Zeleni led

Suze su zaledile protekle snove u zeleni led. Tamni oblak, koji je noćas prolebdio iznad mog balkona, donio je hladan dah vjetra iz daljine i zalelujao zelene zavjese u mojoj sobi. Zvijezde su se činile kao oči mačke u tami, a tlocrt mog nemirnog sna rastezao se izgubljenim tragom boli i neke neobjašnjive tuge. Ti si plamen plavog oka, što ga pratim i koji mi drži svoje dlanove na vrućem čelu. Mislim da sam sanjala tvoj odgovor. Povedi me opet u neke zlatne zore, dotakni u nekom mračnom koridoru moje usne i šuti. Vjetar će ispisati u svježoj mladoj travi tvoje riječi, kiša će na mokroj zemlji zrcaliti sliku one ljubavi koju poklanjaš. Kroz zeleni led moje suze provući ću tanku nit do srca i nositi je kao najljepši lančić oko vrata. Mjesec noćas nije bio vidljiv onako kako smo ga mi gledali. Lutali smo noćima. To je vrijeme zanesenjaka, pjesnika, lutalica, sumnjivih žena i loših muškaraca. Kroz staklena zrnca misterija crnog sna vidjeli smo kako umiru neki dani, kako se rađaju neke nove noći. Zvijezde su gledale očima mačke sa tamnog neba, dok si smirivao moj nemirni san i poveo me opet istim koridorima, dotaknuo moje usne i zašutio.

14.04.2005. u 7:05   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr

Autor: shadow-of-soul   |   17.10.2016. u 20:53   |   opcije


lijepo pises. to da.

Autor: prilagodjen   |   14.04.2005. u 11:45   |   opcije


Sve je čudno u ovom dijelu šume. Ne sjećam se da sam tu ikad bio. Ne sjećam se ovog dijela šume, a siguran sam da je poznam u stopu. Boje su mrke i istovremeno čarobno svijetle. Možda zbog gustoće grana mjesečevo svijetlo ima drugačiji lom? Nikad nisam vidio ovakva stabla. Visoka i vitka. Mora da su poprilično stara, a ipak prekrasno živa i mladolika. Mahovinom okovana debla čudnovato su zelenkasta za ovo doba godine.

Autor: lothario   |   14.04.2005. u 7:48   |   opcije


Dodaj komentar