Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Oprosti što u odlutalom danu od tvog snježnog daha sad dodirujem nečije tuđe lice i njegovu kosu…Oprosti što te nisam odtugovala kako treba, oprosti jer ću umrijeti smrću sjene i prije toga ti napisati pismo... koliko si me volio. Oprosti što sam te pokrivala valovima mora i zato što sam dodirivala po strunama tvog života neke teme od čega i gromovi zanijeme oprosti što sam te čekala u gradu južnog vjetra i što odlazim bez riječi, jer sam mjesecima bila vjerna nekoj slaboj točki, a ti bosonog i bijedan, mislio si da sam tvoje duše samo sjena. Sačuvaj taj plamen neka u vječnost gleda i na usnama neke druge neka pobijedi tog svjedoka, dok ću ja zaploviti sjevernim morem moje ljubavi i otisnuti jednu bijelu jahtu sa nekog udaljenog doka. Bez glasa nestajem, jer sam usnama dodirnula kožu u koju se ne mogu zavući onda kad mi je hladno i ne želim tvoju naklonosti ovih dana, jer mi više nisi u modi i više tvoje usne ne želim ljubiti gladno. Iza leđa od granita ja sam umorna od ovih snova, koji mi najavljuju život bačen u apetite tame...ti si mnogo više učinio od zore novog dana i vratio si me na početke mene same. I sad ću filozofski završiti ovu priču o nama, dok pamtim naš susret  kad si me kupio slatkoćom, a vrijeme je od onda do sada između nas satkalo mnogo laži, koje se izgovaraju lakoćom. Nedorečena sam u svom plavom snu o priči koju su mi mrtvi pričali iz doba kad si crno vino pio, hvala ti, moj mrtvi šapate, što si ipak u jezeru ljubavi jasne poruke od mene krio...

Daleke obale tišine počinju tik iza praga.
Nećeš preletjet onamo ko ptica.

Moraš se zaustavit i gledat sve dublje i dublje,
sve dok ne uspiješ dušu podići s dna.

Tamo nikakva zelen vidik ti neće nasitit više,
a oči uhićene neće se vratit.

uh, dvaput u jednom danu... bas znas razalostit... :(

pa stajaznam, bilo nekad nocu ili tako nest, ili se varam? no svejedno, ionak zadnje vijesti imaju najvecu tezinu, ili?

nadam se da je ovo zapisano ...nekada a da je samo nešto novo nadopisano! I da, nisi ti TA koja nestaje bez glasa...i nebo i zemlja se od dubina tvoje duše zatalasa; i oprosta ne traži....život je ionako prepun laži...dovoljno je - istinu samo sebi kaži!

ovo je nešto staro :)

Riješi se starog..:)

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr