OČI-OGLEDALO DUŠE (tri nonice)





Drago Gervais:

Tri nonice

Tri nonice stare
pred kućun su stale
i kritikale.
I Katu, i Pepu, i Jelu,
i Toncu debelu.
Jedna da j' takova,
druga onakova,
jedna bi se rad ženit,
druga se zna lenit,
treća sve zafraja
četrta da ne vaja.
A svet da se j' pokvaril,
i prvo da j' boji bil.
Tri nonice stare
su kritikale
od osme do polna.
A kad je polne zvonilo,
jednoj je doma poć bilo.
Su dve ustale
i nju kritikale.

Nekako ovih dana, u sezoni kiselih krastavaca i ponukana Đusikinim okama, sjedoh i nakon skoro dvije godine jedne lijepe priče, vrijeme je da napišem opet blog! Ne znači da je priča posve gotova, ali dođe vrijeme propitivanja, a tada mi je uvijek najbolje pasao upravo ovaj moj plaćeni prostor u vidu bloga!

Sjediš s njim uz TV i sretan si što nisi sam! Sjediš s njim uz TV i ide ti on na žifce! Sjediš sam i nisi sretan što si sam, pače, nesretan si! Otprilike tako bi se dao opisati samački život i onaj u dvoje! Naravno, nakon romance u vidu zaljubljenosti i sretne veze koja traje....traje...dok traje!? Reklo bi se naoko da je spas u vezi? Budeš zajedno kad ti paše, a odeš kad ti paše! Brus. Jedno vrijeme ti to paše, a potom ti i to počne ići na žifce! Pa se svaki put spremi, kad ideš kod njega, pa nosi tablete, pa vuci životinju, pa njezinu hranu, pa donji veš, pa gornji veš, pa hranu koju jedeš jer imaš posebni režim, pa piće koje piješ, pa mjeriš tlak u određeno vrijeme, pa šećeš u određno vrijeme, pa pišaš po noći etc etc. Život u dvoje je stvarno zahtjevan? Samački život također! I što nam ostaje ili bolje rečeno, preostaje? Želiš mir a kad miruješ, dojadi! Kad malo živneš, pretjeraš! Bilo bi bolje da nisi. A jesi. Al da nisi, bilo bi. Ili kad jesi, bilo je bolje da nisi. I tako u nedogled. Nekako je uvijek previse, čak i kad je premalo! Jer biti nonica (nono) nije jednostavno. Treba imat štofa za svaki dan…šutjeti, pričati i naći volju za život? Dvije godine sam provela s partnerom, pače i zajedničkom životu sad će i godina. Oboje u sedmom desetljeću, on nešto dalje ja na sredini! Imali smo ljubavi, novaca, događanja, razumijevanja I svega što mogu imati nonić i nonica! Imamo i danas! Čak smo imali redovan i dobar sex, s čime se većina oprosti već u petom desetljeću? Pa ovih dana više nemamo! Jer nam se više neda iz raznih razloga. Niti sam niti sa. A niti bez. Kako to preživjeti? Lako, u sedmom desetljeću. Tada sve možeš, jer uglavnom više ništa ne želiš! Nije to pesimizam, život se naprosto pobrine za sve ostalo a na tebi je samo da ustaneš, legneš, nahraniš organizam nekom hranom, bilo za tilo bilo za dušu. Čitajući ovo Gervaisovu pjesmu dođe mi žo kaj sam u ovom velikom gradu a ne u nekoj istarskoj kali sa hoklicom u hladu kamene kuće! Tko zna, morti bih tada bila sretnija? Vjerojatno ne bih, ali nemirna duša (jebemu, i tilo još uvijek) nikad mira neće imat. Život ipak živiš u glavi a tek potom se prostreš…pred nekim, s nekim…negdje. A onda sve to pokupiš, poput veša pred kišu. Ponekad kiša i omane, ali veš je na sigurnom, iako zalud! Tako I život, ma kako ga živio, potrošiš ga. Čak i kada i ako ga otaljavaš ili ako ga ne živiš. On neumoljivo prođe, pomalo obudovjeli poput onog vlažnog veša kojeg pobereš prije kiše. Ili, kao što je to uglavnom ovdje na iskrici, zalud? Desetljeće i više sam tu, evo me opet. Reko bi pametan čovjek, pa što ću tu, sve je déjà vu? Baš zato, rutina je tako dobra stvar u ovim nekim godinama kad nemaš hokl, kalu i…zvonik! Naime, nama nevjernicima dugo već crkvena zvonjava ne određuje ure već samo ide na živce! Nisam se vratila nakon dvije godine poradi dejtanja već me vratila potreba za pisanjem. Obično dok sam živjela život, nisam pisala…ali kad se uđem u sebe ko majca nakon pranja, volim o tom stiskanju (ili ulaženju, kako vam je draže) pisati. Onog drugog više nema, jerk ad nemaš partnera I životinju, teško da se moš više s ikim stiskat. Čak i unučica to odbija, jer eto cura će u školu! A ja sam i dalje tu. Ponekad mi se čini da će mi pepeo razasuti po iskrici…ha ha. Baby, welcome back!

P.s.
prva fotka od prije skoro 30 leta a druga ovog sparnog kolovoškog popodneva!

06.08.2022. u 21:15   |   Editirano: 14.08.2022. u 23:12   |   Dodaj komentar

Sara....ja se ne trebam vraćati 30 ler v rikverc.Tri su mi sasvim dovoljne.Kada pogledam slike od pred tri godine i oči koje su žive i smiju se ...i ove sada u kojima nema ničega više......ma...prestrašno.Razlika je tolika da se ježim kada to pogledam...no....ima tu puno razloga za to.Neka smo mi žive ..tko zna ..možda je jako malo potrebno da se opet nasmiješe:-)

Autor: arapo   |   06.08.2022. u 21:31   |   opcije


Bambus, kokice i izvrstan intelektualni film, tri boje:plavo... S J. Binochet... Na HRT3... Uživajte i vi u ostatku večeri! Osobiti pozdrav tebi, arapo!

Autor: sara_tera   |   06.08.2022. u 22:08   |   opcije


Ako tko ima života, to si ti...gledala sam te, feš žena, zgodna, onako gibljiva možeš uvijek naći partnera...ne pričaj o nonici, jer ti si to najmanje.

Autor: juicy-mama   |   06.08.2022. u 23:02   |   opcije


Ja ne znam kako si ti slikala, ja tebe takvu nisam vidjela, ja svaki dan kada izlaćim stavim tekući puder, zatim rumenilo na obraze, obavezno šminku na usta, mascaru na trepavice, i prema prilici i sjenilo, onda pronađem prostoriju u stanu gdje najbolje svjetlo pada, ne najviše, nego najbolje. Probjeravaš tako da ideš s camerom okolo i gledaš gdje si najbolja.

Ako se ne sviđaš samoj sebi, nemoj se slikati.

Autor: juicy-mama   |   06.08.2022. u 23:52   |   opcije


Đusi, nije mi danas neki dan za fotkanje (južina, podbuhla, alergija na ambroziju, samo tekući puder i neka ovlaš maskara) ali nije mi namjera bila da fotka ispadne dobro... Samo sam željela napraviti poredbu... Nekad i sad! A u stvari htjedoh poentirati prije spavanja (ovaj izvrstan drugi film tri boje:bijela pogledat ću sutra) da je u ovim nekim ljetima (prek pola stoljeća i više) lijepo biti u dvoje i imati svog čovjeka! Ali nije niti samoća tako loša, ima i ona svoje prednosti! Uživaj Đusi i laka ti noć!

Autor: sara_tera   |   07.08.2022. u 0:05   |   opcije


Budi svoj

Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav,
U grudi nosiš, brate, srce cijelo;
Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav,
Put vedra neba diži svoje čelo!
Pa došli danci nevolje i muke,
Pa teko s čela krvav tebi znoj,
Ti skupi pamet, upri zdrave ruke,
I budi svoj!

Oj, budi svoj! Znaj, tvoja glava mlada
Nebolike ti zlatne sanke budi,
Ko sivi soko uzvine se nada,
Al’ svijet je svijet, i ljudi tek su ljudi.
Da, zbilja goni s uzglavja te meka,
U sebični te zovuć svijeta boj;
Ma što te, brate, u životu čeka:
Ti budi svoj!

Oj, budi svoj! Taj svijet ti nije pakô,
Ni raj ti nije; rodi trnom, cvijetom;
Ni desno, lijevo da se nijesi mako,
Već ravno pođi, dok te nosi, svijetom:
Koracaj bez obzira krepko, živo,
Sudbina dok ne rekne tebi: Stoj!
I pravim drži pravo, krivim krivo,
I budi svoj!

Oj, budi svoj! Ta Božji ti je zamet,
A Bog sve mrzi, što je laž i varka;
I neka ti je vazda vedra pamet,
I srce vrelo, duša čista, žarka;
Nek’ ravno um i srce tvoje važu,
Tek tako bit ćeš čovjek, brate moj!
Da zli i dobri ljudi smjerno kažu:
Da, on je svoj!

Oj budi svoj! Al’ brat ti budi braći,
I radi za svijet, al’ ne slušaj pljeska;
I ljubi svijet, al’ ne nadaj se plaći,
Jer hvala ljudska voda je vrh pijeska,
U tvojoj svijesti hvala ti je trudu,
S poštena tekar lica teče pošten znoj,
I nijesi, brate, živio zaludu,
Kad jesi svoj!

Oj, budi svoj, i čovjek ljudskog zvanja!
Pa diži čelo kao sunce čisto;
Jer kukavica tek se hrđi klanja,
Tvoj jezik, srce nek su vazda isto.
Za sjajnim zlatom kô za Bogom gledi
Tek mićenika ropskih podli roj;
Ti gledaj, da l’ i duša zlata vrijedi,
Pa budi svoj!

Da, budi svoj! Pa dođe l’ poći hora,
Gdje tisuć zvijezda zlaćenih se vije,
Kad čovjek račun završiti mora,
I ti ga svršuj, nek ti žao nije;
Jer tvoje srce šapnuti će tijo:
Oj mirno, brajne, sad si račun zbroj!
Poštenjak, čovjek na zemlji si bio:
Ta bio svoj!

A Š.

Autor: wasyxde   |   07.08.2022. u 0:09   |   opcije


I i naravno..
Kokiceeee..

Autor: wasyxde   |   07.08.2022. u 0:15   |   opcije


Lijepo je da još ima kokica:-)*

Autor: arapo   |   07.08.2022. u 7:22   |   opcije


Bezvremenske prelijepe plave oči :)

