HIPOKRIZIJA

Već sinoć, kad sam prvi put u Prag došla vlakom, ostala sam zadivljena njihovim glavnim kolodvorom! U centralnom halu kad digneš glavu možeš se samo divit kako su ga majstorski oslikali. Ali, reče mi kćer da već godinama veći dio stoji zatvoren zbog restauracije(prizemlje) dok je pothodnik u funkciji. Imali su i oni (česi) neki fijasko s davanjem koncesije za uređenje „talijancima“ koji pak desetljeće nisu ništa napravili, pa sad sve jovo nanovo? Eto, nije samo kod nas lopovluk na djelu. Nakon bečkog novog i ušminkanog kolodvora, ovaj praški mi je ipak draži. Sinoć večera sa zetom i kćeri, a potom sam bila mrtva umorna čak i za leći. Normalno, iznad mene u hostelu je mlađarija imala tulum pa sam zaspala tek uz neku tabletu za spavanje! Al sam zato već jutrom nakon doručka i neke kave, krenula u pohode. Najprije Flora šoping centar! Dala mi kćer karticu koju samo prisloniš i ….voila! izgleda da sam ipak malo prećerala jer je trebao i pin! Pala je nova torbica (onak za pseće šetnje iako više nemam pesa), pa nešto šminke (obožavam sephoru koje više nema u hr), pa neka piđamas u tri dijela (jedan gratis), pa neku štepanu jaknu na sniženju. Nemre penzićka bez sniženja? Ja čuvam novce čak i kad su kćerini a ne moji! U povratku, malo špeceraja. Ne znam jesam li vam rekla da ovdje u Pragu ima puno dućana vijetnamaca koji pak imaju razne vrste voća u svako doba na svakom ćošku! Obožavam njihov anannas koji oni tak lijepo ogule i prirede za jesti da je milina ga jesti! Svo voće ko nacrtano (pitam se koliko je prirodno)? Najbolje je to što ko nekad kod nas, u malim dućanima možeš kupit ama baš sve! Na povratku sam svratila onak krcata svim i svačim u meksički restoran u kvartu! Neka pileća enčilada sa dodatnim avokadom i malim pivom za manje od 150 kn (oliti 20 eura)! Normalno, da sam se počastila kolačima Kavarne Žiškov! To su najbolji kolači u Pragu, kao domaći! A kava im je fenomenalna. Jedino kaj sam kavu morala spiti s nogu uz cigaretu! Konačno prava kava i cigareta! Da se kojim slučajem preselim ovamo, jedino kaj bi mi falilo je upravo to sjedenje po kafićima i ispijanje moje kave sa šlagom! Hitit ću vam par fotki…jedna od njih je recimo znamenitost Praga a to je taj toranj! Toranj je u kvartu Žiškov koji je udaljen cca 15 minuta hoda od centra. Toranj za mene ima posebno značenje jer se moja kćer vjenčala u njemu! Zanimljiv je pogled na cijeli Prag. A ako bolje pomotrite toranj vidjet ćete da po njemu plaze (pužu) mala dječica! Druga zanimljivost ovog kvarta je ova crkva neobična oblika o kojoj sam pročitala ovo:
cit.“ The Church of the Most Sacred Heart of Our Lord is a Roman Catholic church at Jiřího z Poděbrad Square in Prague's Vinohrady district. It was built between 1929 and 1932 and designed by the Slovene architect Jože Plečnik.“
Kako imam pola slovenske krvi, rekla bih da je dotični naše gore list i da ima i janeza po svijetu koji su nešto napravili! Meni se crkva sviđa i zato sam ju fotkala jer je baš posebna! Uz šoping (nisam nikad u životu imala tuđu karticu i kupovala na tuđi raču) najveće postignuće dana mi je bilo prekjučer cca 11 tisuća koraka a danas skoro pa osam tisuća. A nije da noga ne boli od hodanja, ali kad je šoping u pitanju, nema stajanja! Ha ha…šalim se, i to je sve za danas! Sutra slijedi mala feštica u grčkoj taverni na poziv kćeri i zeta! Nekoć davno jela sam to jelo na Kreti a zove se kleftiko! Pečena janjetina umotana u neki papir s finim cijelim krumpirom, vrhnjem i raznim biljkama! Mljac! Ako mi se posreći morti bu to sutra dobro? thats all falks!

Uživaj...
I provedi se...

hvala wasy! kad je čovjek negdje solo ne uživa baš! ne žalim se, ali često puta sam bila u pragu solo (u ovih 20 let svega tri puta sa svojim partnerom u društvu) a sve ostalo solo! neću reći da je jedna i druga kćer (kao i zetovi) bili loše društvo i da nisu brinuli o meni kad sam god došla u pragu, dapače...ali oni su često radili od jutra do podvečer tak da sam po cijele dane bila solo. obilaziš prag, prekrasan je...piješ kavu u kafićima, šećeš...ali dojadi više!

ovaj puta sam došla u prag (kćer me zvala u beč a u prag sam se sama pozvala) da se maknem iz zagreba! onaj osjećaj kad se nigdje ne osjećaš dobro i doma? no i to će proći!

btw da se vratim na češke željeznice! dakle, stigli smo na vrijeme (čak i pet minuta ranije), njihovi vlakovi od beča do praga bešumni, jure i do 160 km na sat...čisti, uredni, čehi ispotiha pričaju...milina voziti se! pa se sjetim našeg hž (iako se dugo nisam vozila vlakom) pa se nekaj pitam koliko još stotina godina će EU morati davati neke novce da se naž HŽ modernizira? ili je to za modernizaciju svakog hž-hdz direktora koji dođe da si malo potumpla vikendicu ili kaj već? u stvari, željeznicom je baš kulturno putovat...imaš komfor, nema skučenosti kao u busu i sl....a i prema avionu je željeznica mila majka! kad oduzmeš koliko potrošiš vremena i živaca na ček in i ček out za avion, pa transfer do aerodroma, ispada da si brže i bolje željeznicom! imamo premreženost ali nemamo vozila i sposobne ljude!

jednom je i moja pesa bila samnom u pragu! imaju u blizini gdje sam smještena prekrasan ogroman park...pa smo tu znale često doći i šetati i igrati se. bilo mi je smiješno jer sam imala dojam kao da i psi razgovaraju na nekom različitom jeziku...nije baš bila druželjubiva tu u pragu u parku? valjda je njuhom osjećala da je negdje daleko i drugdje od kuće?

btw radije pričam sama sa sobom ovdje nego da sam tamo na pvt! kak mi se više neda s nikim tipkati? jel su se ljudi promijenili pa su nezanimljivi ili sam ja postala uf...nemam više volje nit živaca!

evo npr danas, nakon tri dana s kćeri, paše mi cijeli dan solo...ja si organiziram dan, jedem kad i kaj hoću, šalabajzam kud hoću...jebemti idividualce koji su postali pustinjaci ko ja i sami sebi dovoljni? a nisam! piše mi "dragi" da mu falim? i meni fali netko...ali teško da bih mogla reći tko bi taj mogao biti? čak niti u mislima? ima jedan kandidat...ali samo je kadidat! da me sad netko pita s kim bih na ovom svijetu sada htjela biti (muško, žensko), ne bih znala reći? možda jedino sa svojom unučicom, s obzirom na situaciju?

drago mi je da uživaš

Bok, Sara, veseli me da ti je bilo zanimljivo u Pragu.

Nadam se da je ova meksička pileća enchilada bila ukusna.

Ja inače volim meksičku kuhinju, zbog puno ljutih začina.

Jedno od jednostavnih jela je - meksička tava s piletinom.

Sve što treba za to jelo, je file od pilećih prsa, špageti, doduše u mom receptu su od punozrnatog brašna, luk, paprika, pelati i začini, odnosno čili, kim, korijandar i malo cheddar sira koji se stavlja na kraju.

Meni je vrlo ukusno i brzo se i lako priprema

A inače, kad spominješ arhitekturu, Jože Plečnik vrlo je poznat arhitekt slovenskog porijekla, ali je velik dio života proveo u Češkoj.

Studirao je u Pragu, i kasnije i radio, i gradio razne arhitektonske umjetnine, i gajio neskrivene simpatije prema češkom mentalitu i kulturi, tako da ga i Česi smatraju za "svojeg".

Drago mi je i da si uživala u originalnim kolačima, kavi, shoppingu i u druženju sa kćeri:)

Dobro jutro, Saro, kad si spomenula kolače, sjetila sam se prefinog kolača sa medom i lješnjacima,koji sam tu probala.
Zaboravila sam mu ime, ( ima tome više od deset godina) , ali okusa se sjećam,

Sve " zvuči" dobro kod tebe, druženje ,kćer, zet, i fotke i šoping .. a danas i feštica
zabavite se i sretan ti rođendan !

Dobro jutro, Sara, i ja sam vidjela da ti je danas rođendan.

Želim ti sve najbolje i da ti se ispuni i ostvari ono što si sama želiš!

Sretan rodjendan draga Vesna

čitam, čitam :) sam tu opisuj

a i meni iskočila uspomena sa putovanja..doduše sad mi se čini davnog, al meni važnog
pa možda eto započnemo sa dojmovima sa putovanjima
putopisni blog, zakaj ne
pa i takve smo imali

i sretan, da ti bio sretan :) :*