Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Ispod kamena kao spomena na prijeđene staze, spavaju vilinske suze koje ne smiju na dnevno svjetlo neba, jer ono mijenja svoju odoru kao što se mijenja sudbina čovjeka. Ispod kamena daha uzmi tri mjerice za mene i otpuhni mi ih da me kao meki plašt zaogrnu tvojim mislima i osjećajem slobodne pjesme u eteru, koji pronosi ovaj noćni mir. Bjelina je okovala moje srce u prohladnoj noći kristalne polovice Mjeseca, koja se geometrijski ocrtava na tamnoplavom baršunastom svodu, dok neke struje klize niz skrivene tragove želja i pokazuju put kojim trebam poći. Što i kako, gdje i s kim? Ispod kamena kao spomena na prohujale staze, više ne spavaju moje vilinske suze. Esencija životnog prostora se proširila u neke druge smjerove i želje su se uskovitlale u požudi ruku, koje donose dar na vrata malog stana gdje se sjene igraju jedna s drugom.

Ne bih mijenjao tuge srca moga za radosti koje osjećaju mnogi. Niti bih suze, koje peku u svakom dijelu moga bića izaziva, pretvorio u smijeh. Želim da moj život ostane jedna suza i jedan osmijeh.

između sjena uvijek ostaje prostor da da se spoje dvoje od krvi i mesa

ah, da! :) da se spoje? :) mmmmmmm, fino! :)

Čuo sam uzdahe onih koji čeznu i žude i to je najprijatnija od svih melodija.

čula sam negdje šuštanje svile i prelijevanje crnog vina u kristalnoj čaši :)

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr