HIPOKRIZIJA

(poznata urica gdje čovječuljci izlaze van svaki puni sat)

(muzej torture)

(likovi iz mašte ili pak....)

Odeš gotovo tisuću kilometara i onda se opet sastaneš sa sobom! Konačno je dobar osjećaj bio probuditi se solo na ročkas! Sve te godine nekako sam željela imati nekog uz sebe! Justros sam bila sretna sama. Kad dovoljo dugo poživiš prestaneš očekivati već naprosto živiš. I u tom neočekivanju dogode se očekivane stvari. Danas kada sav „normalan“ svijet slavi Valentinovo (iako, ako je vjerovati povijesnim činjenicama, nema se što slaviti, osobito ne mi žene) ja danas bilježim ročkas! I to onaj koji se baš i ne obilježava jer je sve dalje šezdesetoj a sve bliže sedamdesetoj! Ali, neka danas bude dan za lijepe događaje. Godinama već, otkad nismo zajedno više od 30 let, moj ex prvi suprug obavezno mi čestita ročkas već u ranim jutarnjim satima! Ubrzo, pridružila se brižna kćer jer je mama ovih dana pod njezinim patronatom! A potom me posjetio i moj zet…sa prekrasnim buketom crvenih ružica u zanimljivoj posudi! Volim što je kćer imala sreće u odabiru muža, iako ona tvrdi da to nije sreća već znanje? Kakogod, dan je proticao posve mirno. Uz stalne zvukove vibera, mesinđera, sms-ova i ostalih načina komunikacije. U drugu ruku, nekako sam bila tiho sretna što ne moram odgovarati na sve neke pozive za ročkas jer su svi slali samo poruke! Većina je znala da nisam u HR pa još uvijek robuju navikama u roumingu bez obzira kaj to danas košta isto kao i sve drugo. Ljude dijelom ipak treba cijeniti kakav odnos imaju prema novcu. Pri tome, oni koji su robovi ne zavrjeđuju baš moje poštovanje a takvih je ponajviše! Novac služi da bi čovjek dobro živio! Moj ročkas se lako pamti pa mi se u ovaj dan jave i svi oni koje taj dan podsjeća na nešto drugo, neke druge…pa se obavezno sjete i mene! Meni to pomalo tlaka. Uvijek je bilo dragih mi ljudi i onih drugih, ovlaš poznanika. Kakogod, unatoč pregrštu slavljeničkih poruka, uputila sam se sama put Vaclavskih namjesti, starog grada i malo obilaska. Dobro je kad si sam u nekom gradu onda vidiš i ponešto što ne bi zapazio kad si u društvu. Pa mi se to upravo danas događalo, pa sam nailazila na ista mjesta i ulice ali sam zamjećivala simpatične muzeje, izloge, zgrade i slično. U jednom takvom sam zastala i popila mentu čaj iako nisam ulazila u sami muzej. Metalne grdosije iz nekih drugih svjetova i doba na samom ulazu bili su posve dovoljni da zadovolje moju znatiželju. Dopala mi se i manufaktura pive i stroj kako se nekoć radila piva u jednom izlogu! Pa i muzej torture privukao me da ga fotkam! Muzej Muhe, Warhola i ostalih sam već davno uslikala. Meni su uvijek iznova fascinantne te njihove crne kule! Dio centra je židovsko naselje sa specifičnim kućama (zlatom optočene) i doista posebnom arhitekturom. Prag mi je uvijek bio nekako mitski grad u kojem su stolovale bajke! Svakog časa očekujem da se pojave neki čovječuljci iz bajki? Na Vaclavskim sam opet nešto malo šopingirala (fali mi mark&spenser u zagrebu) ali uglavnom sam odustala. U povratku svratih do Lidla. Čak I taj Lidl mi se čini nekako bolje opremljen nego li u Zgb? Kako je Žiškov na brdu valjalo se popeti sa svim tim teretima tako da sam doma došla bez daha! U trenutku sam se zapitala zašto se ponekad forsiram do svojih krajnjih granica…a onda pak znam da je to dobro…I za tilo I za dušu! Barem znaš što i koliko možeš a u današnjem slučaju to je opet više od 10 tisuća koraka! Ako pak ne, krepaj!
S večeri (normalno, popodne je pala još jedna kavica u Žiškov kavarni) valjalo se spremiti za večeru u troje! Jako dobar grčki restoran Taverna olimpus čekala je nan nas. Kako je dan već bivao pri kraju, mislila sam kako me više ništa ne može iznenaditi? Ali ipak jesu…čips tikvice! Bile su tako fine (kao predjelo sa nekim umakom od sira I avokada) da sam konstatirala kako to nikad nisam jela a ostala oduševljena. Kod tikvica je problem što ako ih dulje pečeš ili pržiš u ulju, one postaju teške I masne! Ove su bile taman…ko čips od tikvica. I nemreš ih se nasitit? Moj kleftiko je bio standardno dobar, janjeći kotelti više no obilni a lignje su, unatoč što su bile jako fine, izgledale prilično umjetnički? Odvikla sam se navečer jesti tako da mi dugo već ne pašu večernji obroci, ali ponekad čovjek učini neku iznimku! I veče bi bilo posve ugodno da kraj našeg stola nije bio stol sa četiri ženske osobe koje su očito otišle van proslaviti valentinovo? Često sam svjedočila bučnim muškim razgovorima, smijehu I neumjerenosti ali ostala sam zatečena ovim večeranjim ženskim neobuzdanim smijehom, galamom i nimalo damskom ponašanju? Ne volim kad sam u restoranu gdje jedem i očekujem da tiho pričamo uz jelo, a ne da pršte salve glasnog smijeha i galame?
Na kraju dana, jedna poruka me rasplakala! Moja unučica (jedna i jedina) poslala mi je crtež i zaželjela baki sretan ročkas! Nisam je čula niti vidjela već šest mjeseci! Zahvalila sam i njezinoj mami kaj je dopustila tu čestitku. Djecu naprosto voliš bez obzira na sve što ti čine. Da zaključim današnji blog jednom definicijom kako bih poštedjela sebe I druge bilo kakvih suvišnih komentara ili zloćestoća na sadržaj današnjeg bloga?
Naime, “ kako individualni blogovi često predstavljaju trač rubrike koje prenose minorna događanja, glasine i osobne stavove, …..kako se radi o laicima koji samostalno iznose teme koje su interesantne njima i uskoj grupi istomišljenika, nadam se da ćete I vi kao I ostalo javno mjenje, ove blogove smatrati neozbiljnim”….minornim…kakogod? U očekivanju onih pravih I do slijedećeg javljanja (besposlen pop i jariće krsti), srdačno pozdravljam!