Autor: gelsomino7   |   07.08.2022. u 8:53   |   opcije


to me podsjetilo na ovu divnu pjesmu

https://www.youtube.com/watch?v=UD4tqTLkPAY

Plave oči se ne mjenjaju

Preko puta mene, u autobusu ovog popodneva

Djevojka dobi od devedeset, oči plave

Vireći iz tijela koje se tek mijenja

Vidio sam djevojku, tako očaravajuću u njenoj mladosti



Njezin šešir otkriva ženu od okusa

Sada samo treba sići sa ovog autobusa krivudave sudbine

Ona će polako vratiti natrag na svoje mjesto

U stan u kojem je nitko ne očekuje



Plave oči se ne mijenjaju

Tijelo stari

Plave oči što su moji posljednji svjedoci sada

Plave oči se ne mijenjaju

Tijelo stari

Plave oči mi govore što želiš biti

kad odrasteš



Plave oči sjaje u majčinom pogledu

Na tim ljetima kao dijete uz jezero

Plave oči gledaju prvi ljubavi zagrljaj

Dječak niz cestu

Pitam se da li je živ i danas



Mlade djevojke se smiju i prolaze dolje niz cestu

Nitko ne obraća pažnju na stare

Ali barem znamo pravda će biti dostupna

Na kraju svatko dobije svoje skretanje



Plave oči se ne mijenjaju

Tijelo stari

Plave oči što su moji posljednji svjedoci sada

Plave oči se ne mijenjaju

Tijelo stari

Plave oči mi govore što želiš biti

kad odrasteš

Autor: gelsomino7   |   07.08.2022. u 8:57   |   opcije


Drage žene divno je i utješno vidjeti Vas/Nas da kvalitetno trajemo bez obzira na očiti višak sentimentalnosti , kojoj je dokaz da smo još uvijek na Iskrica Wblogu. Kao posljednje mohikanke., a znamo kako je pogibeljno biti hiper sntimentalan. To ide i muškog dijela nesalomljivih sentimentalaca.

Autor: gelsomino7   |   07.08.2022. u 9:01   |   opcije


sory ak sam vam tumač otužnjikava

melankolična

srcedrapateljna

sjbanduša :)))

ode sad
dnevna doza boravka na blogu je na odmaku

ljubim vas

Autor: gelsomino7   |   07.08.2022. u 9:08   |   opcije


dobro jutro svima!

Autor: sara_tera   |   07.08.2022. u 9:46   |   opcije


hvala wasy na pjesmi...a i na kokicama :)

Autor: sara_tera   |   07.08.2022. u 9:46   |   opcije


gelso, draga ženo! hvala ti na ovim prekrasnim linkovima zrelih žena...one nas podsjećaju na naše majke, bake...a sada i na nas same! i nisi preemotivna...nedjelja je, znaš onu valjkovu...prokleta nedjelja. nekako baš taj dan uvijek mi je bio nekako težak...kad si solo i nemaš više svoju obitelj na okupu! svjedno, dobra vam svima ova nedjelja!

Autor: sara_tera   |   07.08.2022. u 9:48   |   opcije


Ja uvijek brojim crkvene kucaje, iako točno znam kolko ih mora biti, predviđam, sad će proći auto pa neću čuti, koliko otkucaja neću čuti dok auto prolazi, haha, jesam li ja samo takva ili i drugi broje sve po redu, ma znam ja to je pomalo OCD, ali boli me neka stvar za to, ma niš me ne boli... :)

Autor: juicy-mama   |   07.08.2022. u 12:13   |   opcije


Gelso, uvijek staviš pravu stvar na pravo mjesto, bravissima!

Autor: juicy-mama   |   07.08.2022. u 14:44   |   opcije


da je bar uvijek,a kad upiknem
istinski je gušt :)

Autor: gelsomino7   |   08.08.2022. u 7:23   |   opcije


Sara kao što si u postu pisala, biti u paru ili u obitelji zna bti teško kao mlinski kamen tako da biti solo može biti olakšanje kao da ti narasla krila.
sve je relativno osim naših stavova kad smo u stavu mirno, iako ako ih analiziramo i oni su relativni, pogotovo kad iz stava mirno pokrenemo i živimo. u jednom pereiodu života stav koji imamo može biti idealan stav u drugom poguban, još k tome i stavovi stare.
naši su stavovi satkani od želja,snova,ideala,strahova,kompleksa,pragmatičnosti, moralnosti,amoralnosti,zatucanosti kako kod koga taj mišung je različitog sastava.
Trebali bi biti fleksibilni a mi okoštavamo zajedno sa svojim starim stavovima. Stavovi nam postaju nepošteni a mi uskračeni poštenih stavova.
Opet treba biti svoj jer što ti vrijedi pošteni stav ako nije dio tvoga bitka ispada nepošten i lažan.
Neka naših stavova samo da se ne nabacujemo s njima kao kamenjem po drugima, pa kako nam bilo , to smo mi.
Tvoji su mi tekstovi često "sjedali" bit će zato jer smo sličnih godina ili snova :)
Ovaj mi je sjeo ravno u sridu.

Autor: gelsomino7   |   08.08.2022. u 8:10   |   opcije


"""Tko zna, morti bih tada bila sretnija? Vjerojatno ne bih, ali nemirna duša (jebemu, i tilo još uvijek) nikad mira neće imat.""

Mir je dosadan ;-)

Gledala sam dokumentarac o Viktoru Žmegaću gdje citira Paola Valeriya,

Pa kaže Valery
Sretni ljudi su nesretni, a nesretni ljudi su sretni.

Žmegač objašnjava kako on doživljava …misli što je pisac htio reći
Sretni ljudi su nesretni zbog toga što sretan čovjek obično ima uspjeha prema tome sretni ljudi pod navodnicima su uspješni ljudi zapravo su stalno pod tenzijom, tenzija unosi nemir u ljudske živote,
a nesretni ljudi su sretni u toliko što im gore ne može biti, može im samo slučajno biti bolje i onda se uvijek nadaju.
Kad razmišljam o Valeryu i gledam na svoj život onda mogu reći da nisam ni sretan ni nesretan nego negdje na sredini,
ali sam zadovoljan.

Sara mislim si da si talentirana da budeš zadovoljna što uglavnom jesi :)

Autor: gelsomino7   |   08.08.2022. u 8:34   |   opcije


Kako god
uvijek si iskrena

Autor: gelsomino7   |   08.08.2022. u 8:35   |   opcije


dobro ti jutro, gelso! kako je lijepo jutrom čitat tvoja razmišljanja, stavove...i iako pomalo još snena, ne mogu se ne složit! osobito sa citatom: Sretni ljudi su nesretni, a nesretni ljudi su sretni. kako je to istinito! uvijek sam nekako bila nesretna, jer valjda mi nesretni smo tjerani da budemo sretni i u tom stalnom traženju sreće (ljepše sredine, okoline, događaja i svega što nas okružuje) i popravljanju, ode život. istina, često popravljamo iz navike (odgoja tj drila), često iz ega koji nas goni na više, bolje, jače. altruizam je mnogima nepoznanica. a često i stoga što priroda oko nas (pa i ljudi) treba popravak. uvijek sam rekla da mi je bilo važno biti s nekim s kim sam ja bolja! i često se natječem sama sa sobom...iako je i to pomalo zamorno. ali, jebeš mir i ravnu crtu...valjda me zato i voli ova moja jedina unučica, jer je baka spadalo! nekima ta riječ izaziva ružne konotacije, ali meni su baš dragi ljudi koji su svoji i autentični...nisu posve dopustili da iz žrvanj mase i čopora samelje. ima nas...a ima i njih! pa svatko nek si uzme kaj oće. eto, ja kad krenem pisat onda umjesto par riječi komentara napišem traktat. pitam se kad će mi ponestat toga čega ima umene?

Autor: sara_tera   |   08.08.2022. u 9:16   |   opcije


btw iskrenost mi je najveća vrlina ali i najveća mana! radim na tome, "popravljam" se, ali nedovoljno! kao anđeo u raju, bit ću savršena. još kad mi netko došapne kak se tamo dojde, povjerovat ću mu?

Autor: sara_tera   |   08.08.2022. u 9:20   |   opcije


ha? a vid ko nam se uprizorio
nice 2cu :)

Autor: ladonna2   |   08.08.2022. u 16:18   |   opcije


hm nećemo se lagati, nekima je izazov dok se love, traže ,upoznaju, otkrivaju, pa što više prepreka tim više strasti
a poslije kad se kao skrase i kak se kaže konačno uživaju
sve prijeđe u dosadu, ponavljanje
i nestane uzbuđenje

niš čudnoga, niš za plakati se..

Autor: ladonna2   |   08.08.2022. u 16:21   |   opcije


Bok i tebi Dono! Drago mi te srest iako bih voljela da to bje negdje drugdje neg na iskrici! Ali uvijek ti se obradujem ovdje (osim tebe rijetko koga se može ovdje čitat) ako ništa zato kaj si i ti doajenka iskrice!

Autor: sara_tera   |   08.08.2022. u 18:35   |   opcije


Dodaj komentar