, AT ALL, niti ne pokušaju svu tu igranku oko braka i roditeljstva (i nitko ih za to ne prikiva na stup srama), mislim da je OK ako nakon svega proživljenog, sa svoja dva sina, zaključim da je toga u mom životu ipak dovoljno. Neka, hvala. :)

Priča o "self love", "buy myself flowers" meni nije ideal. Inicijalno, nikad nisam bila orjentirana na sebe, uvijek sam se snažno doživljavala kao majčinski princip, i kao ženski princip. Ovaj potonji dio nikad nisam uspjela odživjeti na nekakav adekvatan način, a djelomično zasigurno i zbog drastično krivih izbora muškaraca. U mojoj viziji idealnog života, ja bih ipak bila i supruga a ne bih si sama kupovala cvijeće. Međutim, u ovoj prostorno-vremenskoj dimenziji događaju se daleko odvratnije nepravde nego što je to. Velika sam cura i preživjet ću poneko Valentinovo bez ruža- suck it up buttercup, u ovom trenutku djeca umiru od gladi, granatiraju se bolnice i sl.

Dakle, smatram da je moja perspektiva- samoća i nejebica.
Znam, nađe se tih poštenih dobrovoljaca za potonje :) ali mene to ne zanima. Nikad mi se nije sviđao seks bez osjećaja, meni je to jebeno odvratno tako van konteksta i možeš me ubiti. Tako da svjesno i dobrovoljno prihvaćam biti, što se u ćaćinom kraju veli, NEJEB.
Ali i tu su mi sile pale, potrebe se eliminirale. Da mi prođe gol frajer tu, sve ono nabildan i hot, ja bih mu rekla "prehladit ćeš se, ovo je Lika sinko".

Nemam slobodu. Daleko od toga. Nikakvu slobodu- i ne bih to mijenjala, to su moja djeca, i ja njih ne provlačim životom kao slijepe putnike. Smeta li kome što je u mojoj kući glasno navijen Moj Pliško Medo, što moj pubertetlija i ja raspravljamo u stilu talijanske mafije (glasno, srčano, s golemom dozom međusobnog obožavanja), smeta li kome IŠTA u toj priči- pa ko te jebe milo moje, milo mame svoje, više mame svoje nego moje!

Nemam ni mogućnost vezivanja- taj se čičak pokvario na način da ikad ikom išta više vjerujem. Ne, u smislu muško-ženske ljubavi ne.

Tako da sam apsolutno svjesna: ne nudim ništa (zato ništa i ne tražim). I to je pošteno, tu se razlikujem od pokojnog, ne tajim. Ako u džepu nemam za platiti kavu i ostaviti bakšiš, ja na kavu ni ne sjedam, a ne da se ciganim i očekujem da netko drugi plati moj račun. Tako je i s daleko većim životnim okolnostima.
Također, odvikla sam se od toga da kavu plaćam (životno) baš svakoj birtijaškoj supijanoj njuški koja sjedne za moj stol. Danas znam reći "oprosti, zauzeto je"- čak i ako nije.
Trenutno mi paše kave piti sama.
A iskreno, tako je jedino i pošteno.

Treba biti svjestan sebe i svoje pozicije, ja jesam, i mogu ponuditi isključivo prijateljstvo, nikakve jebačine, veze, brakove, djecu. Postoje ljudi koji nikad nisu prakticirali ništa od navedenog, pa ih se ne analizira kao traumirane. Smatram da sam ja - osvjedočena, više nego traumirana. I da imam sve argumente da to poglavlje života zatvorim, ali onako iskreno, mirno, "ni rič nikome ne dugujem".

Uredi zapis

21.03.2024. u 8:46   |   Editirano: 21.03.2024. u 8:47   |   Komentari: 15   |   Dodaj komentar

Prenosim poruke koje su me probudile oko 1 ujutro, od kume

Ak je betko za tebe, ovaj frajer je...i to da ti budes ravnopravna kraj njega na prijestolju u svileboj haljini.. al i da imas neko oruzje u ruci

Puno puno zlata

Pogle mu lice... to je za tebe

i ovaj link: Link

Znači, Shaman Durek je taj za mene. Ona me poznaje najbolje i vjerojatno zna što priča?
Moram pogledati bar da vidim o čem se radi.

Uredi zapis

21.03.2024. u 1:30   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

Proljeće je došlo

U Lici to ima posebno značenje.
Jebem ti bukovinu, pelet i sve to. Bogami sam se ove zime s tim nazajebavala kao ni sa čime u životu. :)

Ali... praksa čini majstora. Svejedno, LJUBIM ovo sunce i danas sam od sve radosti izašla u kratkim rukavima i suknji.
Znam da bi moja zagrebačka verzija cvokotala- ali ja nisam. Prilagodila sam se :)))))))))

Dolazak proljeća proslavili smo ručkom u restoranu moji klinci i ja, i velikom bočicom Nuxe rozog ulja s najljepšim mirisom koji sam ikad pomirisala. Život je lijep. Procvale su mi narcise, tulipani... Ma čudo!

Uredi zapis

20.03.2024. u 20:13   |   Editirano: 20.03.2024. u 20:16   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar