HIPOKRIZIJA

prije no što pođem na počinak i prije no što rujan prođe, nekako se sjetih baš sinoć...večeras.... jeseni, one vani i one u meni! nekako je uvijek bila moćna, da ne kažem sudbonosna! prvi posao u školi sam dobila 01. rujna! upoznala svog prvog dečka 11. rujna (znam da ga svi dugačije pamtite)! potom se i udala pet godina poslije upravo tog 11. rujna! pa sam prvi put upravo u rujnu, 8. rujna prevarila svog supruga i spavala sa čovjekom u kojeg sam bila zaljubljena nekoć davne 87.g. prošlog stoljeća! uf...ima još? pa sam se 17.rujna zaposlila u tom svom nekom sudbinskom poduzeću u kojem sam srela svog životnog parntera (kasnije i supruga)! i rastala sam se drugi put u rujnu, 8. rujna! jbt taj rujan mi je fakat sudbonosan? sva sreća da ovih dana završava pa neću učiniti niti činiti neke druge gluposti od života! ili prave svari, kakogod? čuvam se rujna, iako pričati i pisati mogu u rujnu, kaj ne? evo i jedna prava pjesma koju sam davne 87.g. plesala u čatežu! bje tada u njemu jesen a u meni proljeće! danas, svuda jesen oko mene! ostavili su me svi, pa i čežnja. zavući ću se pod poplon (ne naga) i zaroniti u carstvo snova! sa ili bez male tabletice. znam da će...jutro promijeniti sve (kak vele moji dragi indexi)!
danas se izgleda svira samo dobra svirka...pa da nastavim u istom, revijalnom tonu!

Link
Link

rujan mi je najljepši mjesec u godini! možda su malo njegovu ljepotu promijenili svi ti (lijepi i ružni) događaji iz mog života pa mu tako pridali neko veće značenje?

uvijek mi se više sviđala zrelost života nego li proljeće npr! to šarenilo boja u krošnjama, ti plodovi zrelosti, ta bablja ljeta sa svojim suncem koje miluje a ne prži...priroda koja se pokazuje u svoj svojoj raskoši! kao i mi ljudi. lijepo je imati posla sa zrelim ljudima. to ne znači odmah da su stariji ljudi zreliji, mudriji...pače, sretala sam jako puno matoraca ala ja a da su posve nezreli. iz mog iskustva, to su obično mamini sinovi koji su navikli da su centar svijeta! mi majke možemo svojom ljubavlju uništiti muškarca? a i djecu općenito!

jesen mi je nekako uvijek bila aktivno doba...moraš očistiti trulež iz jabuke ako ju želiš pojesti, moraš pobrati plodove ako ih želiš jesti, moraš orezati voćke i cvijeće i pripremiti ga za zimu (iako sam totalni lajbek jer sam odrasla na asfaltu)! to zrenje i ti plodovi...nekako su mi sinonim za zrelost života ljudi!

Jutro..ja sam sebi isto zreo..pače,prezreo ;)

znam da dolazi zima, ali nekako uživam u ovim posljednjim tracima sunca, tragovima ljeta! sve je mirnije, sve je tiše...a to mi s vremenom sve više paše! nekoć sam morala bježati u savski gaj s pesom da bih povratila svoj mir (nemir posla s ljudima) a sada odlazim u prirodu kako bih se stopila sa onom sobom koju imam doma! drugačije je to kad si kod sebe u sebi doma! dobar je to osjećaj. pamtiš sve sretne dane, ali i one manje lijepe. onih manje lijepih a ponekad i ružnih ima i sada. znam da oni traju točno onoliko koliko im dopustim. i koliko ih pripustim! neke stvari ne možemo kontrolirati ali ih možemo udaljiti od sebe da nas ne crpu.

dobro ti jutro dovla! drago mi je da si pače, dobro!

Da pače sam dobro po ovoj kišurini i jugu..

btw jesen je poznata i po počecima škole! a boli me moja školarka.krenulo dijete u školu bez bake (njezina mater vječno imam neke opstrukcije a meni dopizdilo) ! šteta za baku, a još više za unučicu! djecu sam preboljela al unučicu još nisam. no, biće...pače (dovla), duga je osnovna škola, pa potom srednja...valjda će i baka doći na red?

ovdje rominja da ne kažem da sipi!

Ma doći će baka na red..misle oni da mogu bez nas (mislim i na dida)..

Evo...moji već zovu..pozz :)

put pod noge i pravac jarunskog placa! nije bog zna kaj, al je pri ruci...volim otić na plac makar samo po cvijeće! u kući imam od neki dan jedne ružice, prekrasne prljavo roze boje koje trebaju zamjenu! eto, uslikala sam ih...jer su mi ba posebne u ovo pomalo tmurno jutro!

hvala dovlek na utjehi...doći će, slažem se! ugodan ti dan želim!

Jutreko Sara...mada ..budna sam od 5 kao i obično pa mi je debeli dan.
Dijete sam proljeća ali volim jesen i njene predivne boje.Ljeto je jedino doba koje baš ne ljubim jer se tada ne osjećam dobro a sve je toplije i toplije.
Samo se ti predaj onome što najviše voliš..i život je tada puno podnošljiviji.Ja sam to prekasno shvatila pa mi to teško ide....mislim da si drugačije složena...vidim to i po tvojim blogovima...pa se nadam da si i puno sretnija osoba..ja ti to i želim:-))

svako godišnje doba ima za mene nešto za..i nešto protiv
uzimam od svakog godišnjeg doba sve dobro kaj mogu...

evo još jednog zaljubljenika u jesen ..
sestra i nećakinja su mi rođene na prvi dan jeseni ;))
iako, otac mi je umro prošle godine u rujnu .. ali i to je život :((

breze .. kako lijep pogled kroz prozor ;))

Bok, sara,

Mene nekako u jesen uhvati sjeta. Pisala bih pjesme, slušala nostalgičnu muziku, prisjećala raznih uspomena.

A rujan mi nije ostao u lijepom sjećanju.Trebalo je izdvojiti za nabavku ogrjeva, tehnički za auto, a kao i za napast, neke zaostale rate kredita su mi tad padale. Pa onda, izvadi topliju odjeću iz ormara, posteljinu, dekice, naravno tu je i posla u vrtu i voćnjaku, poberi što možeš, pospremi za zimu, dosta posla, puno briga, preračunaj financije....

Puno sam putovala autom radi posla, to je bilo umarajuće, pa je i auto uvijek morao biti apsolutno tip top za zimu, imala sam jedan gdje je alternator crkavao svako malo, takva je bila cijela serija tog modela kupljena iste godine, uglavnom da te glava zaboli...

Ali otkad sam u mirovini, taj je ludi tempo popustio...a sad bih u jesen još samo šetala, sjedila uz neku vodu, rijeku, jezero, ma može i potok, nije važno...šum vode me doslovno dovodi u meditativno stanje...a boravak uz vodu kao da mi otplavi sve emocionalne i mentalne nakupine negativnog tipa...i onda s lakoćom odšetam dalje ili kući...

Šteta što nismo nastavile razgovor o temama na tvom posljednjem postu, bilo je još toga za reći, zanimljivih mi se prisjećanja otvorilo u glavi, ali bit će još dana za priču nadam se...

Eto, budi dobro, uživaj u rujnu, i današnjem danu....i meni je ova nedjelja osvanula odmorna i vedra:-)

rujan?? ooooo
u jednom periodu sam živjela sa ljudima rođenim: 05.09., 06.09., 10.09. i 11.09... Četri djevice pod krovom u isto vrijeme je ono što sada zovu: izazov.
Sad mi je ostalo dvoje rođenih u rujnu..

Bok društvo (đuro, arapo, ema, lana, pogni...nadam se da nisam nikog zaboravila?)!drago mi je da vam je moje spominjanje jeseni potaknuli i neka vaša življenja (to je btw na slovenskom jeziku koji mi je materinji jezik pa ponekad nemrem odolit da ga ne rabim)!

a kad sam već tu, nemogu ne izrazit i ja svoje divljenje tim ("mojim") brezama! i to je najljepša stvar (iako je živo biće) trenutno u mom životu! divim im se svaki dan i svakog jutra doručkujem za tim stolom i sjedim baš tako da gledam u njih! ponekad često neka ptičica svrati, zna bit i većih...svrijaju gnijezda jer je to prava brezova šuma. stare su jako (cca 40 godina) i zaklanjaju sunce tako da čine prekrasan hlad ljeti! gotovo da ne treba klime, iako su došla neka nenormalna ljeta ala ove godine kada se bojim da više nigdje nemreš bit bez klime?

pročitala sam sve vaše komentare i mogla bih sada pisat o njima ili kak se to veli, odgovarat? ali čemu...lijepo je da ste iznijeli svoje neke priče, razmišljanja...nažalost, moji blogovi više nisu ko nekoć...napišem neku provokaciju i čekam efekat od tog? ha ha...bilo je tu svega! često sam uživala u svojim provokacijama...ali i u brainstromingu...sučeljavanjima, pripetavanjima...sve je to pase, kak veli mandarineto! idem nekaj komentat sad kod njega!