malo sam uzurpirala blog, ali tak to ide u kapitalističkom svijetu (plaćeni prostor)! nadam se da će vam barem poneka fotkica biti zanimljiva...a hitit ću još par u komentarima!

https://i.postimg.cc/C5wkDPV6/stol-eljezni.jpg

ups...hvala svim čestitarima na pvt, na prošlom blogu...lijepo je kad te se ljudi sjete! dobri stari običaji zadržali su se na iskrici da se čestita ročkas i ljudima koje ne poznaješ...što je lijepo! općenito, hvala vam svima!

ha ha...smijeh me hvala? jeste li primijetili na ovoj prvof fotki kak svi muški čoporativno pobožno gledaju u tehnikaliju od sata i iščekuju ukazanje? muškarci su velika djeca koja vole imati svoju igračku! tako sam čitala da su se upravo na valentinovo igrali (osobito popovi) tako da su trčali goli po gradovima te pljeskali žene koje su pak protrčavale kroz selo. to je bio kakti znak da (ako dobiješ udarce od muškarca) da ćeš biti plodna i uspješna žena. dapapče, na taj dan tj. valentinovo time se poticala ženidba i udaja! jbt kaj smo mi žene danas sretne kaj smo uopće žive? i još k tome slavimo valentinovo? pa trebale bi ga posve bojkotirat?

https://i.postimg.cc/8k4mHFm3/IMG-20230214-114721.jpg
današnju priču završit ću s ovim simpatičnim švejkom...sretoh ga na vaclavskim namjestima ispred jednog restića!

lijepo

hvala bugo, svaki put me prag iznova obraduje! danas sam npr šetala parkom i opet "ubrala" jednu dobru fotku...