HIPOKRIZIJA

da li mi se samo čini
da ptice ujutro...laju?

nemam kad,nemam što...reć! jer, poludio mi razum, razulario se....od ludosti! jer u ludosti rijetko kada sretoh nekog...pa ću i ja tebi pisati...tako, javno! ali i tajno...naslada je dvostruka. I ne znam gdje i kada počinje stvarnost a svršava….mašta…nenadjebivo. Kada bi moj mozak bio pc i laserski ispis, ne bi mi bila dovoljna ona rola toalet papira koja me danas dočekala kad sam došla doma. Rasuta po cijelom stanu. Jer moja sara se popiškila…pa je onda ne znajući obrisati učinjeno, rasula rolu po cijelom stanu. Pa sam doživjela živčani slom. Ne od tvojih nenadjebivih poruka…onih javnih, ali i onih drugih, već od..role! pa umjesto da se smirim dok sam hodala jarunom, savom…jurile su i moje misli. I imala sam na desetke verzija…tebe, mene…ovog bloga…i svaka je bila luđa od one prethodne. I svaka nije imala kraj, jer je već uslijedio početak…one druge. I ponijela sam rolu papira, but…poslužila mi je kako bih obrisala nos, pun mojih izlučevina, suze su same curile. To me podsjetilo na poniznost koju sam učila posljednjih mjesec dana…tako što sam dok sam prala podove nakon krečenja…ronila suze. Pa je tirkizna boja kuhinje bila…predivna, natopljena mojom…poniznosti. A kad tebe čitam, propinjem se….a nemam kur.c…jer ne znam koji bi bolji pojam pojasnio ono što mi se dešava. But, k. kojeg držim na uzdi…jer dok misli jure milion u sekundi, tijelo miruje…osluškuje. Umorno od dugotrajnog višemjesečnog valjanja bez…k. tek sinoć posegnuh u svoje gaćice, kako bih vidjela da li je ona…još ista. But, ne volim činiti posjete sama sebi…a opet, ne usudim se više željeti. No more. Jer, nakon stoineke verzije, više ne znam što bih ti napisala, jer sam sve izgovorila….razgovarajući s tobom. Nisi me čuo, jer da jesi, pomislio bi…ja luda kaj imam s ludom…posla kao da je normalna. Pa iako se tako ne čini, u svoj svojoj ludosti kad ju odživim, tako sam normalna. Dosadna čak. To kod mene nije kao tsunami…već val za valom, onaj koji podiže…pa spusti…pa podigne….pa spusti! O buri, jugu… neću sad o vjetrovima već o kovitlacima…i više ne znam što si mi napisao javno a što tajno. Bit će da ću u svojoj ludosti ja obrnuti stvari. Al cijelo vrijeme dok pišem pred očima mi titra jedna ceduljica: closed! Napravi ju…nije teško. To su nas interne trenere učili kako da identificiramo sudionike….treninga. pa napišemo njihovo ime. Kako se ne bi zabunili. I kako bi ispravno oslovili. Njega. Ili nju. I trebat će nam sudeći po tvojoj mašti još kojekakvi rekviziti…možda škare, uže, ljepilo…i ponesi sjajni papir. Ako se sjećaš u školi smo od njega rezali kojekakve likove i onda ih ljepilom ljepili. Ti si izrazio želju oslikati moje tijelo…pa evo ideje. One neke druge želje, malo su ipak…nastrane. But, dogovorit ćemo se. Ja nemam želja osim jedne…da bude. Danas nije dan, neka južina…kako ti tražiš neke znakove, sretoh na savi jedan ostarjeli par. Tako su se strastveno ljubili, izmeđ save i jaruna….on ju je doslovce pipao…mislili su da sami dijele tu intimu. Ja sam poput voajerke, istovremeno otirući suze..zavirivala… i pitala se kako se usuđuju. To je ipak rezervirano…samo za nas. Tuđa sreća se uvijek čini…veća. A tko zna, možda su baš utekli ljubavnici, možda samo ostarjeli razvratnici poput nas…a možda se opraštaju od sebe…i života? Voljela bih noću, potajno kao ti (iako nemam od koga skrivati se) pisati…početi u 2 a svršiti u pet. i razumijem da ti se diže..jer se diže i moj ego, jer ja nemam njega da mi se digne. But, imam tilo koje je upravo onako puno sokova kako samo muškarac može ženu zamišljati u pet ujutro. S večeri dok te nema...kako ću dočekati jutro ...ono kad zora pomalo rudi, a ptice bjesomučno…laju!


03.08.2009. 20:43:43


lagulmo:
s tobom se sve odvija jako brzo. Bila je subota kad sam ti ostavio poruku a izgleda mi vjecnost od tada. Jutros sam imao sliku tvog uma. Misli su izvirale ogromnom brzinom kao kisik sto se podize sa zelenih povrsina Zemlje kad ju gledas iz velike visine. Stisnula si mi u saci jaja i vratio sam se dole. Drzala si stisak konstantno na onoj razini kad mi tijelo protresaju nepredvidivi grcevi, da bih konacno vidio izbliza tvoje zeleno ruho. Ti si mocvarna biljka, rastes u gustom zelenilu ali sama. Zemlju ne dodirujes. Izlazis direktno iz vode, bez kore, sva zelena, s velikim listovima, koji se tresu tri puta dnevno. Upravo si se tresla i tvoja se vibracija sirila vodom. Kada misli dobiju putanju koju opisujes, ili je sve besmisleno ili je sve puno smisla, a nijedno nije konstantno. Citas me izmedu redova i tako saznajem sto sam ti pisao. Odlicno ti stoji kurac, da bih ti se rado dao. Znas koja mi se od tvojih slika urezala, od onda, zena si koja ce posuditi gedore. Postoji magija kurca, zena prinese sve te lijepe oblike, a tada se to meso pocne punit i unese u scenu magneticnost i egzekuciju. Odlicno si rekla za propinjanje treba kurac. Kad propinjanje izmjesas sa suzama, tada znam zasto si mi tako posebna. Mjesaju mi se ushicenje, drhtavost koju ono izazove i dugi periodi nezivog zivota izmedu njih. Nebih nista dozivio ludim. Zapravo bih to najradije dozivio, jer ludost u mom svijetu visoko kotira, kao zivo i zdravo stanje, pa ga i ja preporucam u malim ali cesim obrocima. Skare, uze, ljepilo, sjajni papir, nastrane zelje(za pregovarat), rekviziti iz poruka s nastranim zeljama(stvar dogovora), sve zapisujem. Opa, imamo tilo, jeli! Triba te provat upeturi Neka pitanja postavljamo istovremeno
04.08.2009. 01:38:59

nike45:
što mogu kad me zadnje vrijeme bude jutrom (taman kad bih zaspala)...pa mi se čini poput...laveža!
03.08.2009. 21:44:31

VeronicaJane:
laju, laju, čula sam i ja da laju...))
03.08.2009. 21:33:26

nike45:
šteta, mislila sam da će javna sablazan biti...zanimljivija! od one tajne. but, kao i obično...obični ljudi misle i delaju...obično. pa čitaju u potaji...i drkaju. pa onda u potaji...na svom kauču puštaju neki dvd ili cd ili neki drugi medij...ne može njihov ud od uma podići...ove riječi. dobro je što ću spavati...dok ćeš mi pisati. jer da nije tako, bjesomučno bih ti...otpisivala...pa bih onda u jednom trenutku sjela u auto i odvezla se put...juga. i vjerojatno skončala priču i prije samog početka. lijepo si to reko na engleskom...no rush, no hush...but,...kako je živjeti...ono između?
03.08.2009. 21:21:55

nike45:
jutrom, kad me posjetiš...poslušaj ovo tako je...moje, valjda i tvoje... http://www.youtube.com/watch?v=885-FfTJjRA


lagulmo:
i ja sam imao prijatelja koji bi mi znao na rastanku reci, cuvaj se. Rijetko smo se sastajali i to bi me uvijek iznenadilo. Kad bih ga pitao od cega, nisam nikad dobio jasan odgovor. Sjecam se samo njegovog osmjeha. Poznas li ono kad rijeci izgovoris u sebi, jer se bojis da kad bi bile glasne, nebi iznjele svu ljepotu koju osjecas u njima. Na taj nacin ti zelim reci ovo: cuvaj se, cuvaj tu svoju ljepotu radi nas svih. Idem poslusat jos jednom onu pjesmu
04.08.2009. 09:58:01

lagulmo:
i tvoje suze draga, jos puno tvojih suza. Osvanulo mi je jutro u suzama, jer prije spavanja nisu mogle da izadu. Gledao sam tvoju privatnu poruku, onu tuznu djevojcicu i bio neutjesan, iscrpljen i shrvan. Sve sto sam tog casa zelio je da te zagrlim zagrljajem u kojem ces nac potpunost, u kojem ce se tvoja dusa osjetit zagrljena i pozelit gutljaj vina o kojem sanja. But, ti si spavala a ja nisam bio tamo, jedna nenadoknadivost koja me pece. Nisam nikad rekao da te zelim crtat, neznam otkuda ti to, ali mislio jesam, zapravo sam nacrtao tvoja otvorena usta u koja se primice moj kurac, u stanju poslije nabreklosti, ili prije zavisi s koje strane gledas i tvoj jezik koji se dize do njega, hm poduzi jezik, ali nebitno, ni glavic nije tako velik tada, uzmimo da si je ruka uzela slobodu, a konacno podsvjest zna bolje. To sam crtao kad sam pisao ceduljicu CLOSED, vazna ceduljica, kako se naknadno pokazalo, jer si rekla da ju izradim, kad je bila vec gotova. Nas pomak u fazi, tvoja vecernja, a moja nocna, je samo povrsinska pojava, dublje se bolje pratimo. Zvijezde i spirale iz sjajnog papira po tvom cijelom tijelu, sljepljene upeturi ujutro, dok su tvoji veliki listovi jos mirovali a bijeli cvijet blistao nad mirnom vodom, ispustajuci melodiju, pun opojnog soka, i taj nazalni glas, melodiju koja se cuje samo sa suzama, nikako drugacije
04.08.2009. 09:41:23

lagulmo:
Prestao sam zbog nezadovoljstva sa sobom, ali sad sam dobro. Podjelio bih s tobom i vino i cigaretu. Znao sam da si zemljotres, s tobom se moze jedino biti potpuno, rekoh ponor, duboki. A sve se to osjeti momentalno uz tebe, cim se pojavis. Trese mi se tlo , danas posebno, jer za razliku od tvog dnevnika, u kojem postoji jasnoca, moj je u neredu. Kad sam lani osjetio podrhtavanje nisam bio spreman da idem dalje. Sada zelim.
04.08.2009. 02:12:09

nike45:
pa kako sam popila svoje vino, napisala sve poruke i blogove, mogu krenuti put...sna. znam da ćeš me i noćaš pohoditi, but...spavati ću i neću te čekati. posljednje vrijeme zato što mi je pas još mali, ne samo da zaključavam, već stavljam i lanac. kako ne bih očekivala...tvoj dolazak! iako mi je prijatelj koji ode na more rekao: čuvaj se! ne znam što je mislio...od koga? ili za koga?
03.08.2009. 22:13:46


između ...očekivanja
i općenja...odlučih pisati ti. opet. jer, koliko god razgovori trajali..oni stvarni i oni u mašti, uvijek imam još nešto za reć. nezaustavljivo, nekontrolirano...kao da se bojim da ćeš idućeg trena nestat, otić, da će puknut žica...iako mobiteli već davno nemaju to. upravo odsvirao persy sladge i njegova stvar: kako čovjek voli ženu. dugo već nisam slušala taj cd, a večeras nekako, kao i toliko toga kad smo nas dvoje u pitanju, kao da se samo slaže. valjda sam htjela zamislit kako ti voliš...mene! jer za sada imam samo tvoje oči, koje poniru u mojim...iako pomalo osjećam tvoju toplinu. naslućujem. i ne znam kud će me ovo odvest. možda u bespuća, ne valjda francekova...imagine, kaže lenon...i zamišljam, but...kao da je nezamislivo. toliko toga što je bilo...zamislivo. a neostvareno. jer, ne razara sve ono što je čovjek imao, bio...čak niti kada to mine...razara i ostavlja kratere u duši, tijelu...sve ono što smo zamišljali, željeli, snatrili, očekivali...a nije se nikad dogodilo. i upravo to nedogađanje najveća je bol koju zatomljujemo, to što ne živimo...a željeli smo. što smo zamislili, a nikad ostvarili. nekad sam mislila da su sjećanja...život sam. but, život koji se dešava između popišanih pelena, dječjih zadaća, nedjeljnih ručkova, večernjih sexualnih uobičajenih radnji...umora od posla i svega...to jest divan život koji smo živjeli. o svemu čak imamo i svekolike dokaze u vidu fotki kako skupnih tako i pojedinačnih. kronologija je važan faktor...stabilnosti čovjeka. kako bi znao kada i gdje je točno otišao u pizdu materinu. a počesto niti one, fotke...ne pomažu. netko svojevremeno reče...locirati, uhititi, privesti. pitam se koliko je nas, vas...uspjelo sebe...dovesti k...sebi? što će nam donijeti ovo moje, tvoje...naše? ti kažeš imaš mir, ja imam nemir. želim tvoj...mir? zauzvrat dajem svoj nemir, kako bi ga..umirio! ja bih možda voljela unijeti malo nemira u tvoj...iako kažeš da ga imaš dovoljno. a imaš dovoljno i suvišnih lica? možeš li...čak i ovo malo? u ime onog više, puno...da ne bude previše? but, želio si me...stoga budi spreman, moj horacije!
04.08.2009. 20:58:20


nike45:
pjesma od sinoć...pokupljena s tvog bloga...od nekad...pa se sjetih...i stavih je...iako nemam pojma koje su riječi...koji povod...meni si ti bio!
05.08.2009. 09:59:00

lagulmo:
nemoj mislit da opet nisam razmisljao o tome
05.08.2009. 09:52:10

lagulmo:
koje sam ja tebi gluposti napisao nekidan, a budaleee
05.08.2009. 09:48:52


lagulmo:
pjesma koju si mi poslala sinoc, vidis sad moram naci te rijeci, kad sam ju spomenuo, a ti cekas, a ja cu te pustiti da cekas. Iako je sve tako nezamislivo, ipak mogao bih ti nesto i rec, pokazat neki napor. O tome se radi, ne zelim pokazati taj napor, svidaju mi se tackice
05.08.2009. 09:40:32


lagulmo:
rekla si mi toliko toga, divnog i uzasnog, a opet spavao sam i jos mi se spava. Opet tvoja pjesma, ostala mi je zakljucana u glavi, i tvoj glas, smjeh i suze. I oni trenuci kad smo se culi, ti opipljivi trenuci, bljeskovi. Zadrzat cu samo za sebe kako si me dozivila, uprkos tvojoj teoriji u koju i sam vjerujem, kako ono sto dozivi jedan od nas dogada se svima. Zelim ju zapravo prosirit, a opet zadrzat to samo za sebe. Kako glupo, naivno, sebicno, kakva zabluda, rekli bi neki, kakva divna zabluda. Tako, neka, ne zelim da to netko dira. Znas ono, kad reces pa poreces dok se jos ni sleglo nije, ono sto mi se sinoc dogodilo, e, stalno sam u takvom stanju
05.08.2009. 09:25:20


lagulmo:
Ring the bells that still can ring Forget your perfect offering There is a crack, a crack in everything That's how the light gets in. tako mi je drago da si se sjetila te pjesme
05.08.2009. 01:33:20


lagulmo:
moram se priviknut da dok te citam cujem tvoj glas. I moram se priviknut da ga tesko povezujem s tekstom, koliko god se on sam s lakocom lijepi, dok ona ti koju sam slusao do malocas ostala mi je u zivom sjecanju kao jedna druga ti. Volim ti se vratit, s tim da sam u priglupom stanju, pa ne mogu ili ne zelim mislit vec pustam tvoju pjesmu i ponavljam isjecke tvog govora. Ta mi se pjesma vrtila i za vrijeme naseg razgovora. Sta si mi sve rekla i sta si sve prosla za vrijeme razgovora. Odbijali smo se i privlacili, na razne nacine, mislio sam evo ovo je zivo. Kako se zove ona igra u kojoj se vrlo pazljivo igra a nije bitan rezultat? Blizina se osjecala, pitanja se pojavljivala, zasto je nesto tako dobro tako tesko ostvarivo. Zasto neki to nazivaju iluzijom kad je to najljepse sto se moze dozivit. To sam upravo dozivio. Osjecaj je uistinu sjajan, veceras cu konacno moci spavat. Sto vise znam o tebi manje te vidim sutra, sve je samo sada, drago mi je to
05.08.2009. 01:12:34


nike45:
prije spavanja...samo za...tebe http://www.youtube.com/watch?v=H1ibNRs4y-4
05.08.2009. 00:17:38


nike45:
pih, pa to je zapis od...jučer! kakav će tek bit....današnji? rekli bi u rotaciji...imamo naslovnicu! but, sutra je praznik...novine ne izlaze. a preksutra, sve će ionako biti...stara vijest. kao što reče, vrijeme strelovito teče...što bi moglo biti i dvosmisleno. jer, supernova kad najjače sjaji...eksplodira....i nestane!
05.08.2009. 00:09:24


Petra-a-stijena:
odličan zapis :) ...ja sam kratka da ostane mjesta za noćno-jutarnjeg oratia
04.08.2009. 21:37:44

ANGELVER:
neće prsti već pravo :)
04.08.2009. 21:27:02

BB___:
nesilica nema svog kokošinjca....lutalica
04.08.2009. 21:22:39

nike45:
koji nehotični lapsus lingue...umjesto dijelom napisah...tijelom? znakovito, zar ne? a nije bilo podlih namjera, samo valjda...istina?
04.08.2009. 21:19:20

nike45:
nesilica, ak proviriš izvan svog kokošinjca vidjet ćeš da ovdje na ovom blogu već par dana ima dovoljno...jaja!
04.08.2009. 21:17:30

nike45:
da, shvatio si...a i ja...žalim za...željenim. ima jedna predivna, sve ću ti želje ispuniti, ali ne mogu umjesto tebe...željeti!but, moj raskorak bje između željenog i mogućeg. očito sam bila loš diplomata...i političar! oni znaju umijeće...mogućeg! a ti si, kako kažeš, netom (tijelom zahvaljujući meni) shvatio da ne želiš živjeti...nemogući život mogućeg? a jesi li spreman na rizik? pa umjesto mogućeg...imati nemogući...život?
04.08.2009. 21:15:48

nesilica:
toko to tvrdi jadan nebio?
04.08.2009. 21:15:01

nike45:
možda te večeras iznenadim...pa ti se pridružim u sitnim noćnim satima...tu na blogu? a možda sve iscrpimo i...ranije? iako ti tvrdiš da sam neiscrpna...da sam sveprisutna...
04.08.2009. 21:07:28

probudila me
čežnja! neopiljiva, nestvarna....ne za tobom, za nekim...za sobom! sa tobom, s...nekim! i nije mi dala više spavati, ne ona...već sara! čudiš se što sam drugačija....ovdje. i tamo. i sama se često čudim sebi...kakva sam. zgrozim se sebe u stvarnosti, but...odem u maštu. pa se opet zgrozim. pa se vratim...da bih opet otišla. rekoh, kao da živim nekoliko života. paralelno...samo nije poput tračnica koje služe vlakovima. oni klize pa...iskoče. i nema više...vožnje. moje tračnice ne idu jedna pored druge...one pobnekad slijede jedna drugu, ponekad se istrče, ispriječe...a počesto i presijecaju same sebi...put. pa se zapetljaju...zato sam rekla da poneseš škare i uže. uže tebi treba kako bi me svezao...malo ću ti citirati: "molila si da te oslobodim vezanosti za tvoja očekivanja. odvezao sam te, i sada te svezujem za moja očekivanja. tvojima ću nahraniti gavranove, mojima ću nagraniti tebe, ptico pjevice."

a škare ili još bolje..skalpel, su potrebni meni, kako bih kad sve to nebudem mogla otpetljati, prerežem. poznati sam...kirurg! samo često pogriješim pa odstranjujući mrtav ili zloćudan dio mene, odstranim i dobar komad...sebe. al ne bi vjerovao, nekako naraste novi...još bolji. kažu da najljepše cvijeće raste u vrtu od...trnja!

05.08.2009. 09:32:25


lagulmo:
kad se kaze eksplicitno pomislis odmah na... hajde reci. Bar ja promislim. Uzasno dobar osjecaj, to privlacenje, to iscekivanje. Ti bi rekla od eksplicitnog ka implicitnom, ocekujuci da budem egzekutivan, carobno, sto da ti kazem, mogu se samo smijat jer mi je drago. Poslusaj ovu pjesmu: http://www.youtube.com/watch?v=mg1C1-MwQIk&feature=related "Big Time Sensuality" i can sense it something important is about to happen it's coming up it takes courage to enjoy it the hardcore and the gentle big time sensuality we just met and i know i'm a bit too intimate but something is coming up and we're both included it takes courage ti enjoy ut the hardcore and the gentle big time sensuality i don't know my future after this weekend and i don't want to it takes courage to enjoy it the hardcore and the gentle big time sensuality
05.08.2009. 17:22:41


lagulmo:
ludo, nebih te svezao za svoja ocekivanja, jednostavno bih ti svezao tijelo konopom i pustio da otkrijes sto to donosi. Tvoj bi se fokus sam pomaknuo dublje u tebe. Sasvim u tvom principu, da smo mi jedno drugom samo okidaci a nasi unutarnji sjvetovi egzistiraju samostalno. Kad je fokus dovoljno duboko, ja dozivljavam sve vise jedan svijet, u naznakama, bljeskovima, ponorima i upravo je to sto si rekla, ceznja, ne za tobom, za nekim, za sobom
05.08.2009. 12:00:34

lagulmo:
a pazi ovaj Cohenov poziv: So come, my friends, be not afraid. We are so lightly here. It is in love that we are made; In love we disappear. Tho’ all the maps of blood and flesh Are posted on the door, There’s no one who has told us yet What Boogie Street is for.
05.08.2009. 11:42:02


lagulmo:
ali na ovu temu treba pozvati obavezno pjesnika: And sometimes when the night is slow, The wretched and the meek, We gather up our hearts and go, A Thousand Kisses Deep.
05.08.2009. 11:35:37

još mi je soba topla
....kao da ti još nisi otišao....posljednji autobus kreće taman prije ponoći! uzeo si rezervaciju. i mene! ostatak mene petlja po netu i pokušava uspostaviti vezu? nisam imala pojma da pas može biti tako osvetnički i ljubomorno raspoložen? pa pregristi žicu neta, morati ću ovako s koljena opet...pisati. kažeš, nećeš me buditi, jer želiš da...spavam! but, nakon paklene naranče moje sobe, sljemenskih staza....ne mogu ne ostati budna. a ipak, bilo bi bolje da ja...spavam, a ti se...probudi. i vrati osmjeh tvojim usnama. pokupi sve točkice iz mojih pisama...sve riječi sa mojih usana...prikupi sve razasute djeliće sebe...i složi nam...večeru! ja ću oprati suđe. a poslije...zapali cigaretu, natoči si wiski...reče da najviše voliš ballantines. nećeš me večeras voljeti, neću te večeras voljeti...toliko smo nabrekli da tijela ištu predah. ne daj se zaboravu...ludice! il sve...zaboravi! jer, v.krmpotić reče:

"što dalje ideš, moje ćeš stupice sve teže razlikovati od pravog puta. na oštrici noža, na bridu dlake razići će se put u nebo od puta u pakao. otvori sve svoje oči i gledaj svim svojim srcem kuda stupaš, jer cijeli tvoj dosadašnji put ovisi sada o samo jednom koraku. što si mi bliže, to će te lakše daljina zavesti, moj dvojnik isprositi, moj gubitak preoteti."



09.08.2009. 22:20:37



lagulmo:
u autobusu sam bio budan, zapisujuci sve sto sam uspio pohvatat, na prvi mah. Nadam se da je glavno pohvatano. Ovo je bila 16. spremljena poruka: Zasto je vazno sto jedna zena vidi u meni? Zato jer je iskrena, postena, pravedna, hrabra, snazna, sposobna, pametna, plemenita, lijepa, njezna, suosjecajna, predana, a zena je... samo zena. Nekad joj je tesko jer joj je ljubav toliko vazna, njena ljubav za muskarca, ljubav muskarca prema njoj. A kako samo prasta
10.08.2009. 05:28:17

lagulmo:
dala si mi pet listova njenih stihova, citao sam sve koje si obiljezila, jednom, i par neobiljezenih, a ovaj vise puta.
10.08.2009. 05:16:40

lagulmo:
kad si me iskrcala pred kolodvorom, rekonstruirao sam prvi susret, mjesto gdje si ti bila u trenutku kad sam te vidio, gdje sam ja bio, kako smo prilazili, i dok sam skicirao trasu, u vidokrug mi sa strane upada muskarac koji me fiksira, ide ka meni. Ne gledam ga ali mu osjecam pogled i dva koraka ispred mene zapjeva - zvoncici, zvoncici, zvone cijelu noc, pogledam ga i u visini njegovog tona uzvratim - to!, a zatim nastavim svoj posao, ali on se iza mojih leda okrece u smjeru mene hodajuci natraske i razdere se masuci rukama - I OSTAJU U SJECANJU STO NIKAD NECE PROC!!!, okrecem se njemu dizem ruke bas kao on i dreknem - TO!!!
10.08.2009. 05:09:36

roman10:
sam mislil do vrha sljemena
09.08.2009. 23:02:31

Petra-a-stijena:
romane, to se pita ''...do vrhunca'', a ne do vrha :)
09.08.2009. 22:48:12

roman10:
si došla do vrha?
09.08.2009. 22:37:20

nike45:
mw, da, prilično radni...weekend!idem na spavanje...noć!
09.08.2009. 22:29:12

myway55:
bemti, nakon sljemenskih staza morala bi zaspat...sam' ti lezi...
09.08.2009. 22:26:32

lagulmo:
sjecam se jasno petka. Isao sam k tebi s osjecajem kao da do sada jos nisam ljubio. Kad sam to zapisao cudio sam se. I cesto se cudim kad si mi u mislima, kao da se javlja jedan ja od sutra koji to misli i pise, prizvan nekim tvojim podzemnim tokom. Volim se naci s njim, volim gledati svijet njegovim ocima... i znas sto vidim? Vidim ljepotu
14.08.2009. 22:27:30

lagulmo:
znao sam da si nesto zajebano napisala na blogu kad mi nisi odgovorila na sms: digao mi se kurac, mogu li te cut? Stvarno je nekad uzasno glupo nositi taj komad mesa.
21.08.2009. 18:05:04

prođe i desetljeće...tako smo nekoć razgovarali na blogu! mi neki koji smo voljeli živjeti...voljeti...stradati! nisam zabadav stavila naslov josipina najboljeg albuma..dnevnik jedne ljubavi! bilo ih je pregršt u mom životu...i svaki je bio na svoj način unikatan! dobro je ponekad općiti javno...mora da je ljudima bilo zabavno tada biti tu? meni jest! neki događaji su vječni, ma koliko ih umanjila sadašnjost!

to...to je nešto ludo i nezaboravno! dobro je da čovjek može takvo što činit...i tajno i javno! bravo nike...bravo lagulmo! v iše vas nema, ali ostaje zapis u svemiru!

u ovo vrijeme kiseih krastavaca, kada hiberniram u zagrebu (kao i zadnjih 25 let) čekajući da ljeto i ove paklene vrućine minu pa krenem opet put mora, stavit ću još jedan svoj zapis iz tog vremena (paklena naranča) i tako se nekako oprostit od još jednog premiuma i mog "pisanja" na blogu zadnje vrijeme! nekoć je ovdje bbilo inspirativnih likova koji su poticali na blogove, pvt...kak reče šerbedžija u onoj pjesmi ne daj se ines, ja neću imati s kim ostati mlada...jer ste svi ostarjeli?

p.s. za neupućene, tako je nekoć izgledao blog...komentari su išli od zadnjeg ka prvom...obrnuto nego danas! i da, nema pvt prepiske a nick je moj...komentari su takvi kakvi su, no puno bolji nego danas! neki nickovi su još i danas živi no nadam se da im nije neugodno? ako jest, sve je to već javno napisano i objavljeno...uživala sam čitajući ponovo na tome kako dvoje ljudi mogu svoju nutrinu iznijeti javno a da pri tome uopće ne izgube na ljepoti, veličini i sebi! treba to znati i moći.

Bila je to godina kad sam udomila 2 mjeseca staru svoju pesu saru iz dumovca... I nekoliko dana kolovoza kada sam primila k sebi jednog krasnog spliću! Susret na kolodvoru pamtim i danas... Visok prav zgodan pametan... A i ja sam tada bila komad žene!

evo malo i fotke iz tog doba...kako izgleda više od pol stoljeća žena!

jebeš blog bez slike, jelda? a nemam ništa protiv polstoljetnih žena...dapače, to su sjajne godine!