Hebena virtuala....


Virtualne livade, postale su naše omiljeno mjesto obitavanja. Na tim se ekranima razbacujemo riječima ne razmišljajući zapravo, kome se obraćamo. Slike bez tona postale su najpoželjnija opcija komunikacije.
Sami u sobičku, trošimo sate i sate tipkajući rečenice koje nam život znače.Očito je da s nevidljivim sugovornikom lakše dijelimo sebe, jer puno je teže dokazivati se uživo. A možemo se i lažno predstavljati
A danas prolazi i ono što valja i ono što ne valja.
Iako znamo da je svaka roba, oduvijek imala svog kupca, ipak bi prije kupnje trebalo razmisliti o kvaliteti.
No, mi o svemu radije razmišljamo kasnije.
Jesu li naša odgođena razmišljanja povezana sa strahom od razočarenja?
Mora biti da jesu jer da nisu, mi bismo itekako unaprijed razmišljali kakvu robu kupujemo. Razlika virtualnog i živog svijeta upravo je u nemogućnosti provjere. Povjerenje u nepovjerenje izraz je naše površnosti. A površnost je uvod u anatomiju negativnih osjećaja. Jedno od njih su razočarenja.
Kada se skupi puna vreća razočarenja čovjek više nikome ne vjeruje.
Živjeti bez povjerenja isto je kao živjeti u području s pitkom, ali zagađenom vodom.
Ljudi žedni povjerenja ne samo da teško uspostavljaju nove kontakte, nego i stare kontakte počinju vagati.
Ako je povjerenje bilo ključ međuljudskih odnosa, možda bi tako i ostalo, da se u naš život nisu doselile tipkovnice i ekrani.
Zaslijepljeni srebrnim i crnim kutijama, zaboravljamo kako je lijepo razgovarati licem u lice.
Lice je najbolji živući ekran, a ljudski glas tipkovnica emocija. Bez toga, životu smo okrenuli leđa. Zato nam i kvaliteta života, djeluje virtualno. Stroju vjerujemo više nego živom čovjeku.
Strojevi ne smiju biti istovjetni ljudima, ili ih mi koristimo zbog nedostatka hrabrosti da se suočimo sami sa sobom.
Bijeg u virtualnu stvarnost, blijedi sliku o stvarnom životu, a svi sastojci gube na opojnosti.
Podsjećamo na cvijeće, bez mirisa.
Kad prijeđemo svrhu neophodnosti u korištenju strojeva i počnemo slobodno vrijeme koristiti uz mrtve kutije, ne treba se iznenaditi ako jednoga dana budemo sami u krevetu.
Vjerojatno ćemo i zanijemiti. Postat ćemo poput strojeva.
Hladni i nijemi.

23.10.2016. u 15:39   |   Dodaj komentar

uffff, kako da svratim na face, a da ne ćirnem na iskricu .. i obrnuto
nemoguća misija

Autor: ema-emily   |   23.10.2016. u 15:47   |   opcije


ja nisamn na fejsu:)))

Autor: livestyle   |   23.10.2016. u 15:50   |   opcije


A mogli bismo lijepo otići na kavicu, umjesto da ćirnemo na iskricu..:)

Autor: vrbica   |   23.10.2016. u 15:50   |   opcije


live, zato ti je iskrica bogom dana...:))

Autor: vrbica   |   23.10.2016. u 15:50   |   opcije


tak je vrbi...

Autor: livestyle   |   23.10.2016. u 15:52   |   opcije


jadni smo...:(

Autor: vrbica   |   23.10.2016. u 15:53   |   opcije


upravo podgrijavam sarmu, a potom .. kaj bu, bu ;)))))

Autor: ema-emily   |   23.10.2016. u 15:54   |   opcije


ufff, enti miša zaboravih ogulit krumpir

Autor: ema-emily   |   23.10.2016. u 15:56   |   opcije


ja sam još uvijek na filanoj paprici..:))
za sarmu ima još vremena.
Loše je to što znamo "kaj bu"...u prijevodu jedno veliko ništa.

Autor: vrbica   |   23.10.2016. u 15:56   |   opcije


vrbi, to bu .. živi bili pa vidili ;)))

Autor: ema-emily   |   23.10.2016. u 16:04   |   opcije


kod tebe možda i bu...kod mene sigurno nebu..:)))

Autor: vrbica   |   23.10.2016. u 16:05   |   opcije


važno je samo dobro izdozirati, i u svemu malo sreće
sarma mi je malo preslana, al sva sreća pa nisam posolila vodu za krumpir
i tako ispade taman
a idok tipkam .. duže žvačem
eto, ima virtuala i nekih prednosti ;))))

Autor: ema-emily   |   23.10.2016. u 16:22   |   opcije


ima, ima, prednosti...:)
razgovaraš, a ne moraš se odreći niti hrane niti toplog doma.
Samo, bojim se da ćemo zaboraviti govorit....:)

Autor: vrbica   |   23.10.2016. u 16:24   |   opcije


a i prednost je, dok jedem manje gutam zraka ;))

Autor: ema-emily   |   23.10.2016. u 16:28   |   opcije


a zamisli, kako bi bilo dobro, da pritom naučimo,
da ne koristimo ruke kod jela. Tako da možemo tipkati i jesti
u isto vrijeme...:)

Autor: vrbica   |   23.10.2016. u 16:31   |   opcije


meni pak ovako više paše
sporo tipkam, a još sporije jedem ;))

Autor: ema-emily   |   23.10.2016. u 16:36   |   opcije


evo sve smazala .. a sad, triba bit odvažan i odolit horizontalici ;))
pozz i ugodan ostatak dana

Autor: ema-emily   |   23.10.2016. u 16:42   |   opcije


hm..jako si u pravu vrbi! no obično ljudi navikli biti iza ekrana pa više nit ne vide da ne vide? eto ja npr nije mi bilo teško u petak otić u holivud, iako nisam imala neko društvo (jedna frendica sa dečkom), tam je bio još par lljudi s kojima sam dobro, dobra mjuza...i iako su me prala neka sjećanja na sretne dane, drago mi je da sam izašla. pitala sam par frendica hoće li van...no kao i obično, njima se neda! i tak...ljudima se neda a onda se čude kaj nema živih ljudi? za otić na kavu sa živim ljudima traba osim par kuna za piće i volja! razumijem te da razočaranja čine čovjeka bezvoljnim, but...ako je itko razočaran iskricom onda to mgu biti ja. ta popila sam na stotine kava, imala pregršt dečkiju a evo i zadnji zajednički život je bio fijasko i razočaranja. no to me nije pokolebalo...jer ja sam i sinoć imala druženje jedan na jedan...i danas ručak u dvoje...i tak...radije u ne tako savršenom (ali dobrom) društvu uživo, nego li tipkajući. to sam naprosto prerasla. ovdje kada nekog i sretnem tko mi se čini da je ok vrlo brzo želim provjerit u reali kaj je i kaj nije. nažalost, uglavnom nije...no još nisam doša do tučka (onog u tratičnici...voli...ne voli...) već i dalje skidam latice! možda mi se opet posreći...ima krasnih ljudi. i život ide dalje...teško mi je, i sada još patim za lijepim danima sreće...ali, moram gradit svoju sreću sama! s nekim tko će doći...i znam da će opet biti. tak i ti vrbi, kreni malo van ekrana...žao mi je što nisi dugo bila u holivudu...na raštimanoj nedjelji...srijedom...udruga je posve dobro mjesto za sresti žive ljude. eto, prošlu nedjelju su bii na bučijadi...ima pregršt druženja i zanimacije. znam, treba i novaca...ali možemo mi kaj smo solo uvijek otkinuti od nečeg drugog...pa si priuštit neki izlazak, druženje...mi tople žene ne smijemo postat hladne (iako imamo dovoljno razloga i što nam učiniše nažao pa se teško oporavit)...još uvijek ima toplih ljudi. a nas treba grijati...jer i mi trebamo...grijati!

Autor: mai_sarai   |   23.10.2016. u 17:11   |   opcije


zaista ne vidim smisao ovog
čemu se koristi termin -kupnja ?
ljudski glas-tipkovnica emocija ??
ja sigurno ne podsjećam na biljni spolni organ.
a o mirisima ne bih

ja sam preko ove mrtve kutije upoznao nekog
koga viđam
u stvarnosti
i diram
opet u stvarnosti

Autor: djuro22000   |   23.10.2016. u 18:22   |   opcije


khmmm, ima i lijepih uspomena Vrbi

Autor: cyberlady   |   23.10.2016. u 20:08   |   opcije


Đukica, hebeno si dosadan. Uz to i cmoljav. Uvijek ti nešto ne štima.

Autor: vrbica   |   05.11.2016. u 16:35   |   opcije


Dodaj komentar