zmajić

Link


Teško je..
Iako mi je netko nekad rekao da je ljubav dragocijena, ne smiljena, nježna i ne boli.
Teško je…
Život je težak i na početku nje i na samome kraju…
Teško je…
Dati sebe, a biti prisiljen istrgnut se iz pogrešnih ruku.
Teško je…
I zato ne, nemoj me pitati volim li te?
I ne, neću te slagati kad ti kažem da te više ne volim.
Teško je…
Ne mogu ponovno voljeti, ne mogu ni zavoljeti novog tebe.
I ne, ne fališ mi tek ponekad u hladnim noćima usfališ da bih se sklupčala uz tebe.
Teško je…
Nedostajem sama sebi, nedostaje mi moj život koji sam imala s tobom, nedostaju mi naši zajednički trenutci, nedostaje mi da brinem o nekom i ponekad da netko brine za mene.
Nedostaje mi naš život koji smo imali, nedostaju mi naša maštanja i neostvareni snovi, nedostaje mi onaj osjećaj da sam živa, da postojim.
Teško je…
I ne nedostaješ ti nego ono proživljeno s tobom.
Teško je…
Žena u ogledalu u koju gledam nisam ja.
Ova kosa, šminka, nakit, odjeća to nisam ja.
Ja sam drska, namrštena ponekad presretna ponekad pretužna ona koja nema sredinu, razbarušene kose i iskričavih očiju koja trči u tvoj zagrljaj.
Ja sam ona koja ne dopušta pogreške, čita između redaka, zaključuje krivo, žustra u svađi, a grlim najjače.
Teško je…
Nema me, danima, mjesecima evo će već godina.
Bijeg od sebe same ne pomaže, toliko sam ti blizu nadomak, ali ruku mi ne pružaš.
Vjerujem, ali vjera blijedi.
Teško je…
Želim ponovno živjeti urlam kroz tišinu.
Dišem, a ne dišem.
Plačem, a suza više nemam.
Teško je…
Ponekad živjeti u paklu i prije kraja.
Teško je…

M.

https://m.youtube.com/watch?v=9hvA0wWTIv4&list=PL101AD39CCB996E6D&index=15&
t=0s

Pokušavali su ubiti u meni
bezbroj puta
ono čega sami nisu imali.
Nisu uspjeli.
Ljubav je…
…samo riječ?
Ne za mene.

Opravdavali su svoje laži
mojim ludilom
okrunivši svoje beznađe
mojom nadom.
Nisu uspjeli.
Vjera je…
…tek krinka za glupost?
Ne za mene.

Ulickani strvinari bez vlastita odraza
u ogledalu Života
i bez obraza na koji bih mogla utisnuti
pljusku
goste se ostacima moga srca
jer je to jedino što im preostaje…
Dopuštam si tu ekstravaganciju
jer pijem s Izvora.

Upravljam pogled gdje je do maloprije
odzvanjao smijeh
ali vidim samo malignu masu
dobronamjernih dušebrižnika
koji parazitiraju na mojim suzama
prekukavni i prekivni da bi prolili vlastite…
Aplauz na pozornici Života
ide njima
no, vidi, vidi!
na posljetku šalim se ja,
dok uzaludno traže sjenu
u koju bi se sakrili dok stoje u mojoj!

Sitne duše što plešu na mom grobu
najbolja su publika
pirujići uzalud
jer moj je grob
još uvijek prazan,
tek grobno mjesto
na kome će me sahraniti
samo iskrene suze…

Smrt postoji.
No ne za mene.
Svakim padom postajem nešto više
što oni nikada neće biti.

Prejaka sam da biste me slomili
djetinjasto preiskrena i čista u svojoj vjeri da biste o meni lagali
preponosna da izgubim nadu
i preodlučna da bih izgubila vjeru,
sebe,
ili ljubav.

Proklinjavši mene, prokleli ste sebe.
Hvaleći se tuđim, izgubili vlastito.
Postoji svjetlost.
I postoji tama
…ali ne za mene.
Postoji ljubav.
I postoji mržnja
…ali ne za mene.
Postojim li ja?
Postojiš li i ti?
Za koga?
Ne za tebe.
Na za mene.

G.J.

https://m.youtube.com/watch?v=Mb3iPP-tHdA&list=PL101AD39CCB996E6D&index=21&
t=0s

Piše da si muško, a pišeš u ženskom rodu! Kaj si ti transić?

Rekao sam jednom...!
Budali nema pomoći